Seližarovski rejon
Seližarovski rejon Seližarovskiй raйon | |
---|---|
Država | Rusija |
Federalni okrug | Centralni |
Administrativni subjekt | Tverska oblast |
Admin. centar | Seližarovo |
Status | opštinski rejon |
Osnivanje | 1929. |
Površina | 3.098 km2 |
Stanovništvo | 2014. |
— broj st. | 12.452 |
— gustina st. | 4,02 st./km2 |
Vremenska zona | UTC+3 |
Registarske tablice | 69 |
Zvanični veb-sajt |
Seližarovski rejon (rus. Селижаровский район) administrativno-teritorijalna je jedinica drugog nivoa i opštinski rejon u zapadnom delu Tverske oblasti, na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije.
Administrativni centar rejona je varošica Seližarovo. Prema procenama nacionalne statističke službe Rusije za 2014. na teritoriji rejona je živelo 12.452 stanovnika ili u proseku oko 4,02 st/km².
Geografija[uredi | uredi izvor]
Seližarovski rejon nalazi se u zapadnom delu Tverske oblasti, na području centralnog dela Valdajskog pobrđa i obuhvata teritoriju površine 3.098 km². Graniči se sa čak 8 rejona Tverske oblasti, i to sa Ostaškovskim na severu, Kuvšinovskim i Staričkim na istoku, na jugu su Rževski i Olenjinski, dok su na zapadu Nelidovski, Andreapoljski i Penovski rejon.
Hidrografijom i reljefom rejona dominira reka Volga sa svojim pritokama Seližarovkom, sa svojom pritokom Tihvinom, Pesočnja (i njena pritoka Pirošnja), Velika Koša, Mala Koša i Tudovka. Na severu rejona nalazi se najjužnije od Gornjovolških jezera, jezero Volgo, dok je nekoliko kilometara severozapadno od Seližarova na reci Volgi sagrađena prva veća brana kojom je formirano Verhnjevolško jezero. Znatan deo rejonske teritorije je pod močvarama.
Preko teritorije rejona prolazi drumski pravac Ržev—Seližarovo—Ostaškov.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Seližarovski rejon uspostavljen je 1929. godine kao deo Rževskog okruga tadašnje Zapadne oblasti. U granicama Kalinjinske (danas Tverske) oblasti je od njenog osnivanja 1935. godine. Godine 1936. preimenovan je u Kirovski rejon i pod tim imenom je egzistirao sve do 1963. kada je raspušten, a njegova teritorija postala delom Ostaškovskog rejona. Ponovo je uspostavljen pod sadašnjim imenom 1965. godine.
Demografija i administrativna podela[uredi | uredi izvor]
Prema podacima popisa stanovništva iz 2010. na teritoriji rejona je živelo ukupno 12.722 stanovnika,[1] dok je prema proceni iz 2014. tu živelo 12.452 stanovnika, ili u proseku 4,02 st/km².[2] Oko 55% populacije je živelo u administrativnom centru rejona.
1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2014. |
---|---|---|---|---|---|---|
31.081 | 24.710 | 20.000 | 18.092[3] | 15.125[4] | 12.722[1] | 23.042* |
Napomena: * Prema proceni nacionalne statističke službe.
Na području rejona postoji ukupno 371 naseljeno mesto podeljenih na ukupno 11 opština (10 seoskih i 1 gradska). Administrativni centar rejona je varošica Seližarovo.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b "Всероссийская перепись населения 2010 года. Том 1". Архивирано на сајту Wayback Machine (15. март 2013)
- ^ Оценка численности постоянного населения Тверской области на 1 января 2014 года Архивирано на сајту Wayback Machine (23. мај 2014)
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvanični veb-sajt
- Teritorija rejona na starim i savremenim kartama (uporedni prikaz) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. decembar 2014)
- Istorijski podaci o rejonu
- Ekonomski podaci o rejonu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. septembar 2007)