Savo Burić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
savo burić
Savo Burić
Lični podaci
Datum rođenja(1915-01-11)11. januar 1915.
Mesto rođenjaZagreda, kod Danilovgrada, Kraljevina Crna Gora
Datum smrti16. jun 1963.(1963-06-16) (48 god.)
Mesto smrtiBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Porodica
SupružnikJelena Hela Burić
Delovanje
Član KPJ od1939.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19411963.
Činpotporučnik JV u rezervi
general-potpukovnik JNA
Heroj
Narodni heroj od20. decembra 1951.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden ratne zastave Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima Orden za hrabrost
Partizanska spomenica 1941.

Savo Burić (Zagreda, kod Danilovgrada, 11. januar 1915Beograd, 16. jun 1963), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-potpukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 11. januara 1915. godine u Zagredi, kod Danilovgrada. Potiče iz siromašne seljačke porodice. Osnovnu školu završio je u Danilovgradu, a gimnaziju na Cetinju. Potom je studirao na Pravnom fakultetu u Beogradu i pripadao revolucionarnom studentskom pokretu na Beogradskom univerzitetu. U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljen je 1939. godine. Vojni rok odslužio je u Školi rezervnih oficira.[1]

Narodnooslobodilačka borba[uredi | uredi izvor]

Posle Aprilskog rata i okupacije Jugoslavije, 1941. godine, vratio se iz okupiranog Beograda u rodni kraj i tamo aktivno učestvovao u pripremi Trinaestojulskog ustanka. Posle prvih borbi, istakao se kao hrabar borac, zbog čega je ubrzo postavljen za komandira čete, u Lovćenskom partizanskom bataljonu. Posle formiranja Crnogorsko-sandžačkog odreda ušao je u njegov sastav, a 21. decembra 1941. godine je postao komandir Druge čete u Prvom lovćenskom bataljonu Prve proleterske udarne brigade.

Avgusta 1942. godine postao je komandant Prvog lovćenskog bataljona, jula 1943. godine komandant Pete proleterske crnogorske udarne brigade, a septembra 1943. godine komandant Druge dalmatinske udarne brigade. Posle izvesnog vremena postavljen je za komandanta Četvrte proleterske crnogorske udarne brigade, a u julu 1944. godine za komandanta Treće udarne divizije.

Posleratni period[uredi | uredi izvor]

Posle oslobođenja Jugoslavije, nastavio je profesionalnu karijeru u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA). Završio je Višu vojnu akademiju JNA i obavljao niz odgovornih dužnosti.

Prvi oficirski čin — čin potpukovnika, dobio je kada su 1. maja 1943. godine uvedeni oficirski činovi u NOVJ. Oktobra 1944. je unapređen u čin pukovnika, 22. decembra 1944. u čin general-majora, a čin general-potpukovnika dobio je 1947. godine.

Umro je 16. juna 1963. godine u Beogradu. Sahranjen je u Aleji narodnih heroja na Novom groblju u Beogradu.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden ratne zastave, Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima i Orden za hrabrost. Ordenom narodnog heroja je odlikovan 20. decembra 1951. godine.

Foto-galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]