Savez komunista Bosne i Hercegovine

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Savez komunista Bosne i Hercegovine
Komunistička partija Bosne i Hercegovine
Simbol Saveza komunista
KoalicijaSavez komunista Jugoslavije
SloganProleteri svih zemalja, ujedinite se!
Osnovana1. novembar 1948.
Raspuštena23. februar 1991.(1991-02-23) (42 god.)
PrethodnikPokrajinski komitet KPJ za Bosnu i Hercegovinu
NaslednikSocijalistička demokratska partija
SedišteSarajevo
 SR Bosna i Hercegovina
 SFR Jugoslavija
Mladi ogranakSavez socijalističke omladine Bosne i Hercegovine
Broj članova  (1981)391.244[1]
IdeologijaKomunizam
Politička pozicijakrajnja levica
Religijaateizam
HimnaInternacionala
Zastava stranke

Savez komunista Bosne i Hercegovine (skraćeno SK BiH) bio je društveno-politička organizacija, koja je od 1948. do 1991. delovala u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini, kao republička organizacija Saveza komunista Jugoslavije (SKJ).

Osnovan je 1. novembra 1948. pod nazivom Komunistička partija Bosne i Hercegovine (KP BiH) od dotadašnjeg Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu, koji je od osnivanja KP Jugoslavije delovao na području Bosne i Hercegovine. U toku Drugog svetskog rata, 1941—1945. organizovao je i rukovodio Narodnooslobodilačkom borbom u Bosni i Hercegovini, tokom koje je došao na vlast.

Odlukama Šestog kongresa KPJ, novembra 1952. preimenovan je u Savez komunista Bosne i Hercegovine. Nakon prekida 14. kongresa i raspada SKJ, 14. jula 1990. promenio je naziv u Savez komunista Bosne i Hercegovine — Socijalistička demokratska partija (SK BiH—SDP). Na Jedanaestom kongresu 23. februara 1991. iz svog naziva je izbrisao reč Savez komunista i od tada se zvao Socijalistička demokratska partija. Nova stranka ovaj naziv je nosila do 27. decembra 1992. kada je preimenovana u Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine (SDP BiH), koja danas predstavlja pravnog naslednika SK BiH.

Od kraja Drugog svetskog rata, 1945. do početka raspada Jugoslavije, 1990. bio je vodeća društveno-politička organizacija u Bosni i Hercegovini i imao apsolutnu vlast. Na prvim višepartijskim izborima u Bosni i Hercegovini, održanim novembra 1990. osvojio je 12% glasova, odnosno 15 (od 130) poslaničkih mesta[a] i nakon 45 godina izgubio vlast.

Kongresi[uredi | uredi izvor]

  • Prvi (osnivački) kongres KP Bosne i Hercegovine — održan od 1. do 5. novembra 1948. u Sarajevu
  • Drugi kongres SK Bosne i Hercegovine — održan od 25. do 27. decembar 1954. u Sarajevu
  • Treći kongres SK Bosne i Hercegovine — održan od 26. do 28. marta 1959. u Sarajevu
  • Četvrti kongres SK Bosne i Hercegovine — održan od 2 do 5. marta 1965. u Sarajevu
  • Peti kongres SK Bosne i Hercegovine — održan od 9. do 11. januara 1969. u Sarajevu
  • Šesti kongres SK Bosne i Hercegovine — održan od 26. do 28. marta 1974. u Sarajevu
  • Sedmi kongres SK Bosne i Hercegovine — održan od 9. do 11. maja 1978. u Sarajevu
  • Osmi kongres SK Bosne i Hercegovine — održan od 18. do 20. maja 1982. u Sarajevu
  • Deveti kongres SK Bosne i Hercegovine — održan od 19. do 21. maja 1986. u Sarajevu
  • Deseti kongres SK Bosne i Hercegovine — održan od 7. do 9. decembra 1989. u Sarajevu
  • Jedanaesti kongres SK Bosne i Hercegovine — Socijalističke demokratske partije — održan 23. februara 1991. u Sarajevu

Lideri[uredi | uredi izvor]

Lideri 1919—1948.[uredi | uredi izvor]

Pregled rukovodećih ličnosti Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu[b]
ime i prezime Početak mandata kraj mandata napomena
Sekretari Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju
Isa Jovanović 1940. 8. jul 1943.[2]
Đuro Pucar Stari 12. jul 1943.[3] 5. novembar 1948.

Lideri 1948—1991.[uredi | uredi izvor]

Pregled rukovodećih ličnosti KP Bosne i Hercegovine / SK Bosne i Hercegovine[v]
kongresni period broj ime i prezime naziv funkcije napomena
početak mandata kraj mandata
1 kongres KP BiH
1948—1945.
1 Đuro Pucar Stari sekretar Centralnog komiteta 1945—1966.
5. novembar 1948.[4] 27. decembar 1954.
2 kongres SK BiH
1954—1959.
27. decembar 1954.[5] 28. mart 1959.
3 kongres SK BiH
1959—1965.
28. mart 1959.[6] 5. mart 1965.
4 kongres SK BiH
1965—1969.
2 Cvijetin Mijatović 5. mart 1965.[7] 14. novembar 1966.
predsednik Centralnog komiteta 1966—1982.
14. novembar 1966.[8] 12. januar 1969.
5 kongres SK BiH
1969—1974.
12. januar 1969.[9] 9. april 1969.
3 Branko Mikulić 9. april 1969.[10] 28. mart 1974.
6 kongres SK BiH
1974—1978.
28. mart 1974.[11] 11. maj 1978.
7 kongres SKS
1978—1982.
4 Nikola Stojanović 11. maj 1978.[12] 20. maj 1982.
8 kongres SKS
1982—1986.
5 Hamdija Pozderac predsednik Predsedništva Centralnog komiteta 1982—1991.
20. maj 1982.[13] 23. maj 1983.
23. maj 1983.[14] 28. maj 1984.
6 Mato Andrić 28. maj 1984.[15] 27. maj 1985.
27. maj 1985.[16] 21. maj 1986.
9 kongres SKS
1986—1989.
7 Milan Uzelac 21. maj 1986.[17] 21. maj 1987.
21. maj 1987.[18] 8. jul 1988.
8 Abdulah Mutapčić 8. jul 1988.[19] 29. jun 1989.
9 Nijaz Duraković 29. jun 1989.[20] 9. decembar 1989.
10 kongres SKS
1989—1991.
9. decembar 1989.[21] 23. februar 1991.[22][23]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci se odnose na rezultate izbora za Veće građana Skupštine SR BiH, dok je na izborima za Veće opština Skupštine SR BiH osvojio 14%, odnosno 4 (od 110) poslaničkih mesta
  2. ^ Spisak nije potpun, zbog ilegalnog načina rada KP Jugoslavije
  3. ^ Odlukama Šestog kongresa KPJ, novembra 1952. Komunistička partija Bosne i Hercegovine promenila je naziv u Savez komunista Bosne i Hercegovine

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Istorija SKJ 1985, str. 463.
  2. ^ Hronologija 2 1980, str. 190.
  3. ^ Hronologija 2 1980, str. 191.
  4. ^ Hronologija 3 1980, str. 70.
  5. ^ Hronologija 3 1980, str. 132.
  6. ^ Hronologija 3 1980, str. 172.
  7. ^ Hronologija 3 1980, str. 241.
  8. ^ Hronologija 3 1980, str. 261.
  9. ^ Hronologija 3 1980.
  10. ^ Hronologija 3 1980, str. 290.
  11. ^ Hronologija 3 1980, str. 362.
  12. ^ Hronologija 3 1980, str. 418.
  13. ^ „Završen Osmi kongres Saveza komunista BiH — Titovskim putem”. arhiv.slobodnadalmacija.hr. Slobodna Dalmacija. 21. 5. 1982. str. 1. 
  14. ^ „Hamdija Pozderac predsjednik CK SK BiH”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 24. 5. 1983. str. 1. 
  15. ^ „Sjednica Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine — Mate Andrić novi predsjednik”. arhiv.slobodnadalmacija.hr. Slobodna Dalmacija. 29. 5. 1984. str. 2. 
  16. ^ „Raskorak prakse i mogućnosti”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 28. 4. 1985. str. 4. 
  17. ^ „Završen Deveti kongres Saveza komunista Bosne i Hercegovine — Predsjednik Milan Uzelac”. arhiv.slobodnadalmacija.hr. Slobodna Dalmacija. 22. 5. 1986. str. 4. 
  18. ^ „Milan Uzelac ponovo predsjednik”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 22. 5. 1987. 
  19. ^ „Predsjedništvo CK SK BiH — Predsjednik Mutapčić”. arhiv.slobodnadalmacija.hr. Slobodna Dalmacija. 9. 7. 1988. 
  20. ^ „Dr Nijaz Duraković predsjednik CK SK BiH”. arhiv.slobodnadalmacija.hr. Slobodna Dalmacija. 30. 6. 1989. str. 6. 
  21. ^ „Deseti kongres SK Bosne i Hercegovine — Duraković predsjednik”. arhiv.slobodnadalmacija.hr. Slobodna Dalmacija. 10. 2. 1989. str. 32. 
  22. ^ „11 kongres SK BiH — Socijalističke demokratske strane: Beg iz političkog geta”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 25. 2. 1991. str. 3. 
  23. ^ „Kongres SKBIH-SDP — Debakl staljinizma, nipošto socijalizma”. arhiv.slobodnadalmacija.hr. Slobodna Dalmacija. 24. 2. 1991. str. 2. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Hronologija radničkog pokreta i SKJ 1919—1979. tom I 1919—1941. Beograd: Narodna knjiga; Institut za savremenu istoriju. 1980.  COBISS.SR 1539739342
  • Hronologija radničkog pokreta i SKJ 1919—1979. tom II 1941—1945. Beograd: Narodna knjiga; Institut za savremenu istoriju. 1980.  COBISS.SR 49272583
  • Hronologija radničkog pokreta i SKJ 1919—1979. tom III 1945—1979. Beograd: Narodna knjiga; Institut za savremenu istoriju. 1980.  COBISS.SR 1539739598
  • Istorija Saveza komunista Jugoslavije. Beograd: Izdavački centar „Komunist”; Narodna knjiga; Rad. 1985.  COBISS.SR 68649479
  • Kamberović, Husnija (2009). „Sedamnaesta i Dvadeseta sjednica CKSKBIH o nacionalnom pitanju”. Rasprave o nacionalnom identitetu Bošnjaka: Zbornik radova. Sarajevo: Institut za istoriju. str. 241—295.