Pređi na sadržaj

Sava Halugin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sava Halugin
Lični podaci
Datum rođenja(1946-04-17)17. april 1946.(78 god.)
Mesto rođenjaNovi Kneževac, FNRJ
Naučni rad
PoljeVajarstvo

Sava Halugin (Novi Kneževac, 17. april 1946) srpski je vajar i akademik, dopisni član sastava Srpske akademije nauke i umetnosti od 8. novembra 2018[1], uz Svetislava Arsića Basara jedini je srpski vajar koji je to postao.[2] Član je Udruženja likovnih umetnika Srbije, Saveza udruženja likovnih umetnika Vojvodine, Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Vojvodine[3] i Vojvođanske akademije nauka i umetnosti od 2006. godine.[4]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Godine 1968. je završio Višu pedagošku školu u Novom Sadu, odeljenje za likovnu umetnost.[4] Završio je osnovne studije Vajarstva 1972. godine u klasi profesora Jovana Kratohvila i magistarske likovne umetnosti 1978. na Fakultetu likovnih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu.[3] Do 1994. godine je imao status slobodnog umetnika u Beogradu. Radio je 1994—2013. kao profesor Metodike likovnog vaspitanja sa praktičnom nastavom na Visokoj školi strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Subotici.[3][1]

Učestvovao je na brojnim kolektivnim izložbama u Srbiji i inostranstvu od 1969. godine. Od 1979. izlaže samostalno u Beogradu, Zagrebu, Budimpešti, Parizu i ostalim likovnim centrima.[4] Učesnik je nekoliko likovnih kolonija, među kojima su najznačajnije „Mermer i zvuci” (Aranđelovac), „Terra” (Kikinda) i „Bakar” (Bor). Njegove skulpture su postavljene u javnim prostorima vojvođanskih gradova: Subotice, Kikinde, Sombora, Novog Sada i čine deo kolekcija Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, Narodnog muzeja u Beogradu, Srpske akademije nauka i umetnosti i Savremene galerije Subotica.[4]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Nagrada za stvaralaštvo, Izložbeni paviljon „Cvijeta Zuzorić” (1978)[3]
  • Nagrada fonda „Pijade”, na izložbi Saveza udruženja likovnih umetnika Jugoslavije (1982)[3]
  • Nagrada samoupravne interesne zajednice kulture Subotica[3]
  • Nagrada „Jovan Popović”, Novi Sad (1984)[3]
  • Nagrada samoupravne interesne zajednice kulture Vojvodine, Novi Sad (1986)[3]
  • Oktobarska nagrada Subotice[3]
  • Nagrada „Zlatno dleto”, Udruženje likovnih umetnika Srbije (1988)[3]
  • Otkupna nagrada sa Jugoslovenskog bijenala male plastike, Murska Sobota (1989)[3]
  • Trijenale savremenog Jugoslovenskog crteža, otkupne nagrade likovne jeseni u Somboru (1990)[3]
  • Nagrada Studija B „Od aprila do aprila”, Beograd (1991)[3]
  • Prva nagrada senćanske kolonije „Akvarel na Tisi”, Senta (1992)[3]
  • Nagrada Udruženja likovnih umetnika Srbije „Zlatno dleto”, Galerija „Cvijeta Zuzorić” (1993)[3]
  • Otkupna nagrada na Bijenalu savremenog jugoslovenskog crteža „Likovna jesen”, Sombor (1994)[3]
  • Nagrada „Oktobarskog salona” za skulpturu, Izložbeni prostor „25. maj”, Beograd (1995)[3]
  • Otkupna nagrada „300 godina Senćanske bitke”, Skulptura „Konjanik”, Gradski muzej Senta (1997)[3]
  • Prva nagrada sremsko-mitrovačkog salona, Galerija Lazar Vozarević (2003)[3]
  • Druga nagrada likovne kolonije Senta, Gradski muzej „Turzo Lajoš” (2003)[3]
  • Nagrada „Iskre kulture” za likovnu umetnost, Zavod za kulturu Vojvodine (2007)[3]
  • Druga nagrada na pozivnom konkursu za spomenik „Savi Vladislaviću Raguzinskom” za Sankt Peterburg, Zavod za kulturu Vojvodine (2008)[3]
  • Prva nagrada na pozivnom konkursu za izradu figure Mihajla Pupina u Novom Sadu (2010)[3]
  • Prva nagrada na pozivnom konkursu Zavoda za kulturu Vojvodine za rešenje plakete koja se dodeljuje za životno delo u kulturnom stvaralaštvu (2010)[3]
  • Nagrada za likovno stvaralaštvo „Jakov Orfelin”, Kulturni centar Sremski Karlovci (2018)[3]
  • Nagrada za primenjenu skulpturu Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Vojvodine, Novi Sad (2020)[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „HALUGIN SAVA”. Ogranak SANU u Novom Sadu. Pristupljeno 5. 2. 2024. 
  2. ^ „akademik Sava Halugin: Bokorenje zavičajnog sna”. Vojvođanski Magazin (na jeziku: srpski). 2020-09-12. Pristupljeno 2022-02-25. 
  3. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h „Sava Halugin”. SANU. 
  4. ^ a b v g „Sava Halugin”. Terra. Pristupljeno 2022-02-25. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]