Pređi na sadržaj

Svetionici na ušću Tamiša u Dunav

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Svetionici na ušću Tamiša u Dunav
Kule svetilje na Tamišu kod Pančeva
Opšte informacije
MestoPančevo
OpštinaPančevo
Država Srbija
Koordinate44° 50′ 55″ S; 20° 38′ 06″ I / 44.848597° S; 20.635068° I / 44.848597; 20.635068
Vreme nastanka1909.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od velikog značaja
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
www.zzskpancevo.org

Svetionici na ušću Tamiša u Dunav kod grada Pančeva su sagrađeni 1909. godine za vreme vladavine Austrougarske. Svojevremeno su dobili i popularni naziv „Vodena kapija grada“.[1]Predstavljaju nepokretno kulturno dobro kao spomenici kulture od velikog značaja.

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Kule svetionici zidani su od žute opeke koje su postavljene na kružnoj podlozi od zemlje, oivičene i obložene kamenom. Svetionici su zidani u tri pojasa koji su deljeni po horizontali dekorativnim vencem od crvene, profilisane, opeke koja uokviruje ulazna vrata kao i prozorska okna. Na vrhu svetioničke kule je terasa natkrivena kupastim krovom i nosačima izvora svetla. Svetionička lampa je radila na petrolej.[2]

Istorija svetionika[uredi | uredi izvor]

U vreme gradnje tamiških svetionika parnjaka 1909. godine Pančevo, kao granično slobodni kraljevski grad, je bio veliki industrijski centar tadašnjeg vremena. Tadašnje Pančevo je već uveliko imalo pivaru, novootvorenu „Svilaru“, „Crveni magacin“ i razvijenu trgovinu, rekama Tamiš i Dunav su se prevozili so, svila, pivo, cigle, drvena građa i ljudi. Pruga Pančevo-Zrenjanin je otvorena 1894. godine a deo na relaciji Pančevo-Vladimirovac 1896. godine i time su ojačani suvozemni trgovinski putevi .[3] Pančevo je postalo značajno raskršće suvozemnog i rečnog saobraćaja. Tada je saobraćaj na reci bez svetionika postao nezamisliv.

Problem navigacije je postao izražajan početkom dvadesetog veka kada je odlučeno da se tok Tamiša skrati prokopavanjem kanala. Prosecanjem Tamiša iskopano je dosta zemlje pa rastinja nije bilo, tako da noću ili kada vodostaj naraste nije bilo orijentira na levoj i desnoj obali. Nasukani brodovi bili su čest prizor, budući da je bilo dosta saobraćaja. Zbog toga se pristupilo signalizaciji, obeležavanju obala i gradnji svetionika.[4]

Tokom drugog dela dvadesetog veka, nestankom parobroda, zatvaranjem pristaništa na Tamišu kod Pančeva i izmeštanja stare pančevačke industrijske zone, svetionici su postepeno počeli da gube funkciju i prestalo se sa održavanjem. Dunav i Tamiš su spirali temelje, a lokalno stanovništvo odnosilo kamen, osim kamena iz svetionika su odnesene i metalne stepenice, a nestala je i svetionička lampa. Ovakva nebriga je dovela do toga da su se svetionici nekoliko puta našli u opasnosti od rušenja.

Sanacija i održavanje[uredi | uredi izvor]

Dva pančevačka svetionika koja se nalaze na ušću reke Tamiša u Dunav, jedini rečni parnjaci u Evropi, nisu u funkciji još od šezdesetih godina. Zaboravljeni i zapušteni, propadali su sve do 2000. godine kada su gradski Zavod za zaštitu spomenika i Opština Pančevo rešili da ih restauriraju i sačuvaju. Prvo su izvedeni radovi da bi se spasao temelj. Prilaz svetionicima sa kopna je težak, s jedne strane nalazi se zemljište Luke Pančevo, a s druge zemljište privatnog vlasnika. Staza je zarasla i skoro neprohodna tako da je restauracija i konzervacija stala.[5]

Svetionici[uredi | uredi izvor]

U ediciji poštanskih markica koja je izdata u vreme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, pored brojnih svetionika našli su se na poštanskim markama, kao jedini rečni i pančevački svetionici.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Svetionici na ušću Tamiša u Dunav”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  2. ^ „Paluba info”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  3. ^ „Hronologija Pančeva”. Arhivirano iz originala 09. 01. 2013. g. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  4. ^ „Vodene kapije grada na Tamišu”. Arhivirano iz originala 15. 11. 2009. g. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  5. ^ Kule svetilje” izranjaju iz mraka”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 

Spoljašnji izvori[uredi | uredi izvor]