Sirijci

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sirijci
Ukupna populacija
oko 50 miliona 2010.
Jezici
sirijski, arapski, turski, aramejski
Religija
pravoslavlje - Sirijska orijentalno-pravoslavna crkva, islam
Srodne etničke grupe
  

Sirijci su termin koji se koristi da označi opštu populaciju Sirije. Ukupna populacija - oko 50 miliona ljudi[1].

Većina Sirijaca (oko 90%) su muslimani. Takođe žive i na teritoriji Kuvajta i Nemačke, Severne i Južne Amerike, Afrike i Australije. Govore pretežno posebnim dijalektom arapskog jezika. Intenzivna arabizacija je nastupila nakon ulaska Sirije u sastav Arapskog kalifata u 7. veku. Do tada se u Siriji govorilo sirijskim jezikom, nastao iz aramejskog jezika. Danas se on može sresti u oblasti Kalamun, zapadno od Damaska.

Najveći deo sirijske populacije od oko 90% su muslimani, od čega su oko 80% su suniti, a ostatak - šiti, preostalih 10% stanovništva Sirije su hrišćani. Među hrišćanima su prisutni maroniti, orijentalno-pravoslavni, jakobiti, grkokatolici, nestorijanci i protestanti.

Plemenska podela[uredi | uredi izvor]

Sirijci su još uvek očuvali plemenske podele. Najveći plemena su Rual, Šamar, Akeidat, Valad Ali Bani Kaled mavdli, hadedin, Fadl, itd[2]. Na istoku Sirije uglavnom žive beduini, ovaj region se zove "zemlja beduina", gde i danas važi beduinsko običajno pravo.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Sve do 1918. godine Sirija je bila pod otomanskim ropstvom.[3], a zatim postala francuska kolonija. Kao rezultat tih događaja u Siriji, došlo je do brojnih pobuna i formiranja oslobodilačkih pokreta, što je sve prerasla u narodni ustana 1925. - 1927. godine.

1943. godine Sirija je dobila samostalnost i postala nezavisna. Tokom ovog perioda stanovništvo zemlje je razvilo nacionalnu svest[4].

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Jedna od glavnih aktivnosti Sirijaca je poljoprivreda, oni su angažovani u industriji, trgovini, poljoprivredi i zanatstvu. Razvoj tradicionalnih zanata: tkanje, stolarija, kovački i izrada nakita. Proizvodnja raznih industrijskih kultura, žitarice, mahunarke, povrće, lubenice. Veliki broj sirijaca angažovan je u stočarstvu, uglavnom su to nomadi na jugu zemlje.[5]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Ocenka Departamenta narodonaseleniя OON, na 2010 god.”. Arhivirano iz originala 21. 04. 2020. g. Pristupljeno 23. 08. 2015. 
  2. ^ Rodionov M. A. Siriйcы // Narodы i religii mira / Glav. red. V. A. Tiškov. M.: Bolьšaя Rossiйskaя Эnciklopediя, 1999. s 315
  3. ^ Šumov S. Siriя : Istoriя, narod, kulьtura/ Andreev A. R. , Šumov S. A. — Kiev : Evrolinc, 2003.23-50s.
  4. ^ Maйbaum H. Siriя — perekrestok puteй narodov : putešestvie v istoriю i sovremennostь / Maйbaum Hans ; Hans Maйbaum; [sokr. per. s nem. T. S. Raйskoй; otv. red. G. M. Bauэr i R. G. Landa; avt. poslesl. i primeč. R. G. Landa] ; AN SSSR, In-t vostokovedeniя. — M. : Nauka, 1982. S. 56
  5. ^ Šumov S. Siriя : Istoriя, narod, kulьtura/ Andreev A. R. , Šumov S. A. — Kiev : Evrolinc, 2003.100-224s.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]