Pređi na sadržaj

Skot Aronson

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Skot Aronson
Skot Aronson
Puno imeSkot Džoel Aronson
Datum rođenja(1981-05-21)21. maj 1981.(43 god.)
Mesto rođenjaFiladelfijaPensilvanija
DržavljanstvoAmeričko
ZanimanjeTeorijsko računarstvo i informatika
Značajni radoviEkvivalentnost uzorkovanja i pretraživanja, Uzorkovanje bozona
SupružnikDana Moškovic
Veb-sajthttp://www.scottaaronson.com/blog/

Skot Džoel Aronson (engl. Scott Joel Aаronson; Filadelfija, 21. maj 1981) je američki teorijski informatičar i profesor informatike na Univerzitetu u Ostinu, Teksas. Njegove primarne oblasti istraživanja su mogućnosti i limiti kvantnih računara kao i računarska teorija složenosti.

Mladost i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Filadelfiji 21. maja 1981. godine. Odrastao je u Sjedinjenim Američkim Državama, ali je proveo jednu godinu u Aziji kada se njegov otac, naučni pisac, zbog promene posla preselio u Hongkong.[1] Pohađao je školu koja mu je omogućila da preskoči matematiku nekoliko godina, ali po povratku u SAD, obrazovanje mu je bilo ograničeno, dobijao je loše ocene i imao rasprave sa nastavnicima. Zatim se upisao u školu Klarkson, program za nadarene mlade osobe, vođen od strane Klarkson Univerziteta, koji je omogućio Aronsonu da se prijavi na koledže dok je bio tek prva godina srednje škole. Prihvaćen je na Kornel Univerzitet, gde je stekao zvanje diplomiranog inženjera iz informatike 2000. godine. Nakon toga, doktorske studije je završio u na Berkliju (Univerzitet Kalifornije) 2004. godine pod nadzorom Umeša Vaziranija.

Aronson je pokazao talenat za matematiku još u detinjstvu. Već u 11. godini je učio analizu, za koju su ga zainteresovali simboli iz dadiljine knjige.[1] Otkrio je programiranje u 11. godini, i osetio da njegovo znanje zaostaje za vršnjacima, koji su već programirali godinama. Prvi programski jezik koji je učio je bio Bejsik (engl. BASIC). Delimično zbog toga što je Aronson učio naprednu matematiku pre nego što je počeo da se bavi računarskim programiranjem, osetio je privlačnost teorijskog računanja, posebno računske složenosti. Sa 14 godina čita popularan artikal o kvantnim kompjuterima koji ga privlači toj oblasti. Kao tinejdžer, baš u vreme kada je učio o algoritmima vezanim za kvantne kompjutere, imao je letnju praksu u Bel laboratorijama. Ta praksa nije imala nikakve veze sa kvantnim kompjuterima međutim tamo je upoznao čoveka koji je izmislio Groverov algoritam, Lova Grovera, koji mu je ponudio praksu za sledeću godinu.[2] Na Kornelu, zainteresovao se za kvantno programiranje, i posvetio se kvantnom programiranju i računskoj složenosti.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Nakon postdoktorata na Institutu za napredne studije i Univerzitetu u Voterlu, uzeo je fakultetsku poziciju na MIT-u. Njegova primarna oblast je kvantno programiranje i računarska teorija složenosti.

U leto 2016. godine napušta Masačusetski tehnološki institut (MIT) i odlazi na Univerzitet u Teksasu, u Ostinu, kao profesor veka u oblasti informatike i kao osnivač novog kvantnog informativog centra.

Pored karijere u obrazovanju, Skot Aronson je radio i za neke kompanije poput:

  • VMware
  • Pivotal Software Inc
  • Greylock Partners
  • Cloudera Inc
  • Medallia Inc

Trenutno radi kao glavni direktor prihoda u kompaniji Cloudera.[3]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Jedan od dva dobitnika nagrade „Alan T. Vaterman” za 2012. godinu[4]
  • Nagrada za najbolji rad u računarstvu u Rusiji 2011. godine za rad „Ekvivalentnost uzorkovanja i pretraživanja” (engl. The Equivalence of Sampling and Searching)
  • 2017. Simons istražitelj[5]

Marketinški plagijat[uredi | uredi izvor]

U Oktobru 2007. godine Skot Aronson je optužio marketinšku agenciju Lav Komunikejšns (engl. Love Communications) za prisvajanje dela njegovog predavanja u jednoj marketinškoj kampanji za Riko (engl. Ricoh). Nakon razgovora sa advokatom, bio je siguran da ima dobar slučaj, ali da nema ni novca ni vremena da se tuži. Zbog toga, predlaže nagodbu. Marketinška agencija prihvata nagodbu ali sa mnogo manjom odštetom od one koju je on predložio. Aronson je rekao da u tom trenutku nije imao energije da se cenka sa njima i prihvatio je nagodbu u iznosu od 5000 dolara koje će oni donirati nekim organizacijama koje popularizuju nauku u Australiji. Iako su prihvatili nagodbu, generalni direktor Lav Komunikejšnsa je izjavio da je verovatno trebalo da ga pitaju pre nego što su iskoristili njegove reči ali da ne misle da su prekršili autorska prava.[6]

Popularni radovi[uredi | uredi izvor]

On je osnivač elektronske biblioteke algoritama i problema zvanom „Complexity Zoo[7]” iz polja informatike koja čuva i sortira probleme po klasi kompleksnosti[8]. On je takođe osnivač bloga "Shtetl-Optimized"[9] kao i eseja "Who Can Name The Bigger Number?"[10]. Njegova kasnija dela, korišćena kao literatura u informatici, koriste koncept „brojevi okupiranog dabra” koji je opisao Tibor Rado kako bi objasnio granice izračunljivosti u informatici.

On je držao predavanje o kvantnoj izračunljivosti[11], sa kog su beleške dostupne na internetu. Napisao je knjigu koja je objavljena od strane Novina Kembridž Univerziteta[12]. Koncepti koje pokriva knjiga su kasnije sažeto objašnjeni u članku "Why Philosophers Should Care About Computational Complexity"[13]. Od tada je objavio još jednu knjigu nazvanu po malopre pomenutom predavanju koja se zasniva na konceptima sa predavanja.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „The complexonaut”. MIT News. Pristupljeno 2019-10-08. 
  2. ^ Horgan, John. „Scott Aaronson Answers Every Ridiculously Big Question I Throw at Him”. Scientific American Blog Network (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-10-13. 
  3. ^ „Scott Aronson Profile”. www.bloomberg.com. Pristupljeno 2019-10-13. 
  4. ^ „NSF Honors Two Early Career Researchers With Alan T. Waterman Award”. www.nsf.gov (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-10-09. 
  5. ^ „Simons Investigators”. Simons Foundation (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-10-09. 
  6. ^ Tadros, Edmund (2007-12-20). „Ad company settles plagiarism complaint”. The Age (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-10-08. 
  7. ^ The Complexity Zoo page (originally) at Qwiki (a quantum physics wiki, Stanford University)
  8. ^ Automata, Computability and Complexity by Elaine Rich (2008) ISBN 0-13-228806-0, p. 589, section "The Complexity Zoo"
  9. ^ „Shtetl-Optimized”. scottaaronson.com. Pristupljeno 2014-01-23. 
  10. ^ Aaronson, Scott. „Who Can Name the Bigger Number?”. academic personal website. Electrical Engineering and Computer Science, MIT. Pristupljeno 2014-01-02. 
  11. ^ „PHYS771 Quantum Computing Since Democritus”. scottaaronson.com. Pristupljeno 2014-01-23. 
  12. ^ „Quantum Computing Democritus :: Quantum physics, quantum information and quantum computation”. cambridge.org. Pristupljeno 2014-01-23. 
  13. ^ Aaronson, Scott (2011). „Why Philosophers Should Care About Computational Complexity”. arXiv:1108.1791v3Slobodan pristup [CC cs. CC]. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]