Pređi na sadržaj

Skiron

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Skirona pobeđuje Tezej, atička crvenofiguralna šolja, 500–490. p. n. e., Luvr

Skiron (grč. Σκίρων) je u grčkoj mitologiji bilo ime više ličnosti.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Bio je jedan od bogova vetra, tačnije bog severozapadnog vetra. Zamišljan je kao bradati starac koji naginje kazan i najavljuje početak zime.[1]

U predanjima je poznat još jedan Skiron o kome postoje različite priče. Prema jednoj, on je bio Pelopov ili Posejdonov sin koji je na Korintskoj prevlaci, na steni visoko iznad mora, zaustavljao putnike i terao ih da mu peru noge. Oni bi poslušali njegov zahtev, ali kada bi počeli da mu peru noge, on bi ih šutnuo u more, gde bi postajali hrana džinovskoj kornjači. Međutim, jednom je nabasao na Tezeja, koji ga je uhvatio za noge i bacio u more. More nije htelo da prihvati telo razbojnika i njegove kosti su se skamenile, te su od njih nastale bele Skironske stene. Prema predanju iz Megare, Skiron je bio plemeniti junak, oženjen Kihrejevom kćerkom Hariklom, sa kojom je imao kćerku Endeidu. I u ovoj priči je Skirona ubio Tezej, prilikom napada na Eleusinu. Pošto su njihove majke, Etra i Heniona, bile sestre, Tezej je osnovao istamske igre u čast svog rođaka. Prema drugoj verziji, Skiron je bio sin megarskog kralja Pile, a oženjen kćerkom atinskog kralja Pandiona. Nakon smrti tasta, sukobio se sa šurakom Nisom oko prevlasti nad Megarom. Izabrali su da Eak arbitrira u ovom sporu i on je presto dodelio Nisu, a Skirona postavio za zapovednika vojske.[2] Neki izvori ukazuju da je ovaj Skiron različita ličnost od Skirona razbojnika.[3] O Skironu su pisali Apolodor, Diodor, Higin, Pausanija i Plutarh.[4]

Tumačenje[uredi | uredi izvor]

Prema Robertu Grevsu, sudbina svetih kraljeva je bila da padom sa litice okončaju svoju vladavinu. U mitu, to se nije desilo samo Skironu, već i Kefalu, Talu i Ifitu. Zapravo, bacanjem svetog kralja ili njegovog zamenika u more, ukazivana je čast boginji Ateni ili Ini. Skironovo ime ukazuje na beli suncobran, koji se nosio na svečanim povorkama u Atini i koji je možda služio da ublaži pad.[5]

Umetnost[uredi | uredi izvor]

Pausanija je izveštavao da je u zabati kraljevske stoe u Atini bila postavljena grupa figura od pečene gline koje su prikazivale Tezeja kako baca Skirona u more.[3]

Biologija[uredi | uredi izvor]

Latinsko ime ovih ličnosti (Sciron) je naziv za rod u okviru grupe insekata.[6][7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ theoi.com: Anemoi; NAMES OF ANEMOI
  2. ^ Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  3. ^ a b Greek Myth Index: Sciron Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. jul 2011), Pristupljeno 25. 4. 2013.
  4. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology}- Greek Mythology Link: Dictionary; -{Sandocus to Talasius
  5. ^ Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.
  6. ^ Gauld, I.D. 1984: An introduction to the Ichneumonidae of Australia. British Museum (Natural History).
  7. ^ New Zealand Journal of Zoology: genus Sciron, r. 613, Pristupljeno 25. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]