Sep Kus

Sep Kus
Kus na Vuelta a Espanji 2023.
Lični podaci
Puno ime	Sep Kus
Datum rođenja	(1994-09-13)13. septembar 1994.
Mjesto rođenja	Durango, Kolorado, SAD
Državljanstvo	SAD
Visina	1,80 m
Masa	61 kg
Timske informacije
Trenutni tim	Vizma—lejz a bajk
Disciplina	drumski
Uloga	vozač
Tip vozača	brdaš
Juniorska karijera
2016	Getavej Harli dejvidson
Profesionalna karijera
2016—2017	Reli sajkling
2018—	LotoNL—jumbo
Uspjesi
Vuelta a Espanja Vuelta a Espanja 1 (2023)
Druge trke
Tur of Juta 1 (2018)
Ažurirano: 19. septembar 2023.

Sep Kus (engl. Sepp Kuss; 13. septembar 1994) američki je profesionalni biciklista koji trenutno vozi za UCI vorld tur tim — Vizma—lejz a bajk. Po jednom je osvojio Vuelta a Espanju i trku Tur of Juta; Na Vuelti je ostvario dvije etapne pobjede i na Tur de Fransu jednu.

Karijera

Početak karijere

Kao junior uglavnom se takmičio u brdskom biciklizmu, a kao student Univerziteta Kolorado pobijedio je na dvije trke 2014. i 2015. kada je postao nacionalni prvak u brdskom biciklizmu. Na pitanje kakve su mu ambicije u biciklizmu izjavio je da želi da ide daleko koliko bude mogao nakon što diplomira, a na pitanje sa kojim biciklistom bi otišao na ručak izjavio je Peter Sagan.

Tokom 2016. godine vozio je za lokalni tim Getavej Harli dejvidson / Trek. Prvu pobjedu ostvario je na trci Redlands klasik, gdje je pobijedio je na jednoj etapi na usponu, dok je trku Tur of Gila završio na četvrtom mjestu. Godine 2017. vozio je za Reli sajkling, sa kojim je Tur of Alberta trku završio na drugom mjestu, iza Evana Hufmana, a Tur of Juta trku završio je na devetom mjestu.

2018—

Godine 2018. prešao je u holandski bi vorld tur tim LotoNL—jumbo, sa kojim je potpisao ugovor na dvije godine. U avgustu je osvojio Tur of Jutu, uz tri etapne pobjede i osvojenu brdsku klasifikaciju, nakon čega je vozio svoju prvu grand tur trku — Vuelta a Espanju, gdje je radio za Stivena Krojsvajka, koji je završio na četvrtom mjestu. Godine 2019. vozio je Điro d’Italiju po prvi put, gdje je radio za Primoža Rogliča i završio je na 56 mjestu u generalnom plasmanu, dok je Roglič završio na trećem. U avgustu je vozio Vuelta a Espanju, gdje je ponovo radio za Rogliča. Na etapi 15 je otišao u bijeg, gdje je napao na poslednjem usponu, na 7 km do cilja i ostvario je solo pobjedu, 40 sekundi ispred Rubena Gerera. Do kraja trke je radio za Rogliča i završio je na 29 mjestu u generalnom plasmanu, dok je Roglič osvojio Vueltu.

Kus na Tur de Fransu 2020.

Godine 2020. završio je Tur de la Provens na osmom i Kriterijum di Dofine na desetom mjestu, nakon čega je vozio Tur de Frans po prvi put, a pred početak trke najavljen je duel između timova Ineos i Jumbo—vizma kao dva najbolja tima. Na etapi 15, čiji je cilj bio na usponu Gran Kolumbijer, završio je na šestom mjestu, radeći za Rogliča, 15 sekundi iza Tadeja Pogačara koji je pobijedio Rogliča u sprintu. Na etapi 17, čiji je cilj bio na usponu ekstra kategorije Kol de la Loz, završio je na četvrtom mjestu, 56 sekundi iza Migela Anhela Lopeza, dok je Roglič završio na drugom mjestu. Tur je završio na 15 mjestu u generalnom plasmanu, što je bila najbolja pozicija nekog američkog vozača od 2015. kada je Endrju Talanski završio na 11 mjestu. U finišu sezone vozio je Vuelta a Espanju, na kojoj su lideri tima bili Roglič i Tom Dimulen. Prve tri etape završio je u prvih deset, ali je u nastavku trke gubio vrijeme radeći za Rogliča; na etapi 12, radio je za Rogliča i pomogao mu da izgubi što manje vremena nakon što je Ričard Karapaz napao na usponu Alto de l’Angliru. Završio je na 16 mjestu u generalnom plasmanu, dok je Roglič osvojio Vueltu drugu godinu zaredom.

Godine 2021. završio je Vuelta a Katalunju na 12 i Tur de Romandi na 14 mjestu. U julu je vozio Tur de Frans, gdje je trebalo da radi za Rogliča, ali je Roglič pao u finišu treće etape, na 10 km do cilja, a zatim je napustio trku prije početka devete etape. Tim se fokusirao na etapne pobjede, a Kus je otišao u bijeg na etapi 15, gdje je napao na poslednjem usponu, na 20 km do cilja i ostvario je pobjedu 20 sekundi ispred Alehandra Valverdea, što mu je bila prva pobjeda na Tur de Fransu i prva pobjeda nekog američkog vozača na Turu nakon Tajlera Farara 2011. U finišu sezone vozio je Vuelta a Espanju. Hronometar na prvoj etapi završio je na 12 mjestu, 15 sekundi iza Rogliča, ali je ostvario najbolje vrijeme na usponu i uzeo je tačkastu majicu, za lidera brdske klasifikacije. Majicu je izgubio poslije treće etape kada je preuzeo Rejn Taramaje, koji je i pobijedio na etapi. Na sedmoj etapi otišao je u bijeg, ali je otpao u finišu kada su drugi vozači napadali i završio je na četvrtom mjestu, minut i 15 sekundi iza Majkla Storera. Na etapi 17, Egan Bernal je napao na 61 km do cilja, što je pratio samo Roglič. Roglič je napao u finišu, otišao od Bernala i ostvario solo pobjedu, dok je grupa od šest vozača dostigla Bernala u poslednja dva kilometra; Kus je pobijedio u sprintu i završio je etapu na drugom mjestu, spriječivši Rogličeve konkurente da uzmu sekunde bonifikacije. Završio je na osmom mjestu u generalnom plasmanu, što je bio najbolji plasman nekog američkog vozača na Vuelti od 2016. kada je Talanski završio na petom mjestu; takođe, to mu je bio prvi put da je neku grand tur trku završio u prvih deset, dok je Roglič osvojio Vueltu treću godinu zaredom.

Kus na Điro d’Italiji 2023.

Godine 2022. završio je Tur de Romandi na 12 mjestu, nakon čega je bio lider tima na Tur de Svis trci, dok su Roglič i Jonas Vingegor bili lideri na Kriterijumu di Dofine. Nakon prve četiri etape zaostajao je deset sekundi iza Stefena Vilijamsa koji je bio lider u generalnom plasmanu, ali je prije početka pete etape čitav tim morao da napusti trku zbog kovida 19. U julu je vozio Tur de Frans, na kojem su lideri bili Roglič i Vingegor, dok se Vaut van Art borio za etapne pobjede i za klasifikaciju po poenima. Na sedmoj etapi, na usponu Super Planš de bel fils, Pogačar i Vingegor su se odvojili i Pogačar je ostvario pobjedu, Roglič je završio na trećem mjestu, a Kus na desetom. Roglič je zbog pada morao ponovo da napusti Tur, Stiven Krojsvajk je takođe napustio zbog pada na etapi 15 i Kus je ostao glavni radnik za Vingegora u brdima. Na etapi 18, čiji je cilj bio na usponu ekstra kategorije Otakam, Van je bio u bijegu, dok je Kus radio u glavnoj grupi. U finišu je Van Art dostignut, a zatim je Vingegor napao i ostvario solo pobjedu, dok je Van Art završio na trećem, a Kus na osmom mjestu. Vingegor je osvojio Tur i brdsku klasifikaciju, dok je Van Art osvojio klasifikaciju po poenima, a Kus je završio na 18 mjestu u generalnom plasmanu. U finišu sezone vozio je Vuelta a Espanju, gdje je tim Jumbo—vizma pobijedio na ekipnom hronometru na prvoj etapi. Prije početka devete etape imao je temperaturu i napustio je trku.

Godine 2023. završio je UAE tur na petom mjestu u generalnom plasmanu, a zatim je Vuelta a Katalunju završio na 14 mjestu. U maju je vozio Điro d’Italiju prvi put poslije 2019. Na etapi 12 je bio u bijegu, ali nije mogao da prati napade u finišu i završio je na 15 mjestu, preko dva minuta iza Nika Denca. Na etapi 16 je radio za Rogliča do finiša kada su napali drugi vozači i završio je na petom mjestu, minut iza Žoaa Almeide i Gerenta Tomasa, dok je Roglič izgubio 25 sekundi. Na hronometru na etapi 20 završio je na šestom mjestu, minut i pet sekundi iza Rogliča, koji je pobijedio sa 40 sekundi ispred Tomasa, čime je nadoknadio zaostatak od 26 sekundi i osvojio je Điro sa 14 sekundi ispred Tomasa, dok je Kus završio na 14 mjestu. U julu je vozio Tur de Frans, gdje je radio za Vingegora. Zahvaljujući dobrim vožnjama bio je na desetom mjestu u generalnom plasmanu u prvom dijelu trke, nakon čega je etapu 14 završio na petom mjestu i došao je do šestog mjesta. Bio je u prvih deset sve do etape 20, kada je pao nakon 25 km i izgubio je 20 minuta, a etapu je završio prekriven krvlju i zavojima oko lijevog oka i uha. Tur je završio na 12 mjestu u generalnom plasmanu, 37 minuta iza Vingegora koji je osvojio drugi put zaredom.

Kus na Vuelta a Espanji 2023.

U avgustu je vozio Vuelta a Espanju, zajedno sa Rogličem i Vingegorom, izjavivši da je spreman da ih podrži. To mu je bio peti grand tur zaredom koji je vozio i prvi put u karijeri je vozio sva tri iste godine, a kada god je vozio neki grand tur, vozači iz tima Jumbo—vizma su ga osvojili. Na šestoj etapi je otišao u bijeg zajedno sa još oko 40 vozača, među kojima su bili Mikel Landa, Vaut Puls, Leni Martinez i Romen Barde. Na poslednjem usponu se izdvojila mala grupa vozača, Kus je napao i ostvario etapnu pobjedu 26 sekundi ispred Martineza i došao je na drugo mjesto u generalnom plasmanu, osam sekundi iza Martineza, koji je postao najmlađi lider Vuelte u istoriji. Osmu etapu je završio na sedmom mjestu u grupi favorita, a nakon što je Martinez izgubio oko minut, preuzeo je crvenu majicu za lidera trke 43 sekunde ispred Marka Solera, što mu je bio prvi put u karijeri da je bio lider neke grand tur trke, postavši takođe prvi američki lider Vuelte nakon Kristofera Hornera 2013. Na etapi 13, čiji je cilj bio u Francuskoj na usponu Kol di Turmale, Remko Evenepul je otpao na oko 90 km do cilja; U finišu je prvo napao Vingegor i stekao prednost, nakon čega je iz grupe napao Kus, a zatim i Roglič; Vingegor je pobijedio 30 sekundi ispred Kusa, dok je Roglič završio 33 sekunde iza i njih trojica su došla na prva tri mjesta u generalnom plasmanu. Na etapi 16, Vingegor je napao na poslednjem usponu, na 3,9 km do cilja i ostvario je solo pobjedu, dok je Kus završio minut i pet sekundi iza, čime je njegova prednost smanjena na 29 sekundi ispred Vingegora. Na etapi 17, čiji je cilj bio na usponu Alto de l’Angliru, Roglič je napao na 2 km do cilja, Vingegor je pratio a Kus je otpao. Roglič je radio na čelu sve do cilja i ostvario je pobjedu ispred Vingegora, dok je Kus završio na trećem mjestu 19 sekundi iza i zadržao je crvenu majicu osam sekundi ispred Vingegora. Nakon etape Roglič je izjavio da bi volio da Kus osvoji ali da mora da razmišlja i o svojim ambicijama, dok je Vingegor izjavio da bi takođe volio da Kus osvoji i da je sve na etapi prošlo kako su planirali. Na etapi 18 Roglič i Vingegor nisu napadali već su radili za Kusa dok je u finišu Vingegor otpao i završio devet sekundi iza, čime je Kus povećao prednost na 17 sekundi. Na etapi 20 u finišu su se od grupe favorita odvojili Huan Ajuso, Enrik Mas i Mikel Landa, dok je Kus etapu završio zajedno sa Rogličem i Vingegorom, 16 sekundi iza. Na poslednjoj, etapi 21, nije bilo promjena; tim Jumbo—vizma je zaostao 26 sekundi iza glavne grupe kako bi zajedno prošli kroz cilj i Kus je osvojio Vueltu 17 sekundi ispred Vingegora i minut i osam sekundi ispred Rogliča. Postao je prvi vozač nakon Gastonea Nenčinija 1957. koji je vozio sva tri grand tura u jednoj sezoni i osvojio jedan, dok je Jumbo—vizma postao prvi tim u istoriji koji je u jednoj sezoni osvojio sva tri grand tura.

Spoljašnje veze

• Zvanični veb-sajt
• Profil na sajtu uci.org
• Profil na sajtu cyclingarchives.com
• Profil na sajtu procyclingstats.com
• Profil na sajtu cqranking.com
• Profil na sajtu cyclebase.nl