Svetsko prvenstvo u fudbalu 1934.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Svetsko prvenstvo u fudbalu 1934.
Zvanični poster prvenstva
Detalji takmičenja
Država domaćin Italija
Datum27. maj10. jun 1934.
Timovi16
Konačan plasman
Šampion Italija (1. titula)
Drugo mesto Čehoslovačka
Treće mesto Nemačka
Četvrto mesto Austrija
Statistike turnira
Odigrano utakmica17
Postignuto golova70 (4,12 po meču)
Ukupno gledalaca358.000 (21.059 po meču)
Najbolji strelacČehoslovačka Oldrih Nejedli
Kraljevina Italija Anđelo Skjavio
Nemačko carstvo Edmund Konen
(4)

Svetsko prvenstvo u fudbalu 1934. godine je drugo ovakvo takmičenje, koje se održalo od 27. maja do 10. juna u Italiji. Odluku o održavanju svetskoga prvenstva u Italiji donela je FIFA u oktobru 1932. godine. Prvi put je prvenstvo održano u Evropi.

Za ovo svetsko prvenstvo prvi put su održane kvalifikacije za učešće na glavnom turniru. Kvalifikacije su igrale 32 reprezentacije sa svih kontinenata, a 16 ih se takmičilo na završnom turniru. Domaćin Italija postala je po prvi put pobednik prvenstva, igrajući u finalu protiv reprezentacije Čehoslovačke rezultatom 2:1, što je bio prvi trijumf jedne evropske ekipe.

Kvalifikacije[uredi | uredi izvor]

Ovo svetsko prvenstvo bilo je jedinstveno po tome što je branilac titule sa Svetskog prvenstva 1930., reprezentacija Urugvaja, odbila učestvovati u Evropi u znak protesta što je većina evropskih reprezentacija odbila putovati na Svetsko prvenstvo 1930. u Urugvaju. Kasnije se nije dogodilo da branilac titule odbije učešće na sledećem svetskom prvenstvu. Još jedna zanimljiva činjenica je da su i domaćini takmičenja, Italijani, morali igrati u kvalifikacijama, što je FIFA odmah zatim, a pre Svetskog prvenstva 1938. u Francuskoj izbacila i odlučila da se zemlja domaćin automatski kvalifikuje.

Samo deset od ukupno 32 reprezentacije koje su igrale u kvalifikacijama nisu bile evropske, a samo su četiri, od šesnaest kvalifikovanih za glavni turnir nisu bile iz Evrope. Poslednje mesto u glavnom turniru dodeljeno je reprezentaciji SAD posle pobede u Rimu nad reprezentacijom Meksika, i to samo tri dana pre početka glavnog turnira.

Učesnici Svetskog prvenstva 1934.[uredi | uredi izvor]

12 iz Evrope  Švedska  Španija  Italija  Mađarska
   Austrija  Čehoslovačka  Švajcarska  Rumunija
   Holandija  Belgija  Nemačka  Francuska
2 iz Južne Amerike  Brazil  Argentina    
1 iz Severne - Srednje Amerike  Sjedinjene Države      
1 iz Afrike i Azije  Egipat      

Stadioni[uredi | uredi izvor]

Prvenstvo se održavalo na osam stadiona u osam italijanskih gradova:

Mesto Stadion Otvoren Kapacitet br. utak.
Bolonja Stadion Litorale 29. maj 1927 50.000 2
Firenca Stadion Đovani Berta 13. septembar 1931 55.000 3
Đenova Stadion Luiđi Feraris 21. januar 1911. 30.000 1
Milano Stadion San Siro 19. septembar 1926 45.000 3
Napulj Stadion Đorđo Askareli 27. maj 1934 45.000 2
Rim Stadion Nacionalne fašističke partije 25. mart 1928. 55.000 3
Trst Stdion Litorio 1933 25.000 1
Torino Stadion Benito Musolini 14. maj 1933 55.000 2

Takmičenje[uredi | uredi izvor]

Za takmičenje treba naglasiti i da je domaćin Italija (u kojoj je tada bio na vlasti fašistički režim) u svrhu propagande svoje vlasti i pojačanja izgleda za pobedu na svetskom prvenstvu, angažovala par argentinskih reprezentativaca za svoj tim. Isti igrači su na prošlom Svetskom prvenstvu 1930. igrali za Argentinu. To su bili Enrike Gvajta i Rajmundo Orsi, igrači italijanskog porekla. Akcija je obavljena uz velike proteste argentinskih fudbalskih krugova.

Turnir se održao po kup sistemu. U slučaju nerešenog rezultata igraju se produžeci, a ako i posle produžetaka ostane nerešen rezultat, igra se nova utakmica. Osam evropskih reprezentacija: Austrije, Čehoslovačke, Nemačke, Mađarske, Italije, Španije, Švedske i Švajcarske, prošle su u četvrtfinale.

U četvrtfinalu je odigrana prva ponovljena utakmica u istoriji svetskih prvenstava. Nakon nerešene utakmice između Italije i Španije u kojoj ni produžeci nisu odlučili pobednika (u to vreme se nisu izvodili jedanaesterci koji bi odlučili pobednika), odigrali su još jednu utakmicu u kojoj je Italija pobedila 1:0, a istim je rezultatom pobedila i Austriju u polufinalu i tako osigurala mesto u finalu. Čehoslovačka se plasirala u finale pobedom nad Nemačkom od 3:1 u polufinalu.

Finale se igralo na Stadionu Nacionalne fašističke partije (ital. Stadio Nazionale P.N.F.). Čehoslovačka je povela u sedamdesetom minutu, da bi pred sam kraj Italijani izjednačili, a kasnije u produžecima dali još jedan gol za pobedu i trofej.

Italijanski vođa Benito Musolini iskoristio je domaćinstvo za promociju fašističke partije. Takođe, Italiji su bile naklonjene i sudije, kao npr. u četvrtfinalu protiv Španije, kada je švajcarski sudija Rene Merse favorizovao domaćina, da bi mu kasnije Fudbalski savez Švajcarske doživotno zabranio suđenje zbog favorizovanja jedne od ekipa na terenu. Slično suđenje je viđeno i u finalu kada je sudio Šveđanin Ivan Eklind.

Pobede na Olimpijskim igrama 1936. i Svetskom prvenstvu u Francuskoj 1938. potvrdile su nadmoć Italijana i bez pomoći sudija.

Rezultati[uredi | uredi izvor]

Osmina finala[uredi | uredi izvor]

27. maj

Mesto 1 ekipa Rezultat 2. ekipa
Rim  Italija 7:1 (3:0)  Sjedinjene Države
Trst  Čehoslovačka 2:1 (0:1)  Rumunija
Firenca  Nemačka 5:2 (1:2)  Belgija
Torino  Austrija 3:2 (1:1, 1:1 prod.)  Francuska
Đenova  Španija 3:1 (3:0)  Brazil
Milano  Švajcarska 3:2 (2:1)  Holandija
Bolonja  Švedska 3:2 (1:1)  Argentina
Napulj  Mađarska 4:2 (2:1)  Egipat

nedelja
27. maj 1934.
16:30
 Italija 7 : 1
 Sjedinjene Države Stadion Nacionalne fašističke partije, Rim
Gledalaca: oko 25.000
Sudija: Merse (Švajcarska)
18', 29', 64' Skjavio
20', 69' Orsi
63' Ferari
90' Meaca
57' Doneli

nedelja
27. maj 1934.
16:30
 Čehoslovačka 2 : 1
 Rumunija Stadion Litorio, Trst
Gledalaca: oko 9.000
Sudija: Jon Langenus (Belgija)
49' Puč
67' Nejedli
10' Dobaj

nedelja
27. maj 1934.
16:30
 Nemačka 5 : 2
 Belgija Gradski stadion „Đovani Berta“, Firenca
Gledalaca: oko 8.000
Sudija: Matea (Italija)
26' Kobijerski
47' Zifling
67', 70', 86' Konen
31', 43' Vorhof

nedelja
27. maj 1934.
16:30
 Austrija
3 : 2
(prod.)
 Francuska
Stadion Benito Musolini, Torino
Gledalaca: oko 16.000
Sudija: Van Morsel (Holandija)
44‘ Zindelar
94' Šal
96' Bikan
19' Nikola
114' (pen. Verje

nedelja
27. maj 1934.
16:30
 Španija 3 : 1
 Brazil Stadion Luiđi Feraris, Đenova
Gledalaca: oko 21.000
Sudija: Birlem (Nemačka)
18'(pen. Iraragori
27', 77' Langara
56' Leonidas

nedelja
27. maj 1934.
16:30
 Švajcarska 3 : 2
 Holandija Stadion Komunale di San Siro, Milano
Gledalaca: oko 33.000
Sudija: Eklind (Švedska)
14', 43' Kilholc
64' Abeglen
22' Smit
87' Vente

nedelja
27. maj 1934.
16:30
 Švedska 3 : 2
 Argentina Stadion „Litoraale“, Bolonja
Gledalaca: oko 14.000
Sudija: Braun (Austrija)
8', 67' Jonason
79' Kron
3' Belis
47' Galateo

nedelja
27. maj 1934.
16:30
 Mađarska 4 : 2
 Egipat Stadion „Đorđo Askareli“, Napulj
Gledalaca: oko 9.000
Sudija: Barlesina (Italija)
12' Teleki
31', 52' Toldi
59' Vince
39', 67' Favzi

Četvrtfinale[uredi | uredi izvor]

31. maj/1. juni

Mesto 1 ekipa Rezultat 2. ekipa
Bolonja  Austrija 2:1 (1:0)  Mađarska
Milano  Nemačka 2:1 (0:1)  Švedska
Firenca  Italija 1:1 (1:1)  Španija
Firenca  Italija 1:0 (1:0)  Španija
Torino  Čehoslovačka 3:2 (1:1)  Švajcarska

četvrtak
31. maj 1934
16:30
 Austrija 2 : 1
 Mađarska Stadion „Litorale“, Bolonja
Gledalaca: oko 23.000
Sudija: Matea (Italija)
5' Horvat
53' Zišek
67' Šaroši

četvrtak
31. maj 1934.
16:30
 Nemačka 2 : 1
 Švedska Stadion San Siro, Milano
Gledalaca: oko 3.000
Sudija: Barlasina (Italija)
60', 63' Hohman 83' Dunker

četvrtak
31. maj 1934.
16:30
 Italija
1 – 1
prod.
 Španija
Stadion „Đovani Berta“, Firenca
Gledalaca: oko 35.000
Sudija: Bert (Belgija)
44' Ferari 29' Regvejro

Ponovljena utakmica[uredi | uredi izvor]


petak
1. juni 1934.
16:30
 Italija 1 : 0
 Španija
Stadion „Đovani Berta“, Firenca
Gledalaca: oko 43.000
Sudija: Merse (Švajcarska)
11' Meaca

četvrtak
31. maj 1934.
16:30
 Čehoslovačka 3 : 2
 Švajcarska Stadion „Benito Musolini“, Torino
Gledalaca: oko 12.000
Sudija: Barenek (Nemačka)
24' Svoboda
48' Sobotka
83' Nejedli
18' Kilholc
71' Abeglen

Polufinale[uredi | uredi izvor]

3. jun

Mesto 1 ekipa Rezultat 2. ekipa
Rim  Čehoslovačka 3:1 (1:0)  Nemačka
Milano  Italija 1:0 (1:0)  Austrija

Nedelja
3. jun 1934.
16:30
 Čehoslovačka 3 : 1
 Nemačka Stadion Nacionalne fašističke partije, Rim
Gledalaca: oko 15.000
Sudija: Barlasina (Italija)
21', 60', 81' Nejedli 50' Noak

Nedelja
3. jun 1934.
16:30
 Italija 1 : 0
 Austrija Stadion San Siro, Milano
Gledalaca: oko 35.000
Sudija: Eklind (Švedska)
21' Gvajta

Utakmica za treće mesto[uredi | uredi izvor]

Mesto 1 ekipa Rezultat 2. ekipa
Napulj  Nemačka 3:2 (3:1)  Austrija

četvrtak
7. jun 1934.
18:00
 Nemačka 3 : 2
 Austrija Stadion „Đorđo Askareli“, Napulj
Gledalaca: oko 7.000
Sudija: Kararo (Italija)
1', 42' Lehner
29' Konen
30' Horvat
55' Sesta

Finale[uredi | uredi izvor]

Mesto 1 ekipa Rezultat 2. ekipa
Rim  Italija 2:1 (1:1, 0:0) prod.  Čehoslovačka

nedelja
10. jun 1934.
17:30
 Italija
 

2 : 1
(prod.)
(Detalji) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. mart 2014)
 Čehoslovačka
 
Stadion Nacionalne fašističke partije, Roma
Gledalaca: oko 50.000
Sudija: Eklind (Švajcarska)
80' Orsi
95' Skjavio
70' Puč


Pobednik Svetskog prvenstva 1934.
Kraljevina Italija
Reprezentacija Kraljevine Italije
Prva titula

Sastav ekipe pobednika[uredi | uredi izvor]

Đanpjero Kombi, (G), Eraldo Monceljo, Anđelo Skjavio, Đuzepe Meaca, Enrke Gvajta, Đovani Ferari, Rajmundo Orsi, Luiđi Bertolini, Luis Monti, Luiđi Alemandi, Atilijo Feraris, Gvido Mazeti (G), Đuzepe Kavana (G), Virđinio Rozeta, Mario Piciolo, Pjetro Arkari, Feliče Borel, Armando Kastelaci, Mario Varljen, Atilijo Denarija, Umberto Kaligaris, Anfilođino Gvarizi.

Trener Vitorio Poco Kraljevina Italija

Lista strelaca[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]