Pređi na sadržaj

Slavko J. Grujić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slavko J. Grujić
Datum rođenja(1871-02-15)15. februar 1871.
Mesto rođenjaBeogradKneževina Srbija
Datum smrti24. mart 1937.(1937-03-24) (66 god.)
Mesto smrtiLondonUjedinjeno Kraljevstvo

Slavko J. Grujić (Beograd, 15. februar 1871London, 24. mart 1937) bio je srpski pravnik, diplomata, maršal dvora i dobrotvor.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Poticao je iz uvažene porodice državnika i diplomate Jevrema Grujića. Završio je školovanje u Parizu gde je 1898. i doktorirao. U diplomatsku službu primljen je 1894. Nalazio se na odgovornim mestima u poslanstvima Kraljevine Srbije u Carigradu, Atini, Petrogradu i Londonu. U vreme prijema austrougarskog ultimatuma jula 1914, u odsustvu predsednika vlade Nikole Pašića, napisao je odgovor na ultimatum.

Tokom evakuacije 1915. organizovao je prevođenje izbeglica sa albanske obale na Krf i u Francusku. Unapređen je 1916. za poslanika u Bernu, gde se istakao živom diplomatskom i humanitarnom aktivnošću. Sa Međunarodnim komitetom Crvenog krsta u Ženevi i sa suprugom Mejbl Grujić uložio je velike napore da se pomogne stanovništvu u okupiranoj Srbiji. Sredinom 1918. naimenovan je za poslanika u Vašingtonu gde je službovao od januara 1919. do septembra 1922. Povratkom u zemlju aktivno je učestvovao u radu raznih humanitarnih društava.

Posle smrti kralja Aleksandra I Karađorđevića postao je maršal dvora, ali je već sredinom 1935. postavljen za poslanika u Velikoj Britaniji i istovremeno akreditovan u Holandiji.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]