Servijev zid

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mapa Servijevog zida prikazan u unutrašnjem delu grada
Servijev zid

Servijev zid (lat. Murus Servii Tullii) je zid izgrađen u Rimu u vreme rane Rimske republike u 4. veku p. n. e. Zid je greškom nazvan Servijskim po rimskom kralju Servije Tulije koji je abdicirao u 6. veku p. n. e. Zid je izgrađen nakon što je Rim bio opljačkan u napadu Gala 390. p. n. e. (ili 387. p. n. e.).

Servijev zid je bio dugačak 11 km[1], visok do 10 m i 3 m. Izgrađen je blokova kamene tufa. Zid je opasavao grad Rim i uključio je oko 1000 hektara zemljišta uključujući i sedam rimskih brda. Zid je pratio topografiju okoline prevashodno dajući logističku prednost za odbranu grada. Servijski zid su sagradili grčki inženjeri i ova konstrukcija je jedna od prvih primera korišćenja cementa u antičko doba. Samo manji deo zida je preostao do danas.

Izgradnja[uredi | uredi izvor]

Veruje se da je zid dobio ime po šestom rimskom kralju Serviju Tuliju. Iako je njegov obris mogao poticati iz 6. veka p. n. e., sadašnji zid je sagrađen u vreme Rimske republike, moguže kao način da se spreči novo pljačkanje Rima poput onog posle bitke na Aliji koji su izveli Gali predvođeni Brenom. Zbog lakoće kojom su Gali ušli u grad, pretpostavlja se da je Rim bio primoran od strane svojih etrurskih kraljeva da ukloni neku raniju značajniju odbranu.

Zid je bio sagrađen od velikih blokova tufa (vulkanskih stena stvorene od pepela i kamenčića izbačenih tokom erupcije) izvađenih iz kamenoloma Grota Oskura u blizini bivšeg rimskog rivala grada Vejia. U neke delovi strukture su pored blokova uključene duboke jame, kako bi se povećala visina zida. Uz deo njegove topografski slabije severne strane se nalazio ager, odbrambena rampa od zemlje nabacana duž unutrašnje strane zida. Ovo je povećalo debljinu zida i dalo braniocima mesto za stojanje tokom odbijanja napada. Zid je takođe bio opremljen odbrambenim sprava, među kojima su i katapulti.

Korišćenje[uredi | uredi izvor]

Servijev zid je bio dovoljan da odbije Hanibala tokom Drugog punskog rata. Međutim, zid nikada nije bio stavljen na probu, pošto je Hanibal samo jednom doveo kartaginjansku vojsku pred Rim 211. p. n. e. kao deo manevara da odvuče rimsku vojsku iz Kapue. Kada je bilo jasno da nije uspeo, napustio je položaj.

Zid je bio i dalje održavan pri kraju Republike i ranog Carstva. Do tada, Rim je već počeo da raste izvan prvobitnog Servijskog zida. Orgazizacija Rima u regione pod Avgustom je smestila regione II, III, IV, VI, VIII, X i XI unutar zida, a ostale van njega.

Zid je postao nepotreban Rimu pošto je grad bio dobro zaštićena vojnom snagom Rimske republike i kasnije carstva. Kako je grad nastavio da raste i napreduje, on je u suštini bio bez odbrane tokom prva tri veka carstva. Međutim, kada su germanska plemena počela da vrše upade duž rimske granice u 3. veku, car Aurelijan je naredio da se izgradi veći Aurelijanov zid da zaštiti Rim.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Fields 2008, str. 10.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]