Skokovito prostiranje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Propagacija akcionog potencijala u mijelinizovanim neuronima je brža nego u nemijelinizovanim neuronima zbog slane provodljivosti.

Skokovito prostiranje ili saltaciono provođenje (engl. Saltatory conduction, od latinskog saltus (skok)) je propagacija akcionih potencijala duž mijelinizovanih aksona od jednog Ranvijeovog suženja do sledećeg, povećavajući brzinu provodljivosti akcionih potencijala. Neizolovani Ranvijerovi čvorovi su jedina mesta duž aksona gde se joni razmenjuju preko membrane aksona, regenerišući akcioni potencijal između regiona aksona koji su izolovani mijelinom, za razliku od električne provodljivosti u jednostavnom kolu.

Mehanizam[uredi | uredi izvor]

Mijelinizovani aksoni dozvoljavaju samo da se akcioni potencijali pojave na nemijeliniziranim Ranvijerovim suženjima koji se javljaju između mijeliniziranih internodusa. Ovim ograničenjem skokovito prostiranje propagira akcioni potencijal duž aksona neurona brzinom znatno većom nego što bi to bilo moguće u nemijelinizovanim aksonima (150 m/s u poređenju sa 0,5 do 10 m/s).[1] Kako natrijum juri u suženje, on stvara električnu silu koja gura jone koji su već unutar aksona. Ovo brzo provođenje električnog signala stiže do sledećeg suženja i stvara drugi akcioni potencijal, osvežavajući signal. Na ovaj način, skokovito prostiranje omogućava da se električni nervni signali propagiraju na velike udaljenosti velikom brzinom bez ikakve degradacije signala. Iako se čini da akcioni potencijal skače duž aksona, ovaj fenomen je zapravo samo brzo provođenje signala unutar mijelinizovanog dela aksona. Ako bi cela površina aksona bila izolovana, akcioni potencijali ne bi mogli da se regenerišu duž aksona što dovodi do degradacije signala.

Propagacija akcionog potencijala duž mijelinizovanog nervnog vlakna.

Distribucija[uredi | uredi izvor]

Skokovito prostiranje se široko javlja u mijelinizovanim nervnim vlaknima kičmenjaka, ali je kasnije otkrivena u paru medijalnih mijelinizovanih džinovskih vlakana Fenneropenaeus chinensis i Marsupenaeus japonicus, kao i u srednjem džinovskom vlaknu glista.[2] Skokovito prostiranje je takođe pronađeno u malim i srednjim mijelinizovanim vlaknima škampa vrste Penaeus.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Purves, Dale; Augustine, George J.; Fitzpatrick, David; Katz, Lawrence C.; LaMantia, Anthony-Samuel; McNamara, James O.; Williams, S. Mark (2001). „Increased Conduction Velocity as a Result of Myelination”. Neuroscience. 2nd Edition (na jeziku: engleski). 
  2. ^ Günther, Jorge (1976). „Impulse conduction in the myelinated giant fibers of the earthworm. Structure and function of the dorsal nodes in the median giant fiber”. Journal of Comparative Neurology. 168 (4): 505—531. PMID 939820. S2CID 11826323. doi:10.1002/cne.901680405. 
  3. ^ Xu, K.; Terakawa, S. (1993). „Saltatory conduction and a novel type of excitable fenestra in shrimp myelinated nerve fibers”. The Japanese Journal of Physiology. 43 Suppl 1: S285—93. PMID 8271510.