Savez triju careva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vilhelm I
Franc Jozef I
Aleksandar II

Savez triju careva ili Trojecarski savez skup je sporazuma između Rusije, Nemačke i Austrougarske, zaključenih u 1873, 1881 i 1884. godini.

Prvi dogovor 1873. godine[uredi | uredi izvor]

Dana 25. maja (6. juna) 1873. u vreme posete cara i ministara inostranih poslova Rusije A. M. Gorčakova u Beču, Aleksandar II i Franc Jozef I potpisali su u Šenbrunu (blizu Beča) sporazum. Sporazum je mogao da se prekine samo nakon 2 godine nakon upozorenja jedna od strana. 11. (23) Oktobar 1873. sporazumu je pristupila Nemačke. To je bio početak „Lige triju careva“.

U 1878. sporazum je teško uzdrman posle rusko-turskog rata, kada je tokom Berlinskog kongresa Bizmark podržao Austrougarsku protiv Rusije.

Dogovori 1881. i 1884. godine[uredi | uredi izvor]

Datuma 6. (18) juna 1881. u Berlinu potpisan je novi ugovor triju cara. Sporazum u Berlinu je potpisan na obostrano garancije između Rusije, Nemačkoj i Austrougarske. Ugovor je potpisan na 3 godine i produžen 15. (27) mart 1884. za još 3 godine. Ugovor je potkopan 1885-86 zategnutim austro-ruskim odnosima, usled eskalacije bugarskog pitanja, i „Liga triju careva“ je na kraju propala ne produžavanjem 1887. godine.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]