Rožanci

Koordinate: 44° 29′ 05″ S; 20° 22′ 25″ I / 44.484666° S; 20.3735° I / 44.484666; 20.3735
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Rožanci
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
OpštinaBarajevo
Stanovništvo
 — 2011.Pad 467
Geografske karakteristike
Koordinate44° 29′ 05″ S; 20° 22′ 25″ I / 44.484666° S; 20.3735° I / 44.484666; 20.3735
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Rožanci na karti Srbije
Rožanci
Rožanci
Rožanci na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Rožanci je naselje u opštini Barajevo u Gradu Beogradu. Prema popisu iz 2002. bilo je 467 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Sudeći po iskopinama koje se nalazile u ataru ovoga sela, kao i po starom groblju koje zovu „madžarskim“, Rožanci su starije naselje. Prve pisane pomene o njemu imamo iz početka 18.veka. Na karti iz doba ausriske vladavine (1718.-1739.g) ovo je selo zabeleženo pod imenom Roschanize. U aračkim spiskovima iz prvih desetina 19.veka, u Stankovićevoj knežini se pominje selo Rožanci, koje je 1818.g. imalo 27, a 1822.g. 30 kuća. Godine 1846. Rožanci su pripadali posavskom srezu i tada je selo imalo 43 kuće.
Najstarije su porodice u selu: Jevtići, Tanasijevići (Popovići),Mijailovići ,Miloševići, Radojčići (sa raznim prezimenima) Nikolići (Nidžići) Gajići (Marjanovići) i Ilići. Ostale su porodice mlađi doseljenici: Tomići, Pavlovići, Paunovići, Ivkovići, Petrovići i Miloševići, koji su u Rožanice došli iz sela u okolini Smedereva. (podaci krajem 1921. godine).[1][2]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Rožanci živi 418 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,4 godina (42,8 kod muškaraca i 42,0 kod žena). U naselju ima 171 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,06.

Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 760
1953. 801
1961. 708
1971. 634
1981. 637
1991. 625 607
2002. 523 549
2011. 467
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
513 98,08%
Crnogorci
  
2 0,38%
Mađari
  
2 0,38%
Jugosloveni
  
2 0,38%
Makedonci
  
1 0,19%
nepoznato
  
3 0,57%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.26 (dr. B. M. Drobnjaković. Kosmaj) i iz „Letopisa“ opštine Rožanci, Br.37.
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Korišćena Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927. objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo,,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji M. Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]