Selimir Radulović
Selimir Radulović | |
---|---|
Datum rođenja | 27. decembar 1953. |
Mesto rođenja | Cetinje, SFR Jugoslavija |
Prebivalište | Novi Sad |
Obrazovanje | Filozofski fakultet u Novom Sadu |
Univerzitet | Univerzitet u Novom Sadu |
Zanimanje | upravnik Biblioteke Matice srpske |
Supružnik | Olivera Radulović |
Deca | Andrej Radulović Stanislav Radulović Vuk Radulović Stefan Radulović |
Nagrade | Vukova nagrada Medalja kulture za životno delo Kulturnog centra Vojvodine „Miloš Crnjanski” Nagrada „Đura Jakšić” Zmajeva nagrada Nagrada „Laza Kostić” Nagrada „Milan Bogdanović” Nagrada „Meša Selimović” |
Selimir Radulović (Cetinje, 27. decembar 1953) srpski je pesnik, antologičar i trenutni upravnik Biblioteke Matice srpske.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Porodica[uredi | uredi izvor]
Selimir Radulović rođen je u porodici Andrije Savovog Radulovića (1909—1974), činovnika u Zetskoj banovini, i Zorke Radulović (rođene Vukadinović, 1919—2007), kao sedmo od osmoro dece (Smiljka, Slobodan, Slavko, Slavka, Senka, Stojka, Selimir, Stanislava). U braku je sa Oliverom Radulović, redovnim profesorom na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu. Ima četvoricu sinova: Andrej Radulovića (doktorant na odseku za bibliotekarstvo na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu), Stanislav Radulović (doktorant na Pravnom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu), Vuk Radulović (doktor pravnih nauka) i Stefan Radulović (doktorant na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu).
Školovanje[uredi | uredi izvor]
Osnovnu školu „Njegoš” i Gimnaziju „Đorđe Lopičić” završio je u Cetinju, a diplomirao na odseku za jugoslovensku književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu (1973—1978). Produžio je studije na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu i položio sve postdiplomske ispite, preostao mu je pismeni rad (1978—1979).
Karijera[uredi | uredi izvor]
U vreme studija bio je urednik Centra za umetnost na novosadskoj Tribini mladih (1976—1978). Kasnije je u Kulturnom centru Novog Sada od 1984. uređivao književni program. Potom je bio savetnik za izdavačku delatnost predsednika Pokrajinskog komiteta za informisanje u Izvršnom veću Vojvodine (1986—1990), pa sekretar Pokrajinskog fonda za kulturu (1990—1992). Bio je i direktor Kulturnog centra Novog Sada (1990—1997), a potom je bio pomoćnik pokrajinskog sekretara za kulturu, obrazovanje i nauku (1997—2000). Na toj dužnosti ostao je do 2000, kada je osnovao izdavačku kuću „Orpheus” u kojoj je bio vlasnik i glavni i odgovorni urednik (2001—2012). Bio je direktor Sterijinog pozorja (2012—2014) i trenutni je upravnik Biblioteke Matice srpske (od 2014).[1]
Ostale stručne aktivnosti i članstva[uredi | uredi izvor]
Bio je predsednik Društva književnika Vojvodine (1997—2000) i istovremeno član Uprave Udruženja književnika Srbije. Predsednik je Upravnog odbora Srpskog narodnog pozorišta (od 2018), potpredsednik Udruženja književnika Srbije (od 2015) i član Upravnog odbora Matice srpske (od 2017). Član je Društva novosadskih književnika (od 2018).[2]
O delu Selimira Radulovića[uredi | uredi izvor]
Pesnik nokturna – tako je Radulovića nazvao književni kritičar Saša Radojčić. „Noć je povlašćeno vreme ovih pesama, a tama njihovo prirođeno stanje. Njegova poezija je jedan od najuzornijih oblika metafizičkog lirizma u našem savremenom pesništvu. Retorički patos, svedeni tematsko-motivski krug i blago nijansiranje verujućeg, čine ovu ovu poeziju svečanom i otmenom u izrazu“. Slobodan Žunjić smatra njegovo delo „pesništvom najvišeg ranga, koje pušta da u drevnoj utakmici muza poezija ponovo misli, a filozofija pesnički obitava u stihu“.[1]
„ | Ne znam ni jednog srpskog pjesnika koji bezmalo u svakoj svojoj pjesmi raspjevava Bibliju. Sa malo „pjesničke slobode” može se reći da je cjelokupno Radulovićevo pjesništvo sistem prikrivenih „glosa” čiji je pozajmljeni, a nenapisani uvodni tekst neki odlomak, ili neka knjiga, iz Biblije. Jer Biblija je, ne za boravimo, Biblioteka. Sveto pismo je podtekst i arhitekst Radulovićevog pjesništva. Radulović se, uz to, i svojim dugim stihom, koji ponekad podsjeća na heksametar, i u zvučno-melodijskom pogledu približava biblijskom versetu. Nijesam ni prvi ni jedini koji je uočio da se njegovo pjesništvo približava pastišu biblijskih knjiga. | ” |
— Jovan Delić, Svetlo iz očeve kolibe: zbornik radova o poeziji Selimira Radulovića, Novi Sad 2015, 9. |
„ | Poezija Selimira Radulovića postupno je u srpskoj književnosti počela da označava jednu od najstabilnijih poetičkih pozicija koje svedoče o tome kako se – i u ovom vremenu velikih ateističkih iskušenja i čak umnoženih potreba za bogohuljenjem – može dosledno i posvećeno pevati u senci Velikog Koda i Sveobuhvatnog Teksta, onog koji dolazi od samog Boga Tvorca, Svedržitelja i Spasitelja. Po tome njegova poezija tvori jedan veoma prepoznatljiv i zanimljiv slučaj u srpskom pesništvu s kraja XX veka i početka XXI veka, slučaj nad kojim se vredi zamisliti i protumačiti ga onako kako njegov autorski čin, ukupne duhovno-istorijske okolnosti i kritičareve veštine dopuštaju. | ” |
— Ivan Negrišorac, Svetlo iz očeve kolibe: zbornik radova o poeziji Selimira Radulovića, Novi Sad 2015, 149. |
Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]
- Novembarska povelja Novog Sada, 1994.
- Nagrada „Iskre kulture”, 1995.
- Nagrada „Pečat varoši sremskokarlovačke”, za knjigu poezije Gde se Bogu nadah, 2007.
- Nagrada „Kočićevo pero”, za knjigu poezije Gde se Bogu nadah, 2007.
- Nagrada Proljetnog sajma u Banjaluci, 2008.
- Nagrada „Teodor Pavlović”, za knjigu pesama Pod kišom suza s Patmosa, 2012.
- Vukova nagrada, 2012.
- Nagrada „Miodrag Đukić”, 2013.
- Plaketa UKS sa likom Sime Matavulja, 2013.[3]
- Nagrada „Povelja Morave”, 2016.
- Nagrada Društva književnika Vojvodine za knjigu godine, za knjigu poezije Senka osmog eona, 2017.
- Nagrada „Despotica Angelina Branković”, za knjigu poezije Senka osmog eona, 2017.[4]
- Nagrada „Kondir Kosovke devojke”, za knjigu pesama Senka osmog eona, 2017.
- Medalja Konstantina Filozofa, 2017.
- Nagrada Slovenske unije iz Češke, 2017.
- Medalja kulture za životno delo Kulturnog centra Vojvodine „Miloš Crnjanski”, 2017.
- Nagrada „Đura Jakšić”, za knjigu pesama Senka osmog eona, 2017.[5]
- Zmajeva nagrada, za knjigu pesama Dah male molitve, 2017.
- Nagrada „Laza Kostić”, za knjigu pesama Dvanaest 2018.
- Nagrada „Stevan Pešić”, za knjigu pesama Dvanaest, 2019.[6]
- Zlatna medalja za zasluge, 2019.
- Orden Svetog despota Stefana Lazarevića, 2019.
- Nagrada „Milan Bogdanović”, 2020.
- Povelja Udruženja književnika Srbije, za životno delo, 2021.[7]
- Nagrada „Đura Daničić”, 2021
- Nagrada „Filip Višnjić”, Višnjićevo 2021.
- Nagrada „Teodor Pavlović”, 2021.
- Nagrada „Dušan Vasiljev”, 2023.[8]
- Međunarodna nagrada „Zlatni vitez”, za knjigu Zlatni vek srpskog pesništva, Moskva, 2023.[9]
- Nagrada „Marko Miljanov”, za knjigu U carstvu vetrova aramejskih, 2023.
- Nagrada „Meša Selimović”, za knjigu Zapis na stubu, jerusalimskom, 2023.[10]
- Nagrada „Janko Šafarik”, 2024.[11]
- Nagrada „Miroslav Antić”, za knjigu Zapis na stubu, jerusalimskom, 2024.[12]
Dela[uredi | uredi izvor]
Pesničke knjige[uredi | uredi izvor]
- Poslednji, Dani, Gradska narodna biblioteka „Žarko Zrenjanin”, Zrenjanin 1986. COBISS.SR-ID - 179388679
- San o praznini, Književna zajednica Novog Sada, Novi Sad 1993. COBISS.SR-ID - 51374855
- U sjenku ulazim, oče, Vreme knjige, Beograd 1995. COBISS.SR-ID - 100259847
- O tajni rizničara svih suza, Narodna knjiga – Alfa, Beograd 2005. COBISS.SR-ID - 125689868
- Snovi svetog putnika, Prometej, Novi Sad 2009. COBISS.SR-ID - 239986439
- Pod kišom suza s Patmosa, Srpska književna zadruga, Beograd 2012. COBISS.SR-ID - 191891468
- O pastiru i kamenu sa sedam očiju, Prometej, Novi Sad 2015. COBISS.SR-ID - 294098951
- Senka osmog eona, Kulturni centar Novog Sada, Novi Sad 2016. COBISS.SR-ID - 305675527
- Dvanaest, Zavod za udžbenike, Beograd 2018. COBISS.SR-ID - 266630924
- O dukatu s likom starca, Laguna, Beograd 2020. COBISS.SR-ID - 283544332
- U carstvu vetrova aramejskih, Laguna, Beograd 2022. COBISS.SR-ID - 60323849
Knjige izabranih pesama[uredi | uredi izvor]
- Po licu noći, Prosveta–Obod, Beograd–Cetinje 1996. COBISS.SR-ID - 109721351
- Knjiga očeva, Orpheus–Prometej, Novi Sad 2004. COBISS.SR-ID - 195417863
- Gde Bogu se nadah, Narodna knjiga – Alfa, Beograd 2006. COBISS.SR-ID - 132041484
- Izveštaj iz zemlje živih, Književna zadruga Srpskog narodnog vijeća – Orpheus, Novi Sad 2009. COBISS.SR-ID - 240938503
- Svetlo iz očeve kolibe, Gramatik, Beograd 2011. COBISS.SR-ID - 185100556
Knjige izabranih i novih pesama[uredi | uredi izvor]
- Sa visa sunčanog, strašnog, Rad, Beograd 1999. COBISS.SR-ID - 147687175
- Kao mirni i svetli vesnik, Prometej, Novi Sad 2008. COBISS.SR-ID - 230860039
- Pesma s ostrva siročadi, Nolit, Beograd 2010. COBISS.SR-ID - 177554188
- Dah male molitve, Fondacija Grupa sever, Novi Sad 2017. COBISS.SR-ID - 317090311
- Ispovest tumača carevog sna, Laguna – Kulturni centar Vojvodine „Miloš Crnjanski”, Beograd–Novi Sad 2019. COBISS.SR-ID - 330604551
- Sedam malih drhtaja, Arhiv Vojvodine – Kulturno-obrazovni centar Šid, Novi Sad – Šid 2021. COBISS.SR-ID - 55420425
Ostalo[uredi | uredi izvor]
U izdanju Srpske književne zadruge i Pravoslavne reči objavljena su mu Izabrana dela (I–V), 2014.[13]
Autor je pet antologija/hrestomatija, knjige književno-kritičkih tekstova Povoj i članci (1987), knjiga ogleda Svetlo iz očeve kolibe (2015), Gle! Jagnje Božje! (2020), Ono malo soli (2020) i spomenice o Svetom Savi (2020), zajedno s Episkopom Novosadskim i Bačkim dr Irinejom.
Povodom njegovog pesničkog dela objavljena su dva zbornika radova: Pesnik nokturna (1995) i Svetlo iz očeve kolibe (2015).
O njegovom delu objavljene su dve knjige – Slobodan Žunjić, Lako jezgro pesništva i Saša Radojčić, Za svetlom iz očeve kolibe.
Izdavačka kuća Čigoja objavila je, u kolekciji Odgovori, knjigu razgovora Miloša Jevtića sa Selimirom Radulovićem Očevo lice knjige (2017).
Knjige izabranih pesama objavljene su mu na makedonskom (Svetlina od očevata koliba), ruskom (Svet inыh prostranstv), grčkom (Φως απο την καλυβα του πατερα), nemačkom (Der Hauch des kleinen Gebets) i engleskom jeziku (The light from my father’s hut).
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Enciklopedija Novog Sada. Knj. 23, Rad-Rog,. Novi Sad: Novosadski klub – Dnevnik. 2004. str. 78—79. ISBN 86-84097-23-8.
- ^ „Selimir Radulović”. MC MOST. Pristupljeno 27. 5. 2022.
- ^ „UKS: Ništa nije zauvek izgubljeno”. Novosti. Pristupljeno 11. 3. 2023.
- ^ „Selimiru Raduloviću nagrada Despotica Angelina Branković”. Dnevnik. Pristupljeno 11. 3. 2023.
- ^ „SELIMIR RADULOVIĆ PRIMIO NAGRADU „ĐURA JAKŠIĆ” U SRPSKOJ CRNjI”. List Zrenjanin. 9. 6. 2017. Pristupljeno 27. 5. 2022.
- ^ „ODLUKA ŽIRIJA ZA DODELU NAGRADE „STEVAN PEŠIĆ“”. Vojvođanske vesti. 19. 12. 2019. Pristupljeno 27. 5. 2022.
- ^ „Selimir Radulović dobitnik povelje UKS za životno delo”. RTV. 22. 4. 2021. Pristupljeno 27. 5. 2022.
- ^ Š., R. (24. 3. 2023). „SELIMIRU RADULOVIĆU NAGRADA "DUŠAN VASILjEV“: Izabran dobitnik književne nagrade grada Kikinda”. Večernje novosti. Pristupljeno 25. 3. 2023.
- ^ „Četvorici Srba dodeljene nagrade „Zlatni vitez“ u Moskvi”. Sputnik Srbija (na jeziku: rs). 16. 10. 2023. Pristupljeno 17. 10. 2023.
- ^ „Nagrada Meša Selimović pripala pesniku Selimiru Raduloviću”. rtv.rs (na jeziku: rs). 22. 2. 2024. Pristupljeno 23. 2. 2024.
- ^ „Selimir Radulović dobitnik nagrade “Janko Šafarik”: Narodna biblioteka Srbije obeležila 192. rođendan - Kultura - Dnevni list Danas”. Danas (na jeziku: srpski). 28. 2. 2024. Pristupljeno 29. 2. 2024.
- ^ „Selimiru Raduloviću "Antićeva nagrada" za najbolju knjigu poezije”. www.021.rs (na jeziku: srpski). 2024-03-07. Pristupljeno 10. 3. 2024.
- ^ Radisavljević, Zoran (12. 2. 2014). „Nisam sejao po kamenu”. Politika. Pristupljeno 27. 5. 2022.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Rođeni 1953.
- Cetinjani
- Srpski književnici
- Srpski pesnici
- Članovi Udruženja književnika Srbije
- Članovi Društva književnika Vojvodine
- Članovi Matice srpske
- Dobitnici Vukove nagrade
- Dobitnici Zmajeve nagrade
- Dobitnici nagrade Milan Bogdanović
- Dobitnici nagrade Đura Jakšić
- Dobitnici nagrade Laza Kostić
- Dobitnici nagrade Branko Ćopić
- Dobitnici nagrade Marko Miljanov
- Dobitnici nagrade Meša Selimović
- Nosioci Medalje za zasluge
- Biblioteka Matice srpske