Pređi na sadržaj

Sava Lešić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sava Lešić
Sava Lešić
Lični podaci
Puno ime Sava Lešić
Datum rođenja (1988-02-23)23. februar 1988.(36 god.)
Mesto rođenja Knin, SFRJ
Državljanstvo Srbija
Visina 2,05 m
Informacije o karijeri
NBA draft 2010. / nije izabran
Pro karijera 2007—
Pozicija krilni centar
Seniorska karijera
Godine Klub
2007—2008
2008—2009
2009—2010
2010—2012
2012—2013
2013—2014
2014—2015
2015—2016
2016—2017
2017
2017—2018
2018—2020
2020
2021
2021—2023
2023—2024
2024
Vizura
Superfund
Partizan
Crvena zvezda
Himik
Radnički Kragujevac
Jenisej Krasnojarsk
Union Olimpija
Ređana
Mega Leks
Etinger roketsi
Igokea
FMP
Zob Ahan Isfahan
Borac Čačak
Metalac
Igokea
Reprezentativna karijera
Godine Reprezentacija
2017—2018 Srbija

Sava Lešić (Knin, 23. februar 1988) srpski je košarkaš. Igra na poziciji krilnog centra.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Lešić je rođen u Kninu gde je živeo do 1995. godine kada se preselio u Požarevac.[1] U Požarevcu je počeo da trenira košarku,[2] da bi kasnije prešao u Beograd gde je promenio nekoliko klubova. Jedan period je proveo u mlađim kategorijama Partizana, potom je bio i u Vizuri i Superfundu.

U avgustu 2009. potpisao je četvorogodišnji ugovor sa Partizanom.[3] U sezoni 2009/10. sa klubom je osvojio sve domaće trofeje, a pored toga je učestvovao i na fajnal foru Evrolige u Parizu. Počeo je i sezonu 2010/11. u Partizanu, nastupio je na nekoliko utakmica, nakon čega je 25. oktobra 2010. otpušten.[4] Sredinom novembra 2010. potpisao je četvorogodišnji ugovor sa Crvenom zvezdom.[5] U crveno-belom dresu je proveo dve sezone.

Sezonu 2012/13. proveo je u ukrajinskom Himiku.[6] U avgustu 2013. vratio se u Srbiju i potpisao jednogodišnji ugovor sa Radničkim iz Kragujevca.[7] Sezonu 2014/15. proveo je u Jeniseju iz Krasnojarska, a narednu je bio igrač ljubljanske Olimpije. U avgustu 2016. postao je član italijanske Ređane,[8] ali je krajem februara 2017. došlo do sporazumnog raskida ugovora.[9] Početkom aprila 2017. priključio se ekipi Mega Leksa kako bi nastupao u Superligi Srbije.[10] Lešić je u dresu Mege u Superligi beležio prosečno 13 poena i 5,7 skokova po meču.[11]

U septembru 2017. potpisao je za ekipu Etinger roketsa, koja je u sezoni 2017/18. po prvi put u svojoj istoriji zaigrala u Bundesligi Nemačke.[11] Nakon sezone u Nemačkoj, Lešić je u julu 2018. potpisao jednogodišnji ugovor sa Igokeom.[12] Sa ekipom iz Laktaša u februaru 2019. osvojio je Kup Bosne i Hercegovine, a u finalnoj utakmici sa Sparsima postigao je 20 poena.[13] Tokom sezone 2018/19. u Jadranskoj ligi je beležio prosečno 15,2 poena i 6,4 skoka po utakmici, nakon čega je u junu 2019. produžio ugovor sa Igokeom na još jednu sezonu.[14]

U septembru 2020. potpisao je za FMP,[15] ali je već početkom 2021. godine raskinuo ugovor sa klubom.[16] U februaru 2021. potpisao je za ekipu Zob Ahan Isfahan iz Irana.[17] Naredni angažman je imao u Borcu iz Čačka.[18] Sezonu 2023/24. počeo je u valjevskom Metalcu da bi se 13. marta 2024. vratio u Igokeu.[19]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Sa univerzitetskom reprezentacijom Srbije, osvojio je zlatnu medalju na Letnjoj univerzijadi 2011. održanoj u Šendženu.[20]

Za seniorsku reprezentaciju Srbije je prvi put zaigrao kod selektora Aleksandra Đorđevića, u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo 2019. u Kini.[21] Debitovao je 27. novembra 2017. u pobedi 105:87 nad Gruzijom u Pioniru.[22][23] Pozvan je i za naredne mečeve kvalifikacija, u februaru 2018. protiv Austrije i Nemačke.[24] Lešić je na utakmici protiv Nemačke, 22. februara 2018, postigao i svoje prve poene za seniorsku reprezentaciju.[25]

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Klupski[uredi | uredi izvor]

Reprezentativni[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Sava Lešić, košarkaš Crvene zvezde - Savin mir na Dunavu”. ekapija.com. 9. 5. 2012. Pristupljeno 6. 4. 2020. 
  2. ^ „Sava Lešić: Požarevac nikada neću zaboraviti”. boom93.com. 20. 2. 2018. Pristupljeno 6. 4. 2020. [mrtva veza]
  3. ^ „Lešić u crno-belom timu!”. kkpartizan.rs. 10. 8. 2009. Pristupljeno 3. 4. 2020. 
  4. ^ „Amerikanac (uskoro) stiže, Lešić otpušten”. mondo.rs. 25. 10. 2010. Pristupljeno 6. 4. 2020. 
  5. ^ „Sava Lešić u Crvenoj zvezdi”. rts.rs. 19. 11. 2010. Pristupljeno 6. 4. 2020. 
  6. ^ „Sava Lešić potpisao za Himik”. b92.net. 7. 8. 2012. Pristupljeno 6. 4. 2020. 
  7. ^ „Sava Lešić pojačao Radnički”. b92.net. 12. 8. 2013. Pristupljeno 7. 10. 2013. 
  8. ^ „Sava Lešić pronašao novi klub”. sportske.net. 9. 8. 2016. Pristupljeno 9. 8. 2016. 
  9. ^ „Sava Lešić napustio vicešampiona Italije”. mozzartsport.com. 25. 2. 2017. Pristupljeno 9. 8. 2016. 
  10. ^ „LEŠIĆ NOVO POJAČANJE MEGA LEKSA”. bcmegabasket.net. 5. 4. 2017. Pristupljeno 6. 4. 2020. 
  11. ^ a b „Lešić ide u Nemačku”. mvp.rs. 4. 9. 2017. Pristupljeno 6. 4. 2020. 
  12. ^ „Saletov orao pojačao Igokeu”. glassrpske.com. 21. 7. 2018. Pristupljeno 6. 4. 2020. 
  13. ^ „Igokei sedmi trofej Kupa BiH”. nezavisne.com. 17. 2. 2019. Pristupljeno 6. 4. 2020. 
  14. ^ „Lešić o ostanku u Igokei: Tu pripadam...”. mondo.ba. 19. 6. 2019. Pristupljeno 6. 4. 2020. 
  15. ^ „Lešić je novi igrač FMP-a”. mvp.rs. 11. 9. 2020. Pristupljeno 25. 9. 2020. 
  16. ^ „Sava Lešić napustio FMP”. B92. 6. 1. 2021. Pristupljeno 10. 1. 2021. 
  17. ^ „Sava Lešić se seli u Iran”. mozzartsport.com. 16. 2. 2021. Pristupljeno 28. 2. 2021. 
  18. ^ „Sava Lešić pojačao Borac!”. kkborac.rs. 21. 9. 2021. Pristupljeno 24. 9. 2021. 
  19. ^ „Iskusni Lešić ponovo Igos”. igokea.rs. 13. 3. 2024. Pristupljeno 6. 6. 2024. 
  20. ^ „Košarkaška reprezentacija Srbije odbranila zlato na Univerzijadi!”. Kapiten.rs. 22. 8. 2011. Arhivirano iz originala 23. 05. 2012. g. Pristupljeno 11. 1. 2012. 
  21. ^ „Lešić: Dečački san – sa kumom Bjelicom u reprezentaciji”. basketballsphere.com. 21. 11. 2017. Pristupljeno 6. 4. 2020. [mrtva veza]
  22. ^ „Orlovi protiv Gruzije, Sava Lešić debituje u 30. godini, hoće li „Pionir” biti pun (ponedeljak, 20 časova)”. zurnal.rs. 27. 11. 2017. Pristupljeno 6. 4. 2020. 
  23. ^ „Serbia - Georgia 105:87”. FIBA. 27. 11. 2017. Pristupljeno 6. 4. 2020. 
  24. ^ „Đorđević odredio 12 igrača za duele sa Nemačkom i Austrijom”. sportskacentrala.com. 23. 2. 2018. Pristupljeno 6. 4. 2020. 
  25. ^ „Germany - Serbia 79:74”. FIBA. 22. 2. 2018. Pristupljeno 6. 4. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]