Pređi na sadržaj

Свет по Гарпу (roman)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Svet po Garpu
Svet po Garpu, izdanje na srpskom jeziku, 2019. godine
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovThe world according to Garp
AutorDžon Irving
Zemlja SAD
Jezikengleski
Izdavanje
Datum1978

Svet po Garpu (engl. The world according to Garp) je četvrti roman Džona Irvinga (engl. John Irving), o čoveku vanbračno rođenom od majke koja je feministički vođa, i koja postaje spisateljica. Objavljena 1978. godine, knjiga je nekoliko godina bila bestseler. Knjiga je bila u finalu Nacionalne književne nagrade za beletristiku 1979. godine [1] a njeno prvo izdanje u mekoj korici osvojilo je nagradu sledeće godine.[2][a]

Filmska adaptacija romana u kojoj glumi Robin Viliams objavljena je 1982. godine, a scenario je napisao Stiv Tešič.

Klasična serija BBC Radio 4 emitovala je trodelnu adaptaciju romana Linde Mašal Grifin u januaru 2014. godine. Produkciju je režirala Nadia Molinari, a u njoj su nastupili Miranda Ričardson kao Dženi, Lee Ingleby kao Garp, Jonathan Keeble kao Roberta i Lyndsey Marshalkao Helen.[3]

Dana 3. novembra 2015, Irving je otkrio da su mu se HBO i Varner Brothers obratili da rekonstruišu Svet prema Garpu kao mini seriju. On je opisao projekat kao da je u ranoj fazi.[4]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Roman govori o životu T.S. Garpa. Njegova majka, Dženi Filds, je medicinska sestra jake volje koja želi dete, ali ne i muža. Ona nailazi na samrti vojnika Garpa poznatog samo kao "Tehnički vodnik Garp", koji je zadobio teško oštećenje mozga u borbi. Dženi njeguje Garpa, posmatrajući njegovo infantilno stanje i gotovo večno autonomno seksualno uzbuđenje. Zbog praktičnosti i ljubaznosti da mu smrt učini što udobnijom i smanji uznemirenost, ona ga masturbira nekoliko puta. Neograničena konvencijom i vođena željom za detetom, Dženi siluje Garpa oštećenog mozga, impregnira se i dobijenom sinu daje ime "T.S." (ime izvedeno od "Tehnički narednik", ali se sastoji samo od inicijala). Dženi sama odgaja mladog Garpa, zauzimajući mesto u Upravljačkoj školi za sve dečake u Novoj Engleskoj.

Garp odrasta, postaje zainteresovan za seks, rvanje i pisanje beletristike - tri teme za koje njegova majka nema mnogo interesovanja. Nakon što je diplomirao 1961, majka ga vodi u Beč, gde piše svoju prvu novelu. U isto vreme, njegova majka počinje da piše svoju autobiografiju, A Sexual Suspect. Nakon što se Dženi i Garp vraćaju u Stering, Garp se ženi sa Helen, ćerkom trenera rvanja, i osniva svoju porodicu - on je težak pisac, ona učiteljica engleskog jezika. Objavljivanje knjige A Sexual Suspect čini njegovu majku poznatom. Postaje feministička ikona, jer feministkinje na njenu knjigu gledaju kao na manifest žene koja ne mari za vezivanje za muškarca i koja sama odlučuje da odgaja dete. Ona neguje i podržava žene koje su traumatizirali muškarci, među njima i Elen Džamesian, grupa žena koja je dobila ime po jedanaestogodišnjoj devojčici kojoj su silovatelji odsekli jezik da je utišaju. Članovi grupe su sebi odsekli jezik u znak solidarnosti sa devojkom (devojka se sama protivi ovom sečenju jezika).

Garp postaje posvećen roditelj, boreći se sa strepnjom za bezbednost svoje dece i željom da ih zaštiti od opasnosti sveta. On i njegova porodica neizbežno doživljavaju mračne i nasilne događaje kroz koje se likovi menjaju i rastu. Garp uči (često bolno) od žena u svom životu (uključujući transrodnu bivšu fudbalerku Robertu Muldoon), koje se bore da postanu tolerantnije suočene sa netolerancijom. Priča sadrži veliku količinu (po rečima Garpovog izmišljenog učitelja) "ludila i tuge".

Roman sadrži nekoliko uramljenih narativa: Garpova prva priča, kratka priča pod naslovom Pension Grilparzer ; Budnost, esej; i prvo poglavlje njegovog trećeg romana Svet prema Bensenhaveru. Knjiga takođe sadrži neke motive koji se pojavljuju u nekim, ali ne u svim, romanima Džona Irvinga : medvedi, Nova Engleska, Beč, hoteli, rvanje i osoba koja preferira apstinenciju nad seksom. I, kao i skoro svi Irvingovi romani, sadrži složenu dikensovsku fabulu koja obuhvata čitav život glavnog junaka. Preljuba (još jedan uobičajen Irvingov motiv) takođe igra veliku ulogu, a kulminira jednom od najstrašnijih i nezaboravnih scena u romanu.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Majka Džona Irvinga, Frances Winslow, u vreme njegovog začeća nije bila udata [5] a Irving nikada nije upoznao svog biološkog oca. Kao detetu ništa mu nisu pričali o ocu, a majci je rekao da će, osim ako mu ona ne da neke podatke o njegovom biološkom ocu, u svom pisanju izmisliti oca i okolnosti kako je zatrudnela. Vinslov bi odgovorila "Samo napred, draga." [6]

Godine 1981. časopis Time citirao je majku pisca: "Postoje delovi Garpa koji su za mene previše eksplicitni." [7]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Garp won the 1980 award for paperback general Fiction. From 1980 to 1983 in National Book Awards history there were dual hardcover and paperback awards in most categories, and multiple fiction categories, especially in 1980. Most of the paperback award-winners were reprints, including this one.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "National Book Awards – 1979". National Book Foundation. Retrieved 14 March 2012.
  2. ^ "National Book Awards – 1980". National Book Foundation. Retrieved 2012-03-14.
    (With essays by Deb Caletti and Craig Nova from the Awards 60-year anniversary blog.)
  3. ^ „Episode 1: The World According to Garp”. BBC Radio 4. 5. 1. 2014. 
  4. ^ Kevin Haynes (4. 11. 2015). „John Irving novel to become an HBO miniseries”. Purple Clover. Pristupljeno 5. 11. 2015. 
  5. ^ Nicholas Wroe (13. 8. 2005). „Grappling with life”. The Observer. Pristupljeno 5. 11. 2009. „his parents had married six months before his birth 
  6. ^ Ariel Leve (18. 10. 2009). „The world according to John Irving”. The Times. Pristupljeno 4. 11. 2009. 
  7. ^ R.Z. Sheppard (31. 8. 1981). „Life into Art: Novelist John Irving”. Time. Arhivirano iz originala 5. 11. 2012. g. Pristupljeno 4. 11. 2009. 

 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]