Pređi na sadržaj

Simeon Polocki

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Simeon Polocki
Simeon Polocki
Lični podaci
Datum rođenja(1629-12-12)12. decembar 1629.
Mesto rođenjaPolock, Rusko carstvo
Datum smrti25. avgust 1680.(1680-08-25) (50 god.)
Mesto smrtiMoskva, Rusko carstvo

Simeon Polocki (svetovno ime - rus. Самуил Гаврилович Петровский) bio je književnik, pesnik, prevodilac, dramski pisac, prosvetitelj i naučnik. Rođen je u Polocku, 12. decembra 1629. godine, a umro je u Moskvi 25. avgusta 1680. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Pesma u srcu

Rođen je u oblasti Polack koja je u to vreme bilo deo Velikog vojvodstva Litvanije u Belorusiji 1628. godine. Školovao se na Kijevskoj bogosloviji, najstarijoj visokoj verskoj školi ukrajinske pravoslavne crkve Moskovskog egzarhata. Bio je učenik Lazara Baranoviča. Kasnije, 1653. godine diplomirao je na Vilenskoj bogosloviji.

U 27. godini postao je grčko-katolički monah pravoslavne škole Bratstva u Polocku. Tada dobija svetovno ime Samuil Gavrilovič Petrovskiй. Do kraja života Simeona kao najveća tajna ostala je da je odlikovan Ordenom Svetog Vasilija Velikog.

Njegovo ime postaje poznato tek 1656. godine kada prilikom posete svom rodnom gradu Polock upoznaje cara Alekseja Mihajloviča. U ovom perijodu vodio se rat između Rusije i Poljske. Simeon je tada stao na stranu Rusije i postao naklonjen caru. Na poziv cara, Simeon zajedno sa drugim obrazovanim ljudima seli se u Moskvu gde ubrzo postaje mentor kraljevske dece.

Na zahtev cara otvorio je prvu školu koja je imala za cilj edukacije ruskih službenika na latinskom jeziku i jeziku diplomatije. Bio je i prvi učitelj gramatike, poetike i retorike u Rusiji. Oživeo je davno zaboravljenu umetnost propovedanja. Njegove propovedi pokazale su se kao veoma popularane. Učenost ga je proslavila i u drugim pravoslavnim zemljama. Na zahtev orijentalnih patrijarha propovedao je i promovisao grčko učenje.

Pisanje poezije bila je jedan od njegovih omiljenih aktivnosti. Pesme je pisao brzo i sa velikim entuzijazmom. Poetsko nasleđe koje je ostalo iza njega dostiže pedeset hiljada linija poezije.

Teologija[uredi | uredi izvor]

Sabor 1666.

Već u prvim godinama svog boravka u Rusiji, Simeon je aktivno učestvovao u sprovođenju reformi crkve i borbi protiv starih vernika. Zauzeo je dubok stav protiv crkvenih i književnih konzervativaca. Borba se ogledala u nepriznavanju stava zvanične Ruske pravoslavne crkve u znak protesta protiv crkvenih reformi koje je uveo patrijarh Nikon u Moskvi između 1652. i 1666.

Na dvoru cara Alekseja Mihajloviča dobio priznanjea za mudrog filozof i pesnika. Bio je uključen u poslove od nacionalnog značaja, naročito one vezane za događaje u Sabornoj crkvi 1666—1667. godine. U ime Sinoda izneo je stav kojim poriče peticiju Lazara i Nikona.

U znak priznanja njegove mudrosti i obrazovanja Simon dobija zadatak da obrazuje samog cara Alekseja Aleksejeviča za života. Nakon careve smrti nastavlja da obučava naslednike Fjodora III, regentkinju Sofiju i Petra I.

Radovi[uredi | uredi izvor]

Simeon Polocki gledano kroz istorija označava prekretnicu u ruskoj književnosti. Navodi kao prvi pesnik koji je pisao na ruskom jeziku. Ipak najveći deo njegovih radova bio je napisan na crkvenoslovenskom ili poljskom.

Kao pesnik držao se principa slogovnog poljskog opevanje koje je naučio kao mladić. Njegova poezija je didaktička a jezik pisanja težak i glomazan. Većina pesama opisivala je političke događaje ili otkrivala nedostatke savremenog života. Kao teolog često je citirao Vulgata , Svetog Jeromina i Svetog Avgustina i druge latinske vladare.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Štap odbora (1667)
  • „Štap odbora” (1667)[1]
  • „Vetrograd boja” - poetska kolekcija na kojoj je radio 1676—1680. godine.
  • „Život i učenje Hrista Gospoda i Boga našega”
  • „Rifmologion”

Zbirke propovedi[uredi | uredi izvor]

  • „Ručak mira” (109 propovijedima)[2]
  • „Večera duše” (78 beseda i Omilija 29)
  • „Kruna pravoslavnokatolicheskoi vere”

Dramska dela[uredi | uredi izvor]

Pored poezije pisao je i dramska dela. Prvo delo pod njegovim rukovodstvom izveli su studenti 1658. godine pod nazivom:

  • „Razgovori Pastoral”

Tri predstave igrale su se na dvoru:

  • „Izgubljeni sin”
  • „Navuhodonosor i troje dece”
  • Navuhodonosore i Holofernes”

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]