Pređi na sadržaj

Sedma crnogorska omladinska brigada

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sedma crnogorska omladinska brigada
Postojanje30. decembar 1943.
Mesto formiranja:
Kolašin
Formacija4 bataljona
Jačina800 vojnika i oficira[traži se izvor]
DeoNOVJ
Angažovanje
Komandanti
Komandantmajor Niko Strugar
Komandant 2politički komesar Nikola Đakonović

Sedma crnogorska omladinska brigada "Budo Tomović" formirana je 30. decembra 1943. u Kolašinu, naredbom štaba Drugog udarnog korpusa NOVJ. Od osnivanja do kraja rata borila se u sastavu Treće udarne divizije NOVJ.

Prema informaciji štaba 2. korpusa od 28. novembra 1943. godine, brigada je trebalo da broji oko 800 boraca, a u sastav, pored postojećeg Omladinskog bataljona trebalo je da uđe i 170 boraca Durmitorskog, 130 boraca Zetskog, 100 boraca Lovćenskog, 50 boraca Nikšićkog i 180 boraca Komskog NOP odreda. Formiranje je predviđeno za 20. decembar u Pljevljima. Međutim, pošto su Pljevlja u međuvremenu napali i zauzeli Nemci, brigada je formirana u Kolašinu, a na dan formiranja bilo je prisutno samo oko 600 boraca. Sastav brigada kompletiran je tokom narednih nedelja.

Brigada je u sastavu svoje divizije učestvovala u borbama protiv nemačkih, četničkih, kao i snaga muslimanske milicije pod komandom štaba 21. armijskog korpusa Druge oklopne armije. Tokom operacije Frilingservahen brigada se istakla u protivnapadu snaga NOVJ i 5. maja 1944. ponovo je oslobodila Berane nakon tronedeljne okupacije.

Tokom operacije Ribecal brigada je učestvovala u upornoj odbrani od nemačko-četničkih napada na uzletište Brezna kod Nikšića sa kojeg su saveznici u bolnice u Italiji 22. avgusta 1944. evakuisali 1.059 ranjenika NOVJ. Nakon okončanja evakuacije, 7. omladinska brigada u protivnapadu je uništila četnički Gvozdeni puk, nanevši mu, prema izveštaju brigade, gubitke od oko 350 mrtvih i oko 180 zarobljenih.

Tokom Proboja Armijske grupe E oktobra i novembra 1944, 7. omladinska brigada učestvovala je u zadržavajućoj odbrani i bočnim napadima u oblasti Sjenice. Nakon toga, krajem novembra i u decembru 1944, bila je angažovana u vrlo oštrim borbama protiv proboja nemačkog 21. korpusa i četnika Pavla Đurišića iz Podgorice, a tokom januara 1945. u njihovom gonjenju prema Sarajevu.

Nakon učešća u Sarajevskoj i Karlovačkoj operaciji, brigada je ratni put okončala 11. maja 1945. kod Zidanog Mosta, gde je u sastavu divizije prinudila na predaju i razoružala glavninu 7. SS divizije i delove 22. i 11. vazduhoplovne poljske divizije, kao i veću grupu snaga NDH i četnika. Brigada je zarobila komandanta 7. SS divizije, ratnog zločinca Augusta Šmithubera.

Prema prikupljenim podacima objavljenim u monografiji brigade, tokom rata poginulo je 439 boraca brigade čiji su biografski podaci navedeni u monografiji.

Literatura[uredi | uredi izvor]