Pređi na sadržaj

Rđa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
rđa

Rđa je oksid gvožđa, uglavnom crveno-braon boje formiran redoks reakcijom govžđa i kiseonika u prisustvu vode ili vazdušne vlage. Postoji više vrsta rđe one se mogu vizuelno i pomoću spektroskopije razlikovati, takođe nastaju pod različitim uslovima.[1] Rđa se sastoji od hidrata gvožđa (III) oksida (Fe2O3·nH2O) i gvožđa (III) oksida-hidroksid (FeO(OH), Fe(OH)3).

Pregled[uredi | uredi izvor]

Sa hemijskog aspekta, rđa se obično sastoji od gvožđe (II) oksida, gvožđe (III) oksida i kristala vode.

Molekularna formula:


(x, y, z pozitivna razmera)[2]

Rđa je dakle, vodeni oksid gvožđa, hemijsko jedinjenje koje pripada oksidima, a sadrži i vodu i hidroksidne jone (oksid hidrat). Stvara se oksidacijom gvožđa na sobnoj temperaturi bez potrebe za višim temperaturama. Rđa formira labave strukture male čvrstoće. Oksidacija uzrokuje povećanje mase i zapremine. Ovo poslednje dovodi do ljuštenja sloja rđe (vidi slike).

Da bi bili zaštićeni od korozije, čelični delovi su premazani zaštitnim slojevima boje ili su osigurani su žrtvenim anodama cinka ili su prethodno pasivizirani fosfornom kiselinom ili limunskom kiselinom, a zatim zaštićeni slojevima boje.

Betonske armaturne šipke ne rđaju ako su smeštene duboko u betonu, jer alkalno okruženje (pH > 12) u betonu stvara pasivni sloj na površini čelične armature koji je štiti od korozije. Kao rezultat procesa karbonizacije, pH vrednost betona može pasti toliko da više ne postoji zaštitni pasivni sloj na čeličnoj armaturi. Ako voda i vazduh dobiju pristup čeličnoj betonskoj armaturi, ona počinje da rđa. Kao rezultat povećanja volumena rđe, beton na površini pukne u području betonske armature i od rđe počinje ubrzano da se raspada, jer tada voda i vazduh imaju još bolji pristup betonskoj armaturi.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Interview, David Des Marais”. NASA. Arhivirano iz originala 13. 11. 2007. g. Pristupljeno 20. 10. 2015. 
  2. ^ Römpps Chemie Lexikon. 6 Bände. 8., neubearbeitete und erweiterte Auflage. Franckh, Stuttgart 1979–1988, ISBN 3-440-04510-2.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]