Pređi na sadržaj

Semirečje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Semirečje

Semirečje ili Sedmorečje (rus. Семирече, kirgiski: Žetisuu, kazahstnaski: Žetіsu) je geografska oblast u centralnoj Aziji koju tvore porečja sedam reka po kojima je oblast i nazvana: Ili, Karatal, Bien, Aksu, Lepsi (Lepsa), Baskan i Sarkand. Na severu se granići na jezero Balhaš, na jugu sa gorskim lancem Tjen Šan. Za vreme Ruskog carstva to je bio deo ruskog Turkestana a danas su deo Kazahstana i Kirgistana.

Istorija[uredi | uredi izvor]

U prvom milenijumu pred Hristom na tlu Semirečja živeli su Skiti, kasnije u 2. veku do naše ere pa do 5. veka posle Hrista ovde su živeli nomadski Usuni. Sredinom 6. veka naše ere bio je deo zapadno turskog kanata. Krajem 10. veka deo je Karakanida i kasnije Kara-Kitaja. Početkom 13. veka taj prostor zauzmu Mongoli pod Džingis-kanom. Raspadom mongolskog Čagataja formira se Mogulstan.

U 15. veku ovde se formira Kazahsko kanstvo. 1867 kao oblast Semireče postane deo Ruske Imperije.