Pređi na sadržaj

Selimir Radulović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Selimir Radulović
Selimir Radulović u Matici srpskoj
Datum rođenja(1953-12-27)27. decembar 1953.(70 god.)
Mesto rođenjaCetinjeSFR Jugoslavija
PrebivališteNovi Sad
ObrazovanjeFilozofski fakultet u Novom Sadu
UniverzitetUniverzitet u Novom Sadu
Zanimanjeupravnik Biblioteke Matice srpske
SupružnikOlivera Radulović
DecaAndrej Radulović
Stanislav Radulović
Vuk Radulović
Stefan Radulović
NagradeVukova nagrada
Medalja kulture za životno delo Kulturnog centra Vojvodine „Miloš Crnjanski”
Nagrada „Đura Jakšić”
Zmajeva nagrada
Nagrada „Laza Kostić”
Nagrada „Milan Bogdanović”
Nagrada „Meša Selimović”

Selimir Radulović (Cetinje, 27. decembar 1953) srpski je pesnik, antologičar i trenutni upravnik Biblioteke Matice srpske.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Porodica[uredi | uredi izvor]

Selimir Radulović rođen je u porodici Andrije Savovog Radulovića (1909—1974), činovnika u Zetskoj banovini, i Zorke Radulović (rođene Vukadinović, 1919—2007), kao sedmo od osmoro dece (Smiljka, Slobodan, Slavko, Slavka, Senka, Stojka, Selimir, Stanislava). U braku je sa Oliverom Radulović, redovnim profesorom na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu. Ima četvoricu sinova: Andrej Radulovića (doktorant na odseku za bibliotekarstvo na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu), Stanislav Radulović (doktorant na Pravnom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu), Vuk Radulović (doktor pravnih nauka) i Stefan Radulović (doktorant na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu).

Školovanje[uredi | uredi izvor]

Osnovnu školu „Njegoš” i Gimnaziju „Đorđe Lopičić” završio je u Cetinju, a diplomirao na odseku za jugoslovensku književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu (1973—1978). Produžio je studije na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu i položio sve postdiplomske ispite, preostao mu je pismeni rad (1978—1979).

Karijera[uredi | uredi izvor]

U vreme studija bio je urednik Centra za umetnost na novosadskoj Tribini mladih (1976—1978). Kasnije je u Kulturnom centru Novog Sada od 1984. uređivao književni program. Potom je bio savetnik za izdavačku delatnost predsednika Pokrajinskog komiteta za informisanje u Izvršnom veću Vojvodine (1986—1990), pa sekretar Pokrajinskog fonda za kulturu (1990—1992). Bio je i direktor Kulturnog centra Novog Sada (1990—1997), a potom je bio pomoćnik pokrajinskog sekretara za kulturu, obrazovanje i nauku (1997—2000). Na toj dužnosti ostao je do 2000, kada je osnovao izdavačku kuću „Orpheus” u kojoj je bio vlasnik i glavni i odgovorni urednik (2001—2012). Bio je direktor Sterijinog pozorja (2012—2014) i trenutni je upravnik Biblioteke Matice srpske (od 2014).[1]

Ostale stručne aktivnosti i članstva[uredi | uredi izvor]

Bio je predsednik Društva književnika Vojvodine (1997—2000) i istovremeno član Uprave Udruženja književnika Srbije. Predsednik je Upravnog odbora Srpskog narodnog pozorišta (od 2018), potpredsednik Udruženja književnika Srbije (od 2015) i član Upravnog odbora Matice srpske (od 2017). Član je Društva novosadskih književnika (od 2018).[2]

O delu Selimira Radulovića[uredi | uredi izvor]

Pesnik nokturna – tako je Radulovića nazvao književni kritičar Saša Radojčić. „Noć je povlašćeno vreme ovih pesama, a tama njihovo prirođeno stanje. Njegova poezija je jedan od najuzornijih oblika metafizičkog lirizma u našem savremenom pesništvu. Retorički patos, svedeni tematsko-motivski krug i blago nijansiranje verujućeg, čine ovu ovu poeziju svečanom i otmenom u izrazu“. Slobodan Žunjić smatra njegovo delo „pesništvom najvišeg ranga, koje pušta da u drevnoj utakmici muza poezija ponovo misli, a filozofija pesnički obitava u stihu“.[1]



Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Dela[uredi | uredi izvor]

Pesničke knjige[uredi | uredi izvor]

Knjige izabranih pesama[uredi | uredi izvor]

Knjige izabranih i novih pesama[uredi | uredi izvor]

Ostalo[uredi | uredi izvor]

U izdanju Srpske književne zadruge i Pravoslavne reči objavljena su mu Izabrana dela (I–V), 2014.[13]

Autor je pet antologija/hrestomatija, knjige književno-kritičkih tekstova Povoj i članci (1987), knjiga ogleda Svetlo iz očeve kolibe (2015), Gle! Jagnje Božje! (2020), Ono malo soli (2020) i spomenice o Svetom Savi (2020), zajedno s Episkopom Novosadskim i Bačkim dr Irinejom.

Povodom njegovog pesničkog dela objavljena su dva zbornika radova: Pesnik nokturna (1995) i Svetlo iz očeve kolibe (2015).

O njegovom delu objavljene su dve knjige – Slobodan Žunjić, Lako jezgro pesništva i Saša Radojčić, Za svetlom iz očeve kolibe.

Izdavačka kuća Čigoja objavila je, u kolekciji Odgovori, knjigu razgovora Miloša Jevtića sa Selimirom Radulovićem Očevo lice knjige (2017).

Knjige izabranih pesama objavljene su mu na makedonskom (Svetlina od očevata koliba), ruskom (Svet inыh prostranstv), grčkom (Φως απο την καλυβα του πατερα), nemačkom (Der Hauch des kleinen Gebets) i engleskom jeziku (The light from my father’s hut).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Enciklopedija Novog Sada. Knj. 23, Rad-Rog,. Novi Sad: Novosadski klub – Dnevnik. 2004. str. 78—79. ISBN 86-84097-23-8. 
  2. ^ „Selimir Radulović”. MC MOST. Pristupljeno 27. 5. 2022. 
  3. ^ „UKS: Ništa nije zauvek izgubljeno”. Novosti. Pristupljeno 11. 3. 2023. 
  4. ^ „Selimiru Raduloviću nagrada Despotica Angelina Branković”. Dnevnik. Pristupljeno 11. 3. 2023. 
  5. ^ „SELIMIR RADULOVIĆ PRIMIO NAGRADU „ĐURA JAKŠIĆ” U SRPSKOJ CRNjI”. List Zrenjanin. 9. 6. 2017. Pristupljeno 27. 5. 2022. 
  6. ^ „ODLUKA ŽIRIJA ZA DODELU NAGRADE „STEVAN PEŠIĆ. Vojvođanske vesti. 19. 12. 2019. Pristupljeno 27. 5. 2022. 
  7. ^ „Selimir Radulović dobitnik povelje UKS za životno delo”. RTV. 22. 4. 2021. Pristupljeno 27. 5. 2022. 
  8. ^ Š., R. (24. 3. 2023). „SELIMIRU RADULOVIĆU NAGRADA "DUŠAN VASILjEV“: Izabran dobitnik književne nagrade grada Kikinda”. Večernje novosti. Pristupljeno 25. 3. 2023. 
  9. ^ „Četvorici Srba dodeljene nagrade „Zlatni vitez“ u Moskvi”. Sputnik Srbija (na jeziku: rs). 16. 10. 2023. Pristupljeno 17. 10. 2023. 
  10. ^ „Nagrada Meša Selimović pripala pesniku Selimiru Raduloviću”. rtv.rs (na jeziku: rs). 22. 2. 2024. Pristupljeno 23. 2. 2024. 
  11. ^ „Selimir Radulović dobitnik nagrade “Janko Šafarik”: Narodna biblioteka Srbije obeležila 192. rođendan - Kultura - Dnevni list Danas”. Danas (na jeziku: srpski). 28. 2. 2024. Pristupljeno 29. 2. 2024. 
  12. ^ „Selimiru Raduloviću "Antićeva nagrada" za najbolju knjigu poezije”. www.021.rs (na jeziku: srpski). 2024-03-07. Pristupljeno 10. 3. 2024. 
  13. ^ Radisavljević, Zoran (12. 2. 2014). „Nisam sejao po kamenu”. Politika. Pristupljeno 27. 5. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]