Sarkopterigije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sarkopterigije
Vremenski raspon: gornji silur - sadašnjost[1][2]
celakant ili latimerija, Latimeria chalumnae
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Kladus: Euteleostomi
Kladus: Sarcopterygii
Romer, 1955
Podgrupe
tradicionalni redovi
danas priznate podgrupe

Sarkopterigije (Sarcopterigii ili Choanichthyles) je grupa riba koja ima unutrašnje nosne otvore, hoane (choanae) koje spajaju nosne duplje sa ždrelom, a time i sa plućima koja povremeno funkcionišu kao disajni organi. Ta osobina nije svojstvena ni jednoj drugoj grupi riba, već je imaju samo kopneni kičmenjaci.

Sarkopterigije se od svih ostalih riba razlikuju i po građi i tipu krljušti koje su označene kao kosmoidne i predstavljaju poseban oblik ganoidnih krljušti. Kosmoidne krljušti su izgrađene od tri sloja:

  • površinskog (gornjeg) koji se sastoji od specifične zubne supstance, kosmina;
  • bazalnog (donjeg, izgrađenog od koštane mase izopedina;
  • središnjeg, nazvanog vaskularni, smeštenog između prethodna dva sloja i šupljikave, sunđeraste građe.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Guiyu oneiros, najranija poznata košljoriba, živela je tokom kasnog silura, pre 419 miliona godina).[1] Ima kombinaciju zračastih i režnjevitih karakteristika, iako je ga analiza ukupnosti njenih karakteristika stavlja bliže ribama sa režnjevitim perajima.[3][4][5]

Rane ribe režnjevitih peraja su košljoribe sa mesnatim, režnjevitim, uparenim perajama, koja su sa telom spojene jednom kosti.[6] Peraja riba sa režnjevitim perajima razlikuju se od svih ostalih riba po tome što se svaka nosi na mesnatoj, režnjevitoj, ljuskavoj stabljici koja se proteže od tela. Krljušti sarkopterigija su pravi skaloidi, koji se sastoje od lamelarne kosti okružene slojevima vaskularne kosti, kosmina nalik dentinu i spoljašnjeg keratina.[7] Morfologija tetrapodomorfa, riba koje su slične tetrapodima, daje naznake prelaska iz vodenog na kopneni život.[8] Prsna i karlična peraja imaju zglobove koji podsećaju na udove tetrapoda. Prvi tetrapodni kopneni kičmenjaci, organizmi bazalnih vodozemaca, imali su noge izvedene iz ovih peraja. Sarkopterigije takođe poseduju dve leđne peraje sa odvojenim osnovama, za razliku od jedne leđne peraje aktinopterigija (riba sa zračastim perajima). Mozak sarkopterigija primitivno ima razdvojnu liniju, ali se to gubi kod tetrapoda i riba dvodihalica. Mnoge rane sarkopterigije imaju simetričan rep. Sve sarkopterigije imaju zube prekrivene pravom gleđi.

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Danas su ove ribe sa jako malim brojem predstavnika dok je njihov procvat bio u devonu, periodu razvoja Zemlje iz koga su poznati i njihovi fosili. Recentne vrste svrstavaju se u dva reda:

  1. šakoperke (Crossopterygii) sa najpoznatijim predstavnikom latimerijom
  2. plućašice (Dipnoi) koja je danas zastupljena sa svega tri predstavnika koji su grupisani u dva podreda:

Taksonomija[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija u nastavku sledi Bentona (2004),[9] i koristi sintezu Lineove taksonomije zasnovane na rangovima i takođe odražava evolucione odnose. Benton je uključio nadklasu Tetrapoda u podklasu Sarcopterygii kako bi odrazio direktno poreklo tetrapoda od riba sa režnjevim perajima, uprkos tome što je prvoj dodeljen viši taksonomski rang.[9]

Savremeni celakant, Latimeria chalumnae
Australska dvodihalica

Filogenija[uredi | uredi izvor]

Kladogram predstavljen u nastavku je zasnovan na studijama koje su kompajlirali Janvier et al (1997) za veb projekat Drvo života[10] Mikko's Phylogeny Archive[11] i Swartz (2012).[12]

Sarcopterygii

Onychodontidae

Actinistia (coelacanths)

Rhipidistia

Styloichthys changae Zhu & Yu, 2002

Dipnomorpha

Porolepiformes

Dipnoi (lungfishes)

Tetrapodomorpha

?†Tungsenia paradoxa Lu et al., 2012

Kenichthys campbelli Chang & Zhu, 1993

Rhizodontiformes

?†Thysanolepidae

Canowindridae

Osteolepiformes

Eotetrapodiformes

Tristichopteridae

Tinirau clackae Swartz, 2012

Platycephalichthys Vorobyeva, 1959

Elpistostegalia

Panderichthys rhombolepis Gross, 1941

Elpistostegidae

Stegocephalia

Elginerpeton

Metaxygnathus denticulus Campbell & Bell, 1977

Ventastega curonica

Tetrapoda s.s.

Restauracija Sparalepis tingi i druge faune i silira u Junanu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Zhao, W.; Zhang, X.; Jia, G.; Shen, Y.; Zhu, M. (2021). „The Silurian-Devonian boundary in East Yunnan (South China) and the minimum constraint for the lungfish-tetrapod split”. Science China Earth Sciences. 64: 1784—1797. S2CID 236438229. doi:10.1007/s11430-020-9794-8. 
  2. ^ Brazeau, Martin D.; Friedman, Matt (23. 4. 2015). „The origin and early phylogenetic history of jawed vertebrates”. Nature. 520 (7548): 490—7. Bibcode:2015Natur.520..490B. PMC 4648279Slobodan pristup. PMID 25903631. doi:10.1038/nature14438. 
  3. ^ Zhu, M.; Zhao, W.; Jia, L.; Lu, J.; Qiao, T.; Qu, Q. (2009). „The oldest articulated osteichthyan reveals mosaic gnathostome characters”. Nature. 458 (7237): 469—474. Bibcode:2009Natur.458..469Z. PMID 19325627. S2CID 669711. doi:10.1038/nature07855. 
  4. ^ Coates, M.I. (2009). „Palaeontology: Beyond the age of fishes”. Nature. 458 (7237): 413—414. Bibcode:2009Natur.458..413C. PMID 19325614. S2CID 4384525. doi:10.1038/458413aSlobodan pristup. 
  5. ^ „Pharyngula – Guiyu oneiros. Science Blogs (blog). 1. 4. 2009. Arhivirano iz originala 2012-03-09. g. 
  6. ^ Clack, J.A. (2002). Gaining Ground. Indiana University. 
  7. ^ Kardong, Kenneth V. (1998). Vertebrates: Comparative anatomy, function, evolution (second izd.). USA: McGraw-Hill. ISBN 0-07-115356-X.  ISBN 0-697-28654-1
  8. ^ Clack, J.A. (2009). „The fin to limb transition: New data, interpretations, and hypotheses from paleontology and developmental biology”. Annual Review of Earth and Planetary Sciences. 37 (1): 163—179. Bibcode:2009AREPS..37..163C. doi:10.1146/annurev.earth.36.031207.124146. 
  9. ^ a b Benton, M.J. (2004). Vertebrate Paleontology (3rd izd.). Blackwell Science. 
  10. ^ Janvier, Philippe (1997-01-01). „Vertebrata: Animals with backbones”. tolweb.org (Version 01 January 1997 (under construction) izd.). The Tree of Life Web Project. Arhivirano iz originala 12. 03. 2013. g. Pristupljeno 15. 05. 2022. 
  11. ^ Haaramo, Mikko (2003). „Sarcopterygii”. Mikko's Phylogeny Archive. University of Helsinki. Pristupljeno 4. 11. 2013. 
  12. ^ Swartz, B. (2012). „A marine stem-tetrapod from the Devonian of western North America”. PLOS ONE. 7 (3): e33683. Bibcode:2012PLoSO...733683S. PMC 3308997Slobodan pristup. PMID 22448265. doi:10.1371/journal.pone.0033683Slobodan pristup. 
  13. ^ Choo, Brian; Zhu, Min; Qu, Qingming; Yu, Xiaobo; Jia, Liantao; Zhao, Wenjin (2017-03-08). „A new osteichthyan from the late Silurian of Yunnan, China”. PLOS ONE. 12 (3): e0170929. Bibcode:2017PLoSO..1270929C. ISSN 1932-6203. PMC 5342173Slobodan pristup. PMID 28273081. doi:10.1371/journal.pone.0170929Slobodan pristup. 
  14. ^ „Ancient southern China fish may have evolved prior to the 'Age of Fish'. ScienceDaily.com (Saopštenje). PLoS. mart 2017. Arhivirano iz originala 2017-03-08. g. Pristupljeno 2017-03-11. 
Greška kod citiranja: <ref> oznaka „Haaramo-2003-Sarcoptrg” definisana u <references> grupi „” nema sadržaja.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Brem, A., E.: Život životinja, Prosvjeta, Zagreb, 1982.
  • Kalezić, M.:Osnovi morfologije kičmenjaka, Savremena administracija, Beograd, 1995.
  • Kalezić, M.: Hordati, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu, 2000.
  • Marcon, E., Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Radović, I., Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]