Rudi Čajavec

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
rudi čajavec
Rudi Čajavec u uniformi JRV 1937.
Lični podaci
Datum rođenja(1911-04-01)1. april 1911.
Mesto rođenjaZgošća, kod Kaknja, Austrougarska
Datum smrti4. jun 1942.(1942-06-04) (31 god.)
Mesto smrtiKadinjani, kod Laktaša, ND Hrvatska
Profesijapilot
Delovanje
Član KPJ odpre rata
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Činrezervni potporučnik JV
Heroj
Narodni heroj od20. decembra 1951.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem

Rudolf Rudi Čajavec (Zgošća, kod Kaknja, 1. april 1911Kadinjani, kod Laktaša, 4. jun 1942) bio je jugoslovenski pilot i rezervni oficir jugoslovenske vojske. Uz Franju Kluza jedan od pionira partizanskog vazduhoplovstva i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1. aprila 1911. godine u selu Zgošću, kod Kaknja. Još kao gimnazijalac pripadao je revolucionarnoj omladini; zbog sukoba sa školskim vlastima, morao je menjati mesta školovanja. Kao student Pravnog fakulteta u Beogradu nastavio je saradnju sa studentskim pokretom; aktivno je učestvovao u studentskim demonstracijama, posle kojih je bio hapšen i mučen u zatvoru „Glavnjača”.[1]

Posle petomajskih izbora 1935. godine na kojima je glasao protiv Bogoljuba Jevtića, premešten je iz Beograda, gde je radio u Ministarstvu poljoprivrede. Dan državnosti Kraljevine Jugoslavije 1. decembra 1937. završio je školu rezervnih oficira u Novom Sadu i proizveden za rezervnog vazduhoplovnog potporučnika. Dve godine pred rat odlazi u Francusku, u nameri da doktorira pravne nauke na Sorboni.[1]

Okupacija ga je zatekla u Zagrebu, odakle odlazi u Banju Luku; postavljen je za direktora Ureda za kolonizaciju. Ovaj položaj omogućio mu je da, u saradnji s grupom službenika u Uredu i pod rukovodstvom partijske organizacije Banje Luke, uspostavi kanal za dostavljanje materijala i obaveštenja na oslobođenu teritoriju. Pošto je, kao rezervni oficir-pilot, povremeno leteo u jedinici Vazduhoplovstva NDH, koja se stacionirala na aerodromu Zalužani, uspostavio je vezu s Franjom Kluzom i avio-mehaničarom Milutinom Jazbecom, koji su, takođe, u okviru zajedničkog plana gradskog komiteta i Operativnog štaba NOP odreda Bosanske krajine, pripremali preletanje na oslobođenu teritoriju.[2]

Rudi Čajavec i Jazbec preleteli su na sletilište Urije kod Prijedora 23. maja 1942. godine, avionom „Brege-19”, neposredno posle pilota Franje Kluza. To je bio početak stvaranja partizanske avijacije.[2]

Sve do početka juna 1942. godine, dok su na Urijama vršene intenzivne pripreme za rad partizanskih aviona, Čajavec je učestvovao na narodnim zborovima, šireći bratstvo hrvatskog i srpskog naroda. Učestvovao je u sastavljanju letka namenjenog domobranskoj vojsci, koji su potpisali partizanski vazduhoplovci. Prvi i jedini ratni let Čajavec i Jazbec izvršili su 4. juna 1942. godine. Oni su nad Banjom Lukom bacali letke, a zatim su bombama napali aerodrom Zalužani. Posle uspešno izvršenog zadatka, u poslednjem naletu nad aerodromom Čajavec je ranjen u koleno, pa je bio primoran da poleti ka oslobođenoj teritoriji. Morao je, međutim, da prinudno sleti kod sela Kadinjana, gde su ga opkolili četnici; posle kraće borbe, Čajavec je izvršio samoubistvo, da ga ne bi živog zarobili.[2]

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNR Jugoslavije 12. juna 1946. posthumno je odlikovan Ordenom zasluga za narod prvog reda,[3] a 20. decembra 1951. godine, proglašen je za narodnog heroja.[2]

Fabrika signalnih uređaja „Čajavec” u Banjaluci, nosi njegovo ime.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Narodni heroji 1 1982, str. 147.
  2. ^ a b v g Narodni heroji 1 1982, str. 148.
  3. ^ „Služben list FNRJ 91/46” (PDF). www.slvesnik.com.mk. 12. 11. 1946. 

Literatura[uredi | uredi izvor]