Pređi na sadržaj

Ружно паче (bajka)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ružno pače
Ilustracija Vilhelma Pedersena, Andersenovog prvog iliustratora
Nastanak i sadržaj
AutorHans Kristijan Andersen
ZemljaDanska
Jezikdanski
Žanr / vrsta delabajka
Izdavanje
Datum11. novembar 1843.

Ružno pače (dan.Den grimme ælling) je bajka danskog pisca Hansa Kristijana Andersena. Prvi put je objavljena 11. novembra 1843. u Novim bajkama, prvi tom. Prvi tom su pored Ružnog pačete činile još tri Andersenove bajke, objevljen je u Kopenhagenu u Danskoj, uz veliko priznanje kritike. Priča je obrađena u različitim medijima, kao opera, muzikl i animirani film. Priča je originalna Andersenova priča.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Kada priča započne u trenutku kada se izleglo iz jaja nekoliko lepih žutih pačića. Iz poslednjeg jaja izleglo se veliko, nezgrapno pače, potpuno drugačije od ostalih. Ostale ptice i životinje na farmi su vređale jedno malo ružno stvorenje i fizički ga zlostavljale i oterale sa farme. Pače je tužno lutalo i živelo sa divljim patkama i guskama dok nisu došli lovci. Onda pronalazi dom kod jedne starice, ali njen mačak i kokoška su ga nemilosrdno zadirkivali i pače ponovo ostaje samo.

Ružno pače je videlo jato divljih labudova u seobi. Oduševljeno i uzbuđeno, nije moglo da im se pridruži, jer je još uvek mlado i ne može da leti. Stiže zima. Smrznuto malo pače pronalazi farmer i nosi ga kući. Bučna farmerova deca ga uplaše pa beži iz kuće. Zimu provodi sam na otvorenom, uglavnom se skrivajući u pećini na jezeru koja se delimično zaleđuje. Kad stigne proleće, jato labudova spušta se na jezero.

Ružno pače, koje je sada potpuno odraslo i sazrelo, više nije u stanju da živi u samoći i teškoćama i odlučuje da se ode do jata labudova, odlučujući da je bolje da ga ubiju tako lepe ptice nego da živi život pun ružnoće i bede. Šokiran je kad ga labudovi dočekaju i prihvate, da bi shvatio gledajući svoj odraz u vodi, da je sve vreme bio ne pače, već labud. Jato se podiže u vazduh, a sada prelepi labud širi svoja prelepa velika krila i leti sa ostatkom svoje nove porodice.[1]

Kompozicija i istorija objavljivanja[uredi | uredi izvor]

Andersen je ideju za priču dobio 1842. godine, dok je uživao u lepoti prirode tokom boravka na seoskom imanju Bregentved, i na njoj vredno radio godinu dana. U početku je bajku naslovio „Mladi labudovi“, ali ne želeći da pokvari element iznenađenja u transformaciji glavnog junaka, promenio je naslov na „Ružno pače“. Kasnije je priznao da je priča „odraz mog sopstvenog života“, i kada je kritičar Georg Brandes pitao da li će napisati svoju autobiografiju, pisac je ogovorio da je ona već napisana - „Ružno pače“.[2]

Bajka „Ružno pače“ je prvi put objavljena u Kopenhagenu u Danskoj 11. novembra 1843. u knjizi Nove bajke. Prvi tom. Prva kolekcija (Nye Eventyr. Første Bind. Første Samling). Fraza „ispričano za decu“ prvi put nije bila deo naslova - propust, za koji kritičar Džeki Vulšlager veruje da je Andersenu dao novo samopouzdanje. „Ovo su bile najzrelije i najsavršenije priče koje je on napisao, iako su neke od njih postale i ostale omiljene deci, Andersen je u njima, sa izuzetnom veštino, spajio detinjasto sa mudrim." Prvo izdanje od 850 primeraka je rasprodato do 18. decembra, a izdavač Reitzel je planirao još 850. [3]

Priča je bila četvrta i poslednja u svesci koja je obuhvatala (prema redosledu iz sadržaja), bajke "Anđeo" (Englen), "Slavuj" (Nattergalen) i "Vernici (Zvrk i lopta)" (Kjærestefolkene [Toppen og bolden]).[4] Knjiga je rasprodata gotovo odmah i Andersen je 18. decembra 1843. napisao: „Knjiga se prodaje kao vruće pogače. Svi listovi je hvale, svi je čitaju! Nijedna moja knjiga nije cenjena na način na koji su ove bajke!”[5]

Andersen je promovisao bajku „Ružno pače” čitajući je naglas na društvenim okupljanjima. Bajka je ponovo objavljena 18. decembra 1849. u Bajkama, i ponovo 15. decembra 1862. u Bajkama i pričama. Prvi tom.[6] Bajka je od tada prevedena na razne jezike i objavljena širom sveta i postala je Andersenova najpoznatija bajka.

Komentari i kritike[uredi | uredi izvor]

Par mladih labudova

U recenziji Hans Kristijan Andersen: Novi život, biografa Jensa Andersena, britanska novinarka En Čisholm piše „I sam Andersen bio je visok, ružan dečak sa velikim nosom i velikim stopalima i kada je odrastao sa lepim pevačkim glasom i strašću za pozorištem, druga deca su ga surovo zadirkivala i rugivala se“. Ružno pače je dete labuda čije se jaje slučajno dokotrljalo u patkino gnezdo. [7]

Spekuliše se da je Andersen bio vanbračni sin princa Kristijana Frederika (kasnije danskog kralja Kristijana VIII ), i da je to saznao kratko vreme pre nego što je napisao bajku, tako da je biti labud u priči metafora, ne samo za unutrašnju lepotu i talenat, već i za tajnu kraljevsku lozu. [8]

Bruno Betelhajm u Značenju bajki primećuje da se Ružno pače ne suočava sa zadacima, testovima ili iskušenjima tipičnog junaka iz bajke. „U „Ružnom pačetu” nije izražena potreba da se bilo šta postigne. Stvari se jednostavno događaju i odvijaju u skladu s tim, bez obzira da li junak preduzme neku akciju.“ U vezi sa Betelhajmovom procenom, Marija Tatar u Beleške o Hansu Kristijanu Andersenu primećuje da Andersen sugeriše da superiornost Ružnog pačeta leži u činjenici da je vrsta koja se razlikuje od goveda i da dostojanstvo i vrednost, moral i estetska superiornost određuje priroda, a ne postignuće.[5]

Prema rečima Karol Rosen, priču je delimično inspirisala Andersenova prijateljica Jeni Lind. [9]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Ružno pače”. bajke.in.rs. Pristupljeno 29. 3. 2021. 
  2. ^ Bredsdorff, Elias (1975). Hans Christian Andersen: The Story of his Life and Work 1805-75. Phaidon. ISBN 0-7148-1636-1. 
  3. ^ Wullschlager, Jackie (2002). Hans Christian Andersen: The Life of a StorytellerNeophodna slobodna registracija. University of Chicago Press. 
  4. ^ „Hans Christian Andersen - FAQ: Books by Hans Christian Andersen”. Hans Christian Andersen Center. 
  5. ^ a b Tatar, Maria (2008). The Annotated Hans Christian Andersen. W.. Norton & Company. str. 99–118. 
  6. ^ „Hans Christian Andersen: The Ugly Duckling”. Hans Christian Andersen Center. 
  7. ^ Chisholm, Anne (2006-06-05). „The tale of an ugly duckling”. The Daily Telegraph. Arhivirano iz originala 10. 06. 2008. g. Pristupljeno 09. 08. 2021. 
  8. ^ Philip, Neil (2005-01-08). „The Little Prince”. The Times. 
  9. ^ Rosen, Carole (2004). „Lind, Jenny (1820–1887)”. Ur.: Matthew, H. C. G.; Harrison, Brian. Oxford Dictionary of National Biography. Oxford University Press. ISBN 978-0198614111. Pristupljeno 1. 4. 2014. „[Lind] inspired at least partly two of his best-known children's stories, The Ugly Duckling and The Emperor's Nightingale [sic]... 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]