Pređi na sadržaj

Svetsko prvenstvo u fudbalu 1954.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Svetsko prvenstvo u fudbalu 1954.
Zvanični poster prvenstva
Detalji takmičenja
Država domaćin Švajcarska
Datum16. jun4. jul 1954.
Timovi16
Konačan plasman
Šampion Zapadna Nemačka (1. titula)
Drugo mesto Mađarska
Treće mesto Austrija
Četvrto mesto Urugvaj
Statistike turnira
Odigrano utakmica26
Postignuto golova140 (5,38 po meču)
Ukupno gledalaca889.500 (34.212 po meču)
Najbolji strelacMađarska Šandor Kočiš (11)

Svetsko prvenstvo u fudbalu 1954. je peto po redu svetsko prvenstvo. Održano je u Švajcarskoj od 16. juna do 4. jula. Kako je 1954. godina bila pedesetogodišnjica postojanja FIFE, odlučeno je da domaćin prvenstva bude zemlja u kojoj je sedište svetske fudbalske federacije, Švajcarska. Ova odluka je donesena u julu 1946. na sednici FIFE. Prvi put je prvenstvo održano u jednoj kontinentalnoj zemlji.

Svetski prvaci su postali reprezentativci Zapadne Nemačke koji su porazili Mađarsku u dramatičnom finalu sa 3:2. Ovo je Nemcima bila prva titula svetskog prvaka u fudbalu.

Pregled takmičenja[uredi | uredi izvor]

Ovo prvenstvo je bilo prvo prvenstvo koje je bilo prenošeno preko televizije. Takođe su bile izdat jubilarni kovani novac za ovu priliku.

Na takmičenju je učestvovalo šesnaest reprezentacija. Timovi su bili podeljeni u četiri grupe i svaka grupa je imala dva od osam tada prvo rangiranih reprezentacija sveta koje su se plasirale na svetsko prvenstvo. Osam plasiranih prvorangiranih reprezentacija u to vreme su bile Austrija, Brazil, Engleska, Francuska, Mađarska, Italija, Turske i Urugvaj. Ostatak grupe je bio popunjen sa još dva tima. Pošto su nosioci grupa bili određeni još pre kvalifikacija, organizatori su morali da zamene Španiju sa Turskom, ekipom koja je izbacila Španiju sa takmičenja.[1] Određivanje grupa i izvlačenje parova je bilo održano u Cirihu, 30. novembra, 1953.

Na ovom prvenstvu je umesto odigravanja svako sa svakim, iz grupe, utakmice igran sistem po kojem je svako igrao samo po dve utakmice i to samo nosioci grupa protiv preostale dve ekipe koje su im pridodate u grupu. U slučaju nerešenih ishoda išlo bi se na odigravanje dodatne utakmice koja bi odlučivala o reprezentaciji koja bi se kvalifikovala za dalje takmičenje. U slučaju nerešenih ishoda i ovih utakmica išlo bi se na produžetke. Dve prvoplasirane reprezentacije iz grupe bi se kvalifikovala za dalje takmičenje.

Urugvaj i Austrija su završile takmičenje u grupama sa po dve pobede, isto tako je bilo i sa reprezentacijama Brazila i Jugoslavije koje su delile prvo mesto sa po jednom pobedom i nerešenom utakmicom. U ovoj grupi ispale su reprezentacije Francuske i Meksika.

Finalisti Svetskog prvenstva 1954.

Švajcarska i Italija su odigrale dve utakmice i u drugoj utakmici Švajcarska je pobedila sa 4:1 i prošla dalje. Nemci, koji su ponovo primljeni u FIFA 1950. godine i nisu imali povlašćen položaj, su u takmičenju u grupama pobedili Tursku. Korejci su izgubili dve utakmice i to sa 7:0 i 9:0. Sep Herberger, selektor nemačke reprezentacije, je odigrao taktički protiv favorizovanih Mađara i izveo je kombinovani tim na toj utakmici i naravno ta utakmica je izgubljena sa 8:3. Sledeću utakmicu, takozvanog plejofa, protiv Turske Nemci su dosta lako dobili. Na utakmici protiv Nemačke, kapiten mađarske reprezentacije Ferenc Puškaš, za koga se tada smatralo da je najbolji igrač planete tog vremena, je bio teže povređen posle starta nemačkog odbrambenog fudbalera Vernera Libriha. Puškaš je iz tog razloga propustio naredna dva meča svoje reprezentacije. Pojavio se na finalnoj utakmici prvenstva, ali se i tada videlo da se nije oporavio od povrede[2].

Četvrtfinale[uredi | uredi izvor]

U četvrtfinalu, u jednoj od najgrubljih fudbalskih utakmica svetskih prvenstava, favorit Mađarska je pobedila Brazil sa 4:2. Čak je u novinama i u literaturi ta utakmica zabeležena i upamćena kao Bitka u Bernu. U drugoj utakmici tada još vladajući svetski prvak Urugvaj je poslao Engleze kući, pobedivši sa 4:2. U trećoj utakmici četvrtfinala gde su se sastali Nemačka i Jugoslavija, Nemci su pobedili sa rezultatom 2:0. U četvrtoj utakmici su se sastali Austrija i domaćin Švajcarska, gde je su Austrijanci izbacili domaćina iz daljeg takmičenja. U ovom susretu je postignuto najviše golova na jednoj utakmici svetskog prvenstva do tada 12, rezultat je bio 7:5 za Austriju.

Polufinale[uredi | uredi izvor]

U prvoj polufinalnoj utakmici su igrale reprezentacije Austrije i Nemačke. Nemačka je veoma lako došla do pobede i plasirala se u finale, sa rezultatom od 6:1.

U drugom polufinalu su se sastale favorit Mađarska i branilac titule svetskog prvaka Urugvaj. Ovo je bila jedna od najzanimljivijih utakmica svetskog prvenstva. Mađarska je u drugo poluvreme ušla sa vođstvom od 1:0, da bi Urugvaj uspeo da izvuče rezultat 2:2 i produžetke. Neizvesnost utakmice je prekinuo mađarski golgeter Šandor Kočiš sa dva postignuta pogotka prekinuo urugvajske snove o finalu. Krajnji rezultat je bio 4:2 za Mađare.

U susretu za treće mesto su se sastale poražene ekipe iz polufinala i tu je Austrija pobedila Urugvaj sa 3:1 i time osbvojila treću poziciju.

Finale[uredi | uredi izvor]

Potpisana karta od strane Sepa Herbergera i nemačkih fudbalskih reprezentativaca koji su igrali u finalu.

U Bernu na Vankdorf stadionu pred 60.000 gledalaca se odigravala finalna utakmica dve reprezentacije koje su se već jednom sastale u predtakmičenju. Tu utakmicu je Mađarska ubedljivo dobila sa 8:3. Zlatni tim mađarske je bio favorit u svim predviđanjima i kladionicama, imali su za sobom rekord od 32 utakmice iz kojih su izašli neporaženi, tim sastavljen od tadašnjih fudbalskih zvezda svetske klase ali i dve izuzetno teške utakmice, koje su igrali bez svog najboljeg igrača Puškaša koji je bio povređen, u četvrtfinalu i polufinalu protiv Brazila i Urugvaja.

Dan kada se odigravala utakmica je počeo sa kišom. Nemci su ovo nazvali Fric-Valter-Vreme (Fritz-Walter-Wetter) iz razloga da je ponajbolji nemački igrač Fric Valter upravo svoje najbolje partije davao u takvim vremenskim uslovima. Nemci su takođe bili spremni i na ovakvo vreme pošto im je snabdevač kopački Adi Dasler (Adi Dassler), osnivač firme Adidas, dao opremu gde su kramponi mogli da se menjaju u zavisnosti od podloge što je bila jedna od novina proizvođača sportske opreme.

Iako je još osećao posledice povrede iz prethodnog susreta sa Nemcima u predtakmičenju, Ferenc Puškaš se na finalnoj utakmici pojavio u sastavu prve jedanaestorke mađarske reprezentacije. Bez obzira na sve ove probleme Mađari su krenuli veoma snažno i već u 6 minutu golom Puškaša i Cibora u 8 minutu su poveli sa 2:0. Činilo se da se ponavlja utakmica iz predtakmičenja i da će Nemci doživeti još jedan težak poraz. Međutim ovo je trajalo samo narednih 11 minuta Maks Morlok u 10 minutu i Helmut Ran u 19 minutu su izjednačili rezultat na 2:2 i pobrinuli se da utakmica uđe u neizvesne vode i anale svetskih prvenstava ne samo što je finalna utakmica.

Drugo poluvreme je donelo kišu promašaja mađarskog tima i nadmoć koju nisu mogli da iskoriste. Nemački radio-reporter, Herbert Cimerman, je izgovorio svoju najčuveniju rečenicu i prognozu karijere. Negde šest minuta pre kraja komentarisao je da bi Ran trebalo da puca na mađarski gol iz pozadine, što je ovaj posle nekoliko sekundi i uradio i postigao svoj drugi gol u finalnoj utakmici i doveo svoju reprezentaciju u vođstvo sa 3:2. A nekoliko minuta kasnije se pokazalo da je to bio i krajnji rezultat meča. Mađarski radio-reporter Đerđ Sepeši je davao komentare života, uzbuđenje i šok je dostigao vrhunac. Na 2 minuta do kraja utakmice Puškaš je postigao još jedan gol, koji je prvobitno bio priznat od strane glavnog sudije ali je na intervenciju pomoćnog sudije poništen.

Nemci su pobedom na ovoj utakmici osvojili svoju prvu titulu svetskog prvaka i trofej Žila Rimea. Nemci su ovu pobedu slavili i nazvali je Čudo u Bernu, i po ovome je snimljen i film 2003. Za Mađare, poraz na ovoj utakmici je bio šok i ostavio je duboke tragove u mađarskom fudbalu i za njih je i dalje ova utakmica pod znakom pitanja zbog nedoslednih sudijskih odluka i tvrdnje da su nemački igrači bili dopingovani.

Najčešća pitanja oko ove utakmice se postavljaju prvo oko izjednačujućeg gola Nemaca na 2:2. Mađarski golman Grošič je krenuo da presretne Fric Valterov udarac iz kornera, i televizijski snimak to pokazuje kada je bio fauliran od strane drugog nemačkog igrača Hansa Šafera, iako je lopta mogla da stigne do Rana bez problema. Drugi kontroverzni momenat je bio oko tvrdnje da su nemački igrači koristili doping u drugom poluvremenu. Iako nikada nije dokazano, nemački sportski istoričar Gido Knop (Guido Knopp) u svom dokumentarcu na ZDFu iz 2004. godine tvrdi da su nemački reprezentativci dobili injekcije C vitamina u poluvremenu, koje su dobili od sovjetskog sportskog lekara[3]. Ovo takođe može da objasni žuticu koju su dobili nemački reprezentativci posle svetskog prvenstva.

Takođe se postavlja pitanje oko promene odluke glavnog sudije, kada je u 87 minutu prvo priznao pa poništio Puškašev gol. Kamera koja je prenosila susret nije bila u najboljoj poziciji da bi se moglo reći da li je Puškašbio u ofsajdu ili ne. Samo očevici govore da sudija nije bio u pravu kada je poništio gol. Među očevicima je bio i nemački rezervni igrač Alfred Pfaf (Alfred Pfaff)[4]. Još jedan snimak, koji je pokazao da nije bilo ofsajda, je takođe prikazan na nemačkom regionalnom kanalu NDR 2004. godine[5]).

Kočiševih 11 golova mu je donelo titulu najboljeg strelca prvenstva i svih prvenstava do tada. Prethodni rekorder je bio Brazilac Ademir sa devet pogodaka. Iako nisu odbranili titulu svetskog prvaka Urugvaj je statistički postao najuspešnija fudbalska nacija na svetu. Mađari su na ovom prvenstvu ostvarili pobedu sa najvećom gol-razlikom do tada, 9:0, protiv Južne Koreje.

Mesta odigravanja[uredi | uredi izvor]

Šest gradova je bilo domaćin svetskog prvenstva:

  • Bazel, (St. Jakob Stadium)
  • Bern, (Wankdorf Stadium)
  • Ženeva, (Charmilles Stadium)
  • Lozana, (Stade Olympique de la Pontaise)
  • Lugano, (Cornaredo Stadium)
  • Cirih, (Hardturm Stadium)

Rezultati[uredi | uredi izvor]

Prva runda[uredi | uredi izvor]

Grupa 1[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija Uta P N I GD GP Poena
Brazil Brazil 2 1 1 0 6 1 3
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavija 2 1 1 0 2 1 3
Francuska Francuska 2 1 0 1 3 3 2
Meksiko Meksiko 2 0 0 2 2 8 0

16. jun 1954.
18:00
BrazilBrazil 5 : 0 MeksikoMeksiko Ženeva Stadion Šarmil
Sudija: Visling (Švajcarska)
Gledalaca: 13.000
Baltazar Gol 23,
Valdir Pereira Didi Gol 30,
Žoze Lazaro Robles Pinga Gol 34Gol 43,
Žulinjo Gol 69,
(Izveštaj)

16. jun 1954.
18:00
Socijalistička Federativna Republika JugoslavijaJugoslavija 1 : 0 FrancuskaFrancuska Lozana Stadion Olimpika
Sudija: Grifits (Vels)
Gledalaca: 27.000
Miloš Milutinović Gol 15, (Izveštaj)

 JugoslavijaVladimir Beara, Branko Stanković, Tomislav Crnković, Zlatko Čajkovski, Ivan Horvat, Vujadin Boškov, Miloš Milutinović, Rajko Mitić, Bernard Vukas, Stjepan Bobek i Branko Zebec.[6]

 Francuska Remetr, Đanesi, Kelbel, Penvern, Žonke, Marsel, Kopa, Glovacki, Strap, Deredr i Vensen[6].



19. jun 1954.
17:00
BrazilBrazil 1 : 1 Socijalistička Federativna Republika JugoslavijaJugoslavija Lozana Stadion Olimpika
Sudija: Foltles (Škotska)
Gledalaca: 40.000
Valdir Pereira Didi Gol 69, (Izveštaj) Branko Zebec Gol 48,

 JugoslavijaVladimir Beara, Branko Stanković, Tomislav Crnković, Zlatko Čajkovski, Ivan Horvat, Vujadin Boškov, Miloš Milutinović, Rajko Mitić, Branko Zebec, Bernard Vukas i Dionizije Dvornić[6].

Brazil Brazil — Kastiljo, Đalma Santos, Nilton Santos, Brandazinjo, Pineiro, Bauer, Žulinjo, Didi, Baltazar, Pinga, Rodrigez[6].



19. jun 1954.
17:10
FrancuskaFrancuska 3 : 2 MeksikoMeksiko Ženeva Stadion Šarmil
Sudija: Asensi (Španija)
Gledalaca: 19.000
Žan Vinsent Gol 19,
Raul Kardenas Gol 49 (a. g)
Rejmond Kopa Gol 88 (pen)
(Izveštaj) Hose Luis Lamadrid Gol 54,
Tomas Balkazar Gol 85

Grupa 2[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija Uta P N I GD GP Poena
Mađarska Mađarska 2 2 0 0 17 3 4
Zapadna Nemačka Zapadna Nemačka 2 1 0 1 7 9 2
Turska Turska 2 1 0 1 8 4 2
Južna Koreja Južna Koreja 2 0 0 2 0 16 0

17. jun 1954.
18:00
Zapadna NemačkaZapadna Nemačka 4 : 1 TurskaTurska Bern Vankdorf stadion
Sudija: Da Kosta Vieira (Portugal)
Gledalaca: 39.000
Hans Šefer Gol 14,
Bernard Klot Gol 52,
Otmar Valter Gol 60
Maks Morlok Gol 84,
(Izveštaj) Suat Mamat Gol 2,

17. jun 1954.
18:00
Mađarska Mađarska 9 : 0 Južna Koreja Južna Koreja Cirih Hardturn stadion
Sudija: Vinsent (Francuska)
Gledalaca: 18.000
Ferenc Puškaš Gol 12, Gol 89
Mihalj Lantoš Gol 18'
Šandor Kočiš Gol 24, Gol 36, Gol 50
Zoltan Cibor Gol 59
Petar Palotaš Gol 75, Gol 83 |
(Izveštaj)

20. jun 1954.
16:50
Mađarska Mađarska 8 : 3 Zapadna NemačkaZapadna Nemačka Bazel Stadion sveti Jakob
Sudija: Vilijam Ling (Engleska)
Gledalaca: 65.000
Šandor Kočiš Gol 3, Gol 21, Gol 67, Gol 78
Ferenc Puškaš Gol 17
Nandor Hidegkuti Gol 50, Gol 54
Jožef Tot II Gol 73 |
(Reportaža) Alfred Pfaf Gol 25
Helmut Ran Gol 77
Rihard Herman Gol 81

20. jun 1954.
17:00
TurskaTurska 7 : 0 Južna Koreja Južna Koreja Ženeva Stadion Šarmil
Sudija: Marino (Urugvaj)
Gledalaca: 3.000
Suat Mamat Gol 10, Gol 30
Lefter Kičikandonjidas Gol 24
Burhan Sargin Gol 37, Gol 64, Gol 70
Erol Keskin Gol 76 |
(Izveštaj)

  • Nemci su morali da igraju baraž sa Turskom da bi se plasirali u sledeće kolo.

Plejof[uredi | uredi izvor]
23. jun 1954.
18:00
Zapadna NemačkaZapadna Nemačka 7 : 2 TurskaTurska Cirih Hardturm stadion
Sudija: Vinsent (Francuska)
Gledalaca: 18.000
Otmar Valter Gol 7
Hans Šefer Gol 12, Gol 79
Maks Morlok Gol 30, Gol 60, Gol 77
Fric Valter Gol 62 |
(Reportaža) Mustafa Ertan Gol 21
Lefter Kučukandonjadis Gol 82

Grupa 3[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija Uta P N I GD GP Poena
Urugvaj Urugvaj 2 2 0 0 9 0 4
Austrija Austrija 2 2 0 0 6 0 4
Čehoslovačka Čehoslovačka 2 0 0 2 0 7 0
Škotska Škotska 2 0 0 2 0 8 0

16. jun 1954.
18:00
Urugvaj Urugvaj 2 : 0 Čehoslovačka Čehoslovačka Bern Vankdorf stadion
Sudija: Artur Edvard Elis (Engleska)
Gledalaca: 20.500
Oskar Migez Gol 72,
Huan Alberto Šiafino Gol 81
(Izveštaj)

16. jun 1954.
18:00
Austrija Austrija 1 : 0 Škotska Škotska Cirih Stadion Hardturm
Sudija: Franken (Belgija)
Gledalaca: 30.000
Erih Probst Gol 33 (Izveštaj)

19. jun 1954.
16:50
Urugvaj Urugvaj 7 : 0 Škotska Škotska Bazel Stadion Sent Đekob
Sudija: Orlandini (Italija)
Gledalaca: 43.000
Oskar Migez Gol 17, Gol 47, Gol 57
Oskar Migez Gol 30, Gol 83
Hulio Abadi Gol 54, Gol 85
(Izveštaj)

19. jun 1954.
17:00
Austrija Austrija 5 : 0 Čehoslovačka Čehoslovačka Cirih Stadion Hardturm
Sudija: Stefanović (Jugoslavija)
Gledalaca: 25.000
Ernst Stojaspal Gol 3, Gol 70
Oskar Migez Gol 4, Gol 21, Gol 24
(Izveštaj)

Grupa 4[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija Uta P N I GD GP Poena
Engleska Engleska 2 1 1 0 6 4 3
Švajcarska Švajcarska 2 1 0 1 2 3 2
Italija Italija 2 1 0 1 5 3 2
Belgija Belgija 2 0 1 1 5 8 1

17. jun 1954.
17:50
ŠvajcarskaŠvajcarska 2 : 1 ItalijaItalija Lozana Stadion Olimpik
Sudija: Viana (Brazil)
Gledalaca: 43.000
Robert Balaman Gol 18,
Jozef Higi Gol 78
(Izveštaj) Đanpjero Boniperti Gol 44,

17. jun 1954.
18:10
EngleskaEngleska 4 : 4 (prod.) BelgijaBelgija Bazel Stadion Sent Jakob
Sudija: Šmecer (Zapadna Nemačka)
Gledalaca: 40.000
Ajvor Bradis Gol 26, Gol 63
Nat Lofthaus Gol 52,Gol 91
(Izveštaj) Leopold Anol Gol 5, Gol 71
Henri Kopens Gol 67
Džimi Dikinson Gol 94

20. jun 1954.
17:00
ItalijaItalija 4 : 1 BelgijaBelgija Lugano Stadion Kornaredo
Sudija: Štajner (Austrija)
Gledalaca: 26.000
Egisto Pandolfini Gol 41 (pen),
Karlo Gali Gol 48,
Amleto Frignani Gol 58
Benito Lorenzi Gol 78,
(Izveštaj) Leopold Anol Gol 81,

20. jun 1954.
17:10
EngleskaEngleska 2 : 0 ŠvajcarskaŠvajcarska Bern Vankdorf stadion
Sudija: Žolt (Mađarska)
Gledalaca: 50.000
Džimi Mulen Gol 43,
Denis Vilšo Gol 69
(Izveštaj)

Plejof[uredi | uredi izvor]

23. jun 1954.
18:00
ŠvajcarskaŠvajcarska 4 : 1 ItalijaItalija Bazel Stadion Sent Jakob
Sudija: Grifits (Vels)
Gledalaca: 30.000
Jozef Higi Gol 14, Gol 85
Robert Balaman Gol 48,
Žak Faton Gol 90
(Izveštaj) Fulvio Nesti Gol 67,

Nokaut faza[uredi | uredi izvor]

 
ČetvrtfinalePolufinaleFinale
 
          
 
27. jun - Bern
 
 
 Brazil2
 
30. jun – Lozana
 
 Mađarska4
 
 Mađarska 4
 
26. jun - Bazel
 
 Urugvaj 2
 
 Urugvaj4
 
4. jul – Bern
 
 Engleska2
 
 Mađarska2
 
27. jun – Ženeva
 
 Zapadna Nemačka3
 
 Jugoslavija0
 
30. jun - Bazel
 
 Zapadna Nemačka2
 
 Zapadna Nemačka6
 
26. jun - Lozana
 
 Austrija1 Treće mesto
 
 Austrija7
 
3. jul - Cirih
 
 Švajcarska5
 
 Urugvaj1
 
 
 Austrija3
 

Četvrtfinale[uredi | uredi izvor]


26. jun 1954.
17:00
Austrija Austrija 7 : 5 Švajcarska Švajcarska Lozana Stadion Olimpik
Sudija: Foltles (Škotska)
Gledalaca: 35.000
Teodor Vagner Gol 25, Gol 27, Gol 53
Alfred Kerner Gol 26, Gol 34
Ernst Ocvirk Gol 32,
Erih Probst Gol 76,
(Izveštaj) Robert Balaman Gol 16, Gol 39
Jozef Higi Gol 17 Gol 19, Gol 58

26. jun 1954.
17:00
Urugvaj Urugvaj 4 : 2 Engleska Engleska Bazel Stadion Sent Jakob
Sudija: Štajner (Austrija)
Gledalaca: 35.000
Karlos Borges Gol 5,
Obdulio Varela Gol 39,
Huan Alberto Šiafino Gol 46,
Havier Ambrios Gol 78,
(Izveštaj) Nat Lofthaus Gol 16,
Tom Finli Gol 67

27. jun 1954.
17:00
Mađarska Mađarska 4 : 2 BrazilBrazil Bern Vankdorf stadion
Sudija: Artur Edvard Elis (Engleska)
Gledalaca: 60.000
Nandor Hidegkuti Gol 4
Šandor Kočiš Gol 7, Gol 88
Mihalj Lantoš Gol 60 (pen)
(Reportaža) Santos Gol 18 (pen)
Žulinjo Gol 65

27. jun 1954.
17:00
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavija 0 : 2 Zapadna Nemačka Zapadna Nemačka Ženeva Stadion Šarmil
Sudija: Žolt (Mađarska)
Gledalaca: 20.000
(Izveštaj) Ivan Horvat Gol 9 (a. g),
Helmut Ran Gol 85,

 JugoslavijaVladimir Beara, Branko Stanković, Tomislav Crnković, Zlatko Čajkovski, Ivan Horvat, Vujadin Boškov, Miloš Milutinović, Rajko Mitić, Bernard Vukas, Stjepan Bobek i Branko Zebec[6]. Selektori: Arsenijević, Lemešić i Tirnanić.

 Nemačka — Turek, Laban, Kolmajer, Ekel, Librih, Maj, Ran, Morlok, O. Valter, F. Valter i Šefer[6].



Polufinale[uredi | uredi izvor]

30. jun 1954.
18:00
Mađarska Mađarska 4–2 (prod.) Urugvaj Urugvaj Lozana, Stadion Olimpik
Sudija: Grifits (Vels)
Gledalaca: 37.000
Zoltan Cibor Gol 13
Nandor Hidegkuti Gol 46
Šandor Kočiš Gol 111, Gol 116
(Reportaža) Huan Hoberg Gol 75, Gol 86

30. jun 1954.
18:00
Zapadna Nemačka Zapadna Nemačka 6–1 Austrija Austrija Bazel Stadion Sent Jakob
Sudija: Orlandini (Italija)
Gledalaca: 58.000
Hans Šefer Gol 31,
Maks Morlok Gol 47,
Fric Valter Gol 54 (pen), Gol 64 (pen),
Otmar Valter Gol 61, Gol 89,
(Izveštaj) Erih Probst Gol 51,


Utakmica za treće mesto[uredi | uredi izvor]

3. jul 1954.
17:00
Urugvaj Urugvaj 1–3 Austrija Austrija Cirih, Stadion Hardturm
Sudija: Visling (Švajcarska)
Gledalaca: 35.000
Huan Hoberg Gol 22 (Reportaža) Ernst Stojaspal Gol 16 (pen),
Luis Kruz Gol 59 (a. g),
Ernst Ocvirk Gol 89,


Finale[uredi | uredi izvor]

4. jul 1954.
17:00
Mađarska Mađarska 2–3 Zapadna Nemačka Zapadna Nemačka Bern, Vankdorf stadion
Sudija: Vilijam Ling (Engleska)
Gledalaca: 60.000
Ferenc Puškaš Gol 6
Zoltan Cibor Gol 8
(Reportaža) Maks Morlok Gol 10
Helmut Ran Gol 18, Gol 84

Sastav ekipa:



Nagrade[uredi | uredi izvor]

Pobednik Svetskog prvenstva 1954.
Zapadna Nemačka
Reprezentacija Zapadne Nemačke
Prva titula
Zlatna kopačka:
 Mađarska, Šandor Kočiš

Strelci[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „FIFA - Istorija određivanja grupa i izvlačenja parova na svetskim prvenstvima” (PDF). Pristupljeno 25. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. jun 2010)
  2. ^ „ferenc Puškaš na Ifhof stranici”. Pristupljeno 25. 4. 2013. 
  3. ^ „Das Wunder von Bern - Die wahre Geschichte”. Pristupljeno 25. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. april 2008)
  4. ^ Ewiger Knaben Wunderhorn (DER SPIEGEL, 18/2004)
  5. ^ „Das Trauma von Bern: Die unbekannte Seite des legendären Endspiels”. Pristupljeno 25. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. jun 2008)
  6. ^ a b v g d đ e ž Od Montevidea do Minhena, Petar Obradović i Tomislav Marković BIGZ, 1974.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]