Skot Karpenter

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Skot Karpenter
Skot Karpenter kao astronaut NASA
Lični podaci
Puno imeMalkolm Skot Karpenter
Datum rođenja(1925-05-01)1. maj 1925.
Mesto rođenjaBolder, Kolorado, SAD,
Datum smrti10. oktobar 2013.(2013-10-10) (88 god.)
Mesto smrtiDenver, Kolorado, SAD
DržavljanstvoSAD
NacionalnostAmerikanac
ObrazovanjeUK(BS, 1962)
Zanimanjeastronaut
opitni pilot
akvanaut
vazduhoplovni inženjer
Karijera
TipAstronaut NASA
Statuspreminuo
Čin Kapetan fregate(ARM)
Vreme u svemiru4 sata 56 minuta
SelekcijaNasina grupa 1 iz 1959.
MisijeMerkjuri – Atlas 7
Logo misija
Penzionisanje10. avgust 1967.; pre 56 godina (1967-08-10)
Odlikovanja
Zvanični veb-sajt

Malkolm Skot Karpenter (engl. Malcolm Scott Carpenter; Bolder, 1. maj 1925Denver, 10. oktobar 2013) bio je američki mornarički pilot, inženjer vazduhoplovne tehnike, astronaut i akvanaut. Bio je pilot u Ratnoj mornarici SAD i astronaut iz Merkjuri Sedam grupe, elitnih probnih pilota koje je odabrala NASA da upravljaju eksperimentalnim svemirskim brodom Merkjuri i koji su postali prvi američki astronauti. Pored Karpentera, Merkjuri Sedam činili su i Volter Šira, Alan Šepard (prvi Amerikanac u svemiru), Donald Slejton, Džon Glen, Gas Grisom i Gordon Kuper.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rana mladost, obrazovanje, vojna služba[uredi | uredi izvor]

Karpenter je rođen 1. maja 1925. godine, kao sin Dr. Mariona Skota Karpentera (1901—1973) i Florens Kelso Karpenter (rođene Nokson; 1900—1962),[2][3] u Bolderu, Kolorado, ali je prve tri godine života proveo u Njujorku. Godine 1927. vratio se sa majkom u rodni grad, u kojem je odrastao, bio aktivan u Mladim izviđačima SAD, postavši Second Class Scout[4], a 1943. je završio srednju školu. Voleo je prirodu i da se penje po okolnim planinama, a voleo je i konje.[5]

Po završetku srednje škole, Karpenter postaje polaznik V-12 koledž programa obuke Ratne mornarice SAD, i do 1945. se obučavao za pilota. Najpre je tri semestra pohađao Kolorado koledž u Kolorado Springsu, potom šest meseci predletačku obuku na Sent Meris kalifornijskom koledžu u Moragi, Kalifornija, da bi nakon toga četiri meseca proveo na letačkoj obuci u Otamvi, Ajova, na Boing Štirman A-75 avionu.[6] Međutim, rat se završio pre nego što je uspeo da okonča obuku. Po završetku rata se vraća u rodni Kolorado na studije vazduhoplovne tehnike, stekavši diplomu vazduhoplovnog inženjera tek 29. maja 1962. godine nakon svog kosmičkog leta (naime, 1949. uoči diplomiranja se nije pojavio na poslednjem ispitu iz prenosa toplote, ali su iz uprave Univerziteta Kolorado odlučili da mu dodele diplomu na bazi toga što "je njegova obuka za astronauta više nego nadoknadila nepoložen ispit iz prenosa toplote").[7]

U oktobru 1949. godine, Karpenter biva aktiviran kao potporučnik Mornarice i ponovo biva poslat na letačku obuku, najpre u Pensakolu, Florida, potom u Korpus Kristi, Teksas. Naučio je da leti na T-6 Teksan trenažeru, da bi nakon opredeljenja da upravlja dvomotornim avionima, obuku završio na Privatiru, jednorepoj verziji Konsolidejtid B-24 Liberejtora. Mornarički pilot je postao u aprilu 1951. i nakon dodatne obuke iz oblasti elektronike u San Dijegu, Kalifornija, kao i tranzicione obuke za let na Lokid P-2 Neptunu u jedinici na ostrvu Vidbi, država Vašington, priključen je patrolnoj eskadrili stacioniranoj na Havajima. Potom je poslat u Korejski rat. Tokom tri ture, leteo je najpre izviđačke i protiv-podmorničke misije iz svoje pomorske baze u Prefekturi Kanagava, u Japanu, zatim patrolne i izviđačke misije duž obala Sovjetskog Saveza i Kine, preciznije u Južnom kineskom moru, Žutom moru i Tajvanskom moreuzu iz baze u Ejdaku na Aljasci, da bi naposletku bio stacioniran u Guamu.[8]

Nakon ratne službe, uspešno je 1954. okončao elitnu školu za probne pilote pri Američkoj ratnoj mornarici u Paks Riveru, Merilend, te je upućen na rad u Opitno odeljenje za elektroniku. Tada se po prvi put susreo s mlaznjacima i leteo je na Daglas A-1 Skajrejderu i Martin P4M Merkatoru. Nakon završetka Mornaričke vazduhoplovne obaveštajne škole u Vašingtonu, 1958. godine, službovao je kao vazduhoplovni obaveštajni oficir na nosaču aviona „Hornet”. U proleće 1959. izabran je za astronauta.

Astronaut i akvanaut[uredi | uredi izvor]

Poruka za predsednika Kenedija o Karpenterovom stanju nakon leta
Zvanični NASA portret Skota Karpentera

Među kolegama, Merkjuri astronautima, Karpenter je važio za fizički najspremnijeg. Iako je još od stupanja u Ratnu mornaricu kao 18-godišnjak pušio u proseku paklu cigareta dnevno (navika koje se otarasio tek 1985. u 60. godini), između ostalog, mogao je najduže zadržati dah.[9] Takođe, od svih sedam Merkjuri astronauta, Karpenter je imao najviše profesionalnog vojnog obrazovanja, sa završene četiri profesionalne vojne škole u okviru Ratne mornarice SAD (Fleet Airborne Electronics Training School, U.S. Naval Test Pilot School, Navy General Line School i Naval Air Intelligence School), vida Oružanih snaga SAD kojem je pripadao. Sledi Džon Glen sa tri i preostalih pet astronauta sa po dve. Karpenter je samo jednom leteo u svemir. To je bilo 24. maja 1962. godine, kao pilot misije Aurora 7. Let je bio uspešan u pogledu eksperimenata i testova koje je trebalo obaviti, ali su ga obeležile brojne nesuglasice sa Kontrolom misije i prekomerna potrošnja goriva, kao i kasno uključene rakete za povratak na Zemlju, zbog čega se do poslednjeg trenutka nije znalo je li Karpenter uopšte sleteo i ako jeste, da li je živ. Direktor leta Kris Kraft je rekao da "Karpenter više neće leteti u kosmos." Takođe, Karpenter je pre svog leta bio rezerva i oficir za vezu sa kapsulom Džona Glena, i izgovorio je čuvenu rečenicu: "Godspeed, John Glenn." U svemiru je proveo nepunih pet časova.

Karpenter za vreme SEALAB II projekta, 1965. godine

Nakon ovog leta, ostao je u svemirskom programu, ali je neko vreme posle toga uzeo odsustvo iz NASA kako bi se posvetio istraživanju mora i okeana u službi Mornarice i projekata SEALAB. Godine 1965. proveo je 28 dana na dnu okeana u okviru SEALAB II projekta. Tokom ove misije, Karpenter je uspostavio komunikaciju sa Gordonom Kuperom, komandantom Džeminija 5, i to je prvi razgovor između letelice u svemiru i podvodnog objekta. Potom se vratio svojim astronautskim dužnostima, ali nakon neuspelih hirurških zahvata na ruci koja mu je stradala 1964. u padu s motocikla, Karpenter je i definitivno otpao za buduće letove u svemir, i ubrzo nakon toga se povukao iz NASA sa pozicije izvršnog pomoćnika direktora Džonsonovog svemirskog centra, zaduženog za koordinaciju i planiranje podvodnih treninga astronauta kao obuke za svemirske šetnje i potom služio kao direktor akvanautskih operacija pri projektu SEALAB III.[10]

Privatni sektor[uredi | uredi izvor]

Nakon penzionisanja iz NASA 1967. i Mornarice u činu kapetana fregate 1969. godine osnovao je kompaniju Sea Sciences, Inc. koja se bavila životnom sredinom i iskorišćavanjem okeanskih resursa. Bio je prijatelj i saradnik Žaka Kustoa. Posvetio se ronjenju i ronio je u gotovo svim okeanima, uključujući i ledene vode Arktika.[5] Bio je angažovan i kao konsultant u filmu Nikad ne reci nikad, o agentu 007.[11][12] Napisao je dva tehnotrilera, Čelični albatros (1991) i Duboki let (1994), a početkom 2003. godine je izdao i knjigu memoara u koautorstvu sa svojom ćerkom, kao poslednji Merkjuri astronaut koji je to uradio. Od 1984. je bio deo Fondacije Merkjuri Sedam, koja se bavila prikupljanjem novca za mlade nade i studente u sferi nauke i inženjerstva. Član je nekoliko kuća slavnih i nosilac brojnih društvenih priznanja, civilnih i vojnih odlikovanja.

Privatni život i smrt[uredi | uredi izvor]

Karpenter se ženio četiri puta i imao osmoro dece iz tri braka; sinove Marka Skota, Robina Džeja i Timoti Kita[13] i ćerke Kristen Ilejn i Kendis Nokson iz prvog, sinove Metjua Skota i Nikolasa Andrea iz drugog, kao i sina Zaharija Skota iz trećeg braka.[14] Umro je sa 88 godina, 10. oktobra 2013. od posledica moždanog udara. Nakon njegove smrti, Džon Glen je ostao poslednji živi član Merkjuri Sedam grupe astronauta, sve do svoje smrti u decembru 2016. godine. Džon Glen i Skot Karpenter su bili veliki prijatelji i to prijateljstvo su održavali sve do kraja.[15]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „America's Space Program - In the Beginning...”. Muldrake.com. 
  2. ^ „Scott Carpenter's father”. Wikitree.com. 
  3. ^ „Scott Carpenter's mother”. Wikitree.com. 
  4. ^ „Astronauts and the BSA” (PDF). Boy Scouts of America. Arhivirano iz originala (PDF) 13. 11. 2018. g. Pristupljeno 20. 12. 2018. 
  5. ^ a b M. Scott Carpenter, DailyCamera.com, accessed 10 December 2018
  6. ^ „ABOUT SCOTT”. Scottcarpenter.com. Arhivirano iz originala 31. 03. 2018. g. Pristupljeno 02. 05. 2022. 
  7. ^ For Spacious Skies, (hardcover ed.), p. 97.
  8. ^ „Malcolm S. Carpenter”. Nmspacemuseum.org. 
  9. ^ Carpenter & Stoever 2003, str. 185–186.
  10. ^ „Scott Carpenter Mercury bio”. NASA. 
  11. ^ „'Right Stuff' astronaut Scott Carpenter dies”. Los Angeles Times. 
  12. ^ „Scott Carpenter on 007 consultant assignment”. IMDb. 
  13. ^
  14. ^ „Scott Carpenter's family”. history.nasa.gov. 
  15. ^ „Scott Carpenter bio”. NASA. Arhivirano iz originala 4. 12. 2017. g. Pristupljeno 29. 10. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]