Pređi na sadržaj

Симона

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Simona
Filmski poster
RežijaEndru Nikol
ScenarioEndru Nikol
ProducentEndru Nikol
Danijel Lupi (ko producent)
Glavne ulogeAl Pačino
Katrin Kiner
Rejčel Roberts
Producentska
kuća
New Line Cinema
Godina2002.
Trajanje117 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
Budžet10.000.000 dolara
Zarada19.576.023 dolara
Veb-sajtwww.simonemovie.com
IMDb veza

Simona (engl. Simone) je naučnofantastični komedijski film iz 2002. godine, koji je režirao Endru Nikol.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Za reditelja Viktora Taranskog (Al Paćino) dolaze teška vremena. Poznata glumica Nikola (Vinona Rajder) odbija da završi ulogu u njegovom novom filmu, za koji je založio svu svoju imovinu. Nije moguće završiti film, jer će Nikolini advokati tužiti ako vide bar jedan fragment sa njenim učešćem. Direktorka filmskog studija (i bivša supruga Taranskog) Elejn raskine ugovor sa njim, pozivajući se na rediteljevu nepopustljivost i integritet, zbog čega filmske zvezde odbijaju da sarađuju sa njim, a poslednji filmovi su propali i nisu bili komercijalno uspešni. Beznadežni Viktor upoznaje briljantnog, smrtno bolesnog programera Henka Alina, koji mu zaveštava delo poslednjih godina svog života - kompjuterski program koji je prvi savršeni virtuelni simulator („S1mulation 0ne“). Uz pomoć programa, Taranski stvara virtuelnu glumicu Simon (S1m0n) i, sa malo nade za uspeh, završava i pušta svoj film sa njenim učešćem.

Pojava Simone izaziva pometnju. Svi su zadivljeni glumačkim podacima devojke - softver je omogućio Viktoru da u njoj kombinuje talenat i izgled skoro svih izvanrednih glumica. Javnost je zaintrigirana Simoninom fenomenalnom tajnovitošću – ne pojavljuje se ni na kakvim prezentacijama ili društvenim događajima, retko daje intervjue, radije komunicira sa novinarima putem telekonferencije ili interneta. Viktor daje sve od sebe da ubedi publiku u stvarno postojanje glumice, koristeći kako tehnička sredstva (montirani prenosi uživo, hologrami, fotomontaže) tako i lutke. Vrhunac podvale je Simonin koncert na stadionu od 100.000 mesta u Los Anđelesu, nakon čega su čak i novinari koji su progonili Viktora uvereni u stvarnost glumice.

Simonina karijera je u zenitu - osvaja Oskara za najbolju glumicu. Na ceremoniji Viktor shvata da je i sam praktično nestao u virtuelnoj slici. Pored toga, postojanje Simone ugrožava Viktorovu ličnu sreću - on se potajno nada da će mu se bivša žena vratiti. Međutim, Elejn je sigurna da postoji afera između Viktora i Simone i ne želi da se meša među njih. Shvativši to, Viktor odlučuje da uništi sliku koju je stvorio. Ali skandalozne nestašluke Simone koje je on postavio i snimanje u umetničkim filmovima samo podižu njenu popularnost. Taranski posećuje Henkov grob i deli svoje strahove sa pokojnim programerom, gde ga iznenada pogađa briljantno jednostavna ideja o mogućnosti logičnog završetka kreativnog i životnog puta njegovog stvaralaštva.

Viktor imitira tragičnu smrt Simone uništavajući sve podatke povezane sa njom sa hard diska i utapa sve digitalne medije u okeanu. Međutim, on završava u zatvoru pod optužbom za ubistvo nacionalne miljenice, gde mu se izlažu pravi dokazi. Svi Viktorovi pokušaji da ubedi policiju da Simon nikada nije postojala ispali su neuspešni. Samo mu njegova prerano rođena ćerka Lejni veruje. Nakon što je prodrla u kompjuter svog oca, ona vraća izbrisane podatke i „vaskrsava“ Simon. Supruga i ćerka ubeđuju Viktora da ne vredi pokušavati nametati istinu javnosti - možda neće preživeti ovo. Priča o smrti se igra kao uspešan PR potez. Simon i Viktor su „rodili“ isto virtuelno dete. Publika čeka nastavak.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Al Pačino Viktor Taranski
Katrin Kiner Ilejn Kristijan
Evan Rejčel Vud Lejni Kristijan
Rejčel Roberts Simona
Vinona Rajder Nikola Anders
Džej Mor Hal Sinkler
Pruit Tejlor Vins Maks Sejer
Džejson Švarcman Milkton
Elajas Kotijas Henk Alino (nepotpisan)
Rebeka Romejn Fejt (nepotpisana)

Zarada[uredi | uredi izvor]

  • Zarada u SAD - 9.688.676 $
  • Zarada u inostranstvu - 9.887.347 $
  • Zarada u svetu - 19.576.023 $

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]