Pređi na sadržaj

Rogača (Sopot)

Koordinate: 44° 27′ 26″ S; 20° 31′ 19″ I / 44.457333° S; 20.521833° I / 44.457333; 20.521833
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rogača
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
OpštinaSopot
Stanovništvo
 — 2011.Pad 953
Geografske karakteristike
Koordinate44° 27′ 26″ S; 20° 31′ 19″ I / 44.457333° S; 20.521833° I / 44.457333; 20.521833
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Rogača na karti Srbije
Rogača
Rogača
Rogača na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj11453
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Rogača je naselje u opštini Sopot u Gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 953 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Selo Rogača se nalazi jugozapadno od mesta Sopota. Rogača je starije naselje, ali pisani podaci o njoj postoje tek iz početka 18. veka. Na karti iz doba Austrijske vladavine (1718—1739. ) ovo je naselje zabeleženo pod imenom Rogomiz. U prvim desetinama 19. veka Rogača je ulazila u sastav Katićeve knežine i 1818. godine imala je 41 kuću, a 1822. godine, 46 kuća. Godine 1846. Rogača je pripadala turijskom srezu, imala je 59 kuća i bila je „glavno mesto sreza turijskog“. Po popisu iz 1921. godine Rogača je imala 231 kuću sa 1344 stanovnika.

Za najstarije porodice u selu smatraju se: Katići, potomci Janka Katića po ženskoj liniji, Pavići, Starčevići, Čekići, Milosavljevići, Antonijevići, Stojkovići, Jaranovići, Žujevići, Nikolići i Obradovići. Današnji potomci ovih ne znaju od kuda su njihovi preci doseljeni... (podaci krajem 1921. godine).[1][2]

Ovde se nalaze OŠ „Janko Katić” Rogača, Spomenik Kosmajskom partizanskom odredu i Nadgrobni spomenik vojvodi Pavlu Cukiću. Crkva sa kosturnicom je osvećena 20. oktobra 1935.[3]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Rogača živi 872 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 45,1 godina (43,6 kod muškaraca i 46,6 kod žena). U naselju ima 348 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,01.

Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 1.762
1953. 1.740
1961. 1.665
1971. 1.380
1981. 1.330
1991. 1.271 1.214
2002. 1.046 1.095
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[5]
Srbi
  
1.023 97,80%
Crnogorci
  
9 0,86%
Hrvati
  
2 0,19%
Rusini
  
1 0,09%
Rusi
  
1 0,09%
Romi
  
1 0,09%
Muslimani
  
1 0,09%
Mađari
  
1 0,09%
Makedonci
  
1 0,09%
nepoznato
  
1 0,09%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.26 (dr. B. M. Drobnjaković. Kosamj) i iz „Letopisa“ opštine Rogače, Br.30.
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935. godine Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
  3. ^ "Politika", 21. okt. 1935
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927. objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo,,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]