Pređi na sadržaj

Ser Aleksandar Tod

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksandar Tod
Aleksandar Tod
Lični podaci
Datum rođenja(1907-10-02)2. oktobar 1907.
Mesto rođenjaKatkart, Ujedinjeno Kraljevstvo
Datum smrti10. januar 1997.(1997-01-10) (89 god.)
Mesto smrtiOukington, Kembridžšir, Ujedinjeno Kraljevstvo
ObrazovanjeUniverzitet u Glazgovu
Univerzitet u Frankfurtu na Majni
Univerzitet Oksford
Naučni rad
Poljehemija, biohemija
InstitucijaInstitut Lister
Univerzitet u Edinburgu
Univerzitet u Londonu
Univerzitet u Mančesteru
Univerzitet Kembridž
Univerzitet Stratklajd
Hatfild Politehnik
NagradeNobelova nagrada za hemiju (1957)

Aleksandar Robertus Tod, baron Tod OM FRSE (2. oktobar 1907 – 10. januar 1997) bio je škotski biohemičar koji je za istraživanja o strukturi i sintezi nukleotida, nukleozida i nukleotidnih koenzima dobio Nobelovu nagradu za hemiju.[1]

Detinjstvo, mladost i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Tod je rođen u mestu Katkart u predgrađu Glazgova, kao sin Aleksandra Toda, službenika podzemne železnice u Glazgovu, i njegove supruge Džejn Louri.[2]

Pohađao je Alan Glen školu i diplomirao na Univerzitetu u Glazgovu 1928. godine. Doktorirao je na Geteovom Univerzitetu u Frankfurtu na Majni 1931. godine svojom tezom o hemiji žučnih kiselina.

Tod je dobio 1851 istraživačku stipendiju Kraljevske komisije za izložbu 1851[3], a nakon studija na koledžu Oriel, Oksford, stekao je novi doktorat 1933.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Tod je obavljao dužnosti u Institutu Lister, Univerzitetu u Edinburgu (1934–1936) i Univerzitetu u Londonu, gde je imenovan čitaocem (akademski stepen) iz biohemije.

1938. godine Aleksandar Tod je proveo šest meseci kao gostujući profesor na Kalifornijskom tehnološkom institutu, da bi na kraju odbio ponudu za fakultet.[4] [5] Tod je postao profesor hemije (sa titulom Ser Semjuel Hol) i direktor hemijskih laboratorija Univerziteta u Mančesteru 1938. godine, gde je počeo da radi na nukleozidima, jedinjenjima koja čine strukturne jedinice nukleinskih kiselina (DNK i RNK).

Godine 1944. postavljen je za 1702 profesora hemije (Yusuf Hamied 1702 Professor of Chemistry) na Univerzitetu u Kembridžu, koju je držao do penzionisanja 1971.[6] 1949. sintetisao je adenozin trifosfat (ATP) i flavin adenin dinukleotid (FAD). Tod je bio gostujući profesor na Univerzitetu u Čikagu u jesen 1948.[7] i Univerzitetu u Sidneju 1950.[4] [8]

1955. godine pomogao je u rasvetljavanju strukture vitamina B12, iako su konačnu formulu i konačnu strukturu odredili Doroti Hodžkin i njen tim, a kasnije je radio na strukturi i sintezi vitamina B1i vitamina E, antocijana (pigmenti cveća i voća) od insekata (lisne uši, bube) i proučavao alkaloide koji se nalaze u hašišu i marihuani. Radio je kao predsednik savetodavnog odbora vlade Ujedinjenog Kraljevstva za naučnu politiku od 1952. do 1964.

Izabran je za člana Hristovog koledža u Kembridžu 1944. godine i bio je master od 1963. do 1978. godine. Postao je kancelar Univerziteta Stratklajd 1975. godine i gostujući profesor na Hatfild Politehnik (Univerzitet Hertfordšir) (1978–1986). Među mnogim odlikovanjima, uključujući preko 40 počasnih diploma, izabran je za člana Kraljevskog društva 1942. godine, bio je predsednik Kraljevskog društva od 1975. do 1980. godine i postao je član Reda za zasluge 1977. godine.

Tod je 1981. godine bio osnivač Svetskog kulturnog saveta.[9]

Preminuo je u Kembridžu 10. januara 1997. godine nakon srčanog udara.

Porodica[uredi | uredi izvor]

1937. Baron Tod se oženio Alison Sarom Dejl (umrla 1987), ćerkom dobitnika Nobelove nagrade ser Henrija Dejla, koja je, kao i Tod, bila predsednica Kraljevskog društva u Londonu. Imali su sina Aleksandra Henrija i dve ćerke Helen Džin i Hilari Alison.

Počasti[uredi | uredi izvor]

Todu je ukazana čast da bude predavač na Univerzitetu Notr Dam 1948. godine,[10] gostujući profesor na Tehnološkom institutu u Masačusetsu 1954. godine,[4] [11] i predavač na Univerzitetu u Kaliforniji, Berkli, 1957. godine. [12]

Postao je Ser Aleksandar Tod 1954. godine[13] a proglašen plemićem kao baron Tod od Trampingtona u okrugu Kembridž 16. aprila 1962.[14]

U znak sećanja mu je postavljena plava ploča koju je postavilo Kraljevsko hemijsko društvo na Odeljenju za hemiju Univerziteta u Kembridžu. [15]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Todd, Alexander (1983), A time to remember: the autobiography of a chemist, Cambridge University Press 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Brown, D. M.; Kornberg, H. (2000). „Alexander Robertus Todd, O.M., Baron Todd of Trumpington. 2 October 1907 – 10 January 1997: Elected F.R.S. 1942”. Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society. 46: 515. doi:10.1098/rsbm.1999.0099. 
  2. ^ Brown, Daniel M.; Kornberg, Hans (2000). „Alexander Robertus Todd, O. M., Baron Todd of Trumpington. 2 October 1907-10 January 1997”. Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society. 46: 517—532. JSTOR 770414. doi:10.1098/rsbm.1999.0130. 
  3. ^ 1851 Royal Commission Archives
  4. ^ a b v „Lord Todd - Biographical”. www.nobelprize.org. Pristupljeno 2018-01-27. 
  5. ^ Kay, Lily E. (1992-12-03). The Molecular Vision of Life: Caltech, the Rockefeller Foundation, and the Rise of the New Biology (na jeziku: engleski). Oxford University Press. ISBN 9780190281618. 
  6. ^ Archer, Mary D.; Haley, Christopher D. (2005), The 1702 chair of chemistry at Cambridge: transformation and change, Cambridge University Press, ISBN 0-521-82873-2 , Chapter 9: Alexander Todd, p 233
  7. ^ Todd, Alexander (17. 11. 1983). A Time to Remember: The Autobiography of a Chemist. Cambridge University Press. str. 110. ISBN 0521255937. 
  8. ^ Conn, Eric E. (2008). „Our Work with Cyanogenic Plants”. Annual Review of Plant Biology. 59: 1—19. PMID 17988213. doi:10.1146/annurev.arplant.59.032607.092924Slobodan pristup. 
  9. ^ „About Us”. World Cultural Council. Pristupljeno 8. 11. 2016. 
  10. ^ Todd, Alexander R (1949). Vitamins, coenzymes and nucleotides; a series of lectures presented at the University of Notre Dame on October 22, 25 and 27, 1948. (na jeziku: engleski). Notre Dame, Ind.: University of Notre Dame. OCLC 6142088. 
  11. ^ „Postdoc T.Y. Shen Honors his Wife | MIT Department of Chemistry”. chemistry.mit.edu (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 15. 9. 2015. g. Pristupljeno 2018-01-27. 
  12. ^ „Nucleotide Co-Enzymes: A Study in Synthesis | Berkeley Graduate Lectures”. gradlectures.berkeley.edu (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-01-27. 
  13. ^ „No. 40227”. The London Gazette. 9. 7. 1954. str. 4026. 
  14. ^ „No. 42651”. The London Gazette. 17. 4. 1962. str. 3185. 
  15. ^ Debrett's Peerage. 1973. 

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]