Rudovci

Koordinate: 44° 22′ 00″ S; 20° 25′ 00″ I / 44.366666° S; 20.416666° I / 44.366666; 20.416666
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rudovci
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
Gradska opštinaLazarevac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1620
Geografske karakteristike
Koordinate44° 22′ 00″ S; 20° 25′ 00″ I / 44.366666° S; 20.416666° I / 44.366666; 20.416666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina209 m
Rudovci na karti Srbije
Rudovci
Rudovci
Rudovci na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj11566
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG
Rudovci iz vazduha

Rudovci su naselje u gradskoj opštini Lazarevac u gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1620 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

U severnom delu mesta nalazi se Selište, gde je po predanju, nekada bilo selo. U samom Selištu nema tragova iz prošlosti, dok ih, međutim, ima po celom seoskom ataru. To su bile velike kamene ploče bez natpisa, za koje se mislilo da su „madžarski grobovi“.

Rudovci se pominju kao naseljeno mesto za vreme austrijske vladavine (1718-1739. g.) pod imenom Rudowze. U prvim decenijama 19. veka pripadali su Katićevoj Knežini i imali su 1818. godine 25, a 1822. godine 27 kuća. I po popisu iz 1921. godine imaju 126 kuća sa 706 stanovnika.

Za najstariju porodicu se smatraju Petrovići. Kasnije se doselili Simići od Sjenice, pa Davidovići i drugi.

Iz Rudovca je poznata istorijska ličnost pop Ranko. Njegovi su roditelji došli iz Hecegovine. Pop Ranko se ovde rodio, školu je učio po manastirima, a zapopio se 1811. godine. Godine 1815, u proleće u pivnici pop-Rankovoj, skupili su se istaknuti ljudi iz Beogradske, Valjevske i Rudničke Nahije i tu se dogovorili i zakleli da ponovo ustanu na Turke. (podaci krajem 1921. godine).[1][2]

U okviru sela Rudovci nalazi se i poznato etno-selo Rašino selo koje je od 2007. godine gradio Radoje Stanojlović.

Ovde se nalaze OŠ „Rudovci” Rudovci i Crkva Vaznesenja Gospodnjeg u Rudovcima.

Rudovci imaju svoje kulturno-umetničko društvo ”Rudar”, šahovski klub ”Radnički”, fudbalski klub ”Radnički”, kao i likovnu koloniju ”Grujica Lazarević” Rudovci.

Sportski centar Rudovci je društvo za sport i rekreaciju, ali i pokretač i čuvar manifestacija, od kojih je najpoznatija proslava ”dana rudara” 6. avgusta svake godine.

Položaj sela[uredi | uredi izvor]

Rudovci su sa obe strane Peštana. Seoski potes graniči sa sa darosavskim potokom Zlatovcem, do Venčana je Rudovački Zabran, do Prkosave je Veliko Polje, do Malih Crljena je Selište i Kočino Polje, do Trbušnice je kosa Čik i do Kruševice su livade Mekote, Lipar i Ostenjak. Kuće su grupisane po rodovima. One su po stranama brežuljaka i kosa. Naselje je manje razbijenog tipa. Ono se deli na Gornji i na Donji Kraj. Ima i uža podela na manje krajeve, koji se nazivaju po rodovima. Pored glavnog puta Aranđelovac-Lazarevac je malo drumsko naselje, u kome su škola, zadružni dom, kafana i jedna sitničarska radnja.

Vode[uredi | uredi izvor]

Skoro sredinom sela protiče Peštan. On prima sa leve strane Kruševicu, Trbušnicu i Bistričku Reku; poslednje dve rečice sastaju se u mestu Koraćevcu. Gornji tok Peštana se naziva i Darosavica, pa tek od klisuraste doline između Glavice i Ostenjaka počinje se nazivati Peštanom. U Darosavicu utiču Zlatovac. Ostale pritoke Peštana su: Velinac, Belan i Guševac. Od Malih Crljena i Rudovačkih Livada sliva se sa leve strane Dugi Potok. Samo Peštan plavi „polje“, tj, njive pored reke a veće poplave Peštana poplave i Donji Kraj naselja. Voda za piće i za druge domaće potrebe upotrebljava se sa bunara i sa tri bezimena izvora, koja leti presušuju.

Zemlje i šume[uredi | uredi izvor]

Njive i livade su namestima koja se zovu: Čik, Srednji Rt, Boblije, Milićevo Brdo, Jazbine do Kruševice, Sečice, Grablje, Vinogradi, Karaula, Koraćevac, Selište, Veliko Polje, Kusanje, Belan, Rt, Širakovac, Parlozi, Prevoji, Ravan, Zlatovac, Trudeljsko Polje, Dugi Potok, Rudovački Zabran, Markova Poljana, Kratelji, Bučje, Mali Ostenjak, Veliki Ostenjak, Slatina i Zvonare.

Seoske utrine nema. Šuma je po privatnim zabranima na Karauli i na Crepinama kod Karaule. Šume ima još u Čiku, Rudovačkom Zabranu i u Tesnom Rtu, ali je tamo znatno proređena.

Kamenolom je u Jazbinama i u dolini rečice Trbušnice. Vadi se crveni peščar i krečnjak. Mrku ugalj (lignit) se vadi u Velikom Polju i pod Ostenjkom.

Starine u selu[uredi | uredi izvor]

Na brdu Zvonari ima staro groblje a u Bukovu Potoku je drugo staro groblje, od kojih danas nema nikakvih tragova. Treće staro groblje je rudovačko u Selištu, do Peštana. Pod brdom Boblijom jedno mesto se zove Crkvene Jaruge. Tragova od neke crkve na tom mestu nema.

Na vrhu Ostenjka, na tromeđi između Rudovaca, Darosave i Progorelaca držalo se ranije „bdenije“ u nedelju po Petrovdanu a sada se drži u crkvu u Darosavi.

O postanku imena Ostenjka kazuje ovo narodno predanje. U staro vreme pođe neki lovac u crkvu, da se pričesti, pa ponese lovačku pušku i povede lovačke kerove. Usput kerovi krenu na zeca a lovac potegne iz puše i ubije ga. Idući dalje ubije i drugog zeca a na mestu Ostenjku ubije i trećeg zeca. Ali, čim je treći zec ubijen, onda se lovac, njegovi kerovi i ubijeni zečevi ostene (okamene), pa se i danas na tom mestu „mogu“ videti stene, koje imaju ljudske i životinjske oblike.

Ime selu[uredi | uredi izvor]

U Zlatovcu i Koraćevcu vadilo se olovo. I danas se poznaju „rupe“, tj. rudarska okna, iz kojih se vadilo olovo. U potoku Zlatovcu nalazio se zlatan novac. Po podacima Vlad. N. Karaklajića u Zlatovcu ima povelike gomile šljake, zaostale od negdašnjeg topljenja ruda na tom mestu. U selu ima na više mesta bakarne, gvozdene i olovne rude. Po svoj prilici je ovo naselje dobilo ime po rudama, koja su se u njemu vadile.

Podaci o selu[uredi | uredi izvor]

Narodni sastanak pred Drugi ustanak bio je u podrumu popa Ranka u Milićevom Brdu. Današnje groblje je ukraj sela. Litija se nosi na Spasovdan, a zavetni dan je dan cara Konstantina i carice Jelene i Mladenci, drže se pored škole.

Po arhivskim podacima Rudovci se pominju kao sselo 1723. godine, kao „rudovačka nurija“ 1730. godine; a 1732. godine pominje se seoski „knjaz“ Nikodim. Godine 1818 bilo je u Rudovcima 25 kuća a 1844. godine u njemu je bilo 39 kuća sa 285 duša. Danas u Rudovcima ima 20 rodova sa 146 kuća i jedan ciganski rod sa dve kuće.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Rudovci živi 1395 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,0 godina (38,0 kod muškaraca i 40,0 kod žena). U naselju ima 566 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,16.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.112
1953. 1.537
1961. 2.276
1971. 1.909
1981. 1.883
1991. 1.804 1.792
2002. 1.787 1.799
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[4]
Srbi
  
1.690 94,57%
Romi
  
40 2,23%
Crnogorci
  
14 0,78%
Jugosloveni
  
7 0,39%
Hrvati
  
5 0,27%
Makedonci
  
5 0,27%
Česi
  
1 0,05%
Slovenci
  
1 0,05%
Rumuni
  
1 0,05%
Muslimani
  
1 0,05%
Mađari
  
1 0,05%
Albanci
  
1 0,05%
nepoznato
  
9 0,50%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Znamenite ličnosti[uredi | uredi izvor]

Najpoznatiji rudovčanin je pop Ranko, kod koga je bio sastanak pred Drugi ustanak u podrumu kuće na Milićevom Brdu. Akademski slikar Milija Belić je rođen i odrastao u Rudovcima, kao i akademski slikar Milivoje Simić.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci su uzeti iz opisa Rudovca od Vlad. Karaklaića. (rukopis se nalazi u Etnološkom seminaru Beogradskog univerziteta) i iz dela navedenih kod sela M. Crljenci.
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“ (Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, podunavskih mesta i običaja, nastanak sela, ko su bili doseljenici, čime se bavili meštani
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Monografija Podunavske oblasti 1812-1927. objavljeno (1927 g.) „Napredak Pančevo“
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od pisanih tragova, letopisa, po predanju, mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji, nastanak sela, ko su bili doseljenici, čime se bavili meštani

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]