Slavomir Nastasijević
Slavomir Nastasijević | |
---|---|
Datum rođenja | 11. jul 1904. |
Mesto rođenja | Gornji Milanovac, Kraljevina Srbija |
Datum smrti | 4. oktobar 1983.79 god.) ( |
Mesto smrti | Novi Sad, SFR Jugoslavija |
Slavomir Nastasijević (Gornji Milanovac, 11. jul 1904 — Novi Sad, 4. oktobar 1983) bio je srpski književnik.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je u porodici koja je dala više umetnika (njegova braća su slikar Živorad, književnik Momčilo i kompozitor Svetomir). Njihov otac, Nikola Lazarević, doselio se s majkom iz Ohrida u Brusnicu kao šestogodišnjak. U znak zahvalnosti prema ujaku Nastasu Đorđeviću (graditelju gornjomilanovačke crkve Svete Trojice) kod koga je izučio graditeljski zanat, odriče se majčinog prezimena i od ujakovog imena pravi novo prezime – Nastasijević.[2] Završio je studije klasične filologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a studirao je i istoriju i arheologiju.[3]
Književni rad[uredi | uredi izvor]
Kao pisac, najpre se oglasio humorističkim prilozima u listovima Zvono, Ošišani jež, Jež i Pravda. Naklonost publike prvo je zadobio putem komediografskih ostvarenja: „Začarani kućevlasnik”, „Ženidba Pavla Alamunje”, „Nestrpljivi naslednici”, „Vračara Božana (1937)” i „Nesuđeni zetovi (1939)”.[3] Sa druge strane, najvažnija dela su mu istorijski romani kojima je počeo da se bavi nakon Drugog svetskog rata: „Ustanak u Zeti”, „Teško pobeđenima I i II”, „Stefan Dušan”, „Despot Stefan” i „Vitezi kneza Lazara”. Sve romane povezuje zajednička nit, a to su teme iz borbe za slobodnu državu i očuvanje samostalnosti.[2][3]
Dela[uredi | uredi izvor]
- „Gvapo” (1955)
- „Hanibal ante portas” (1958)
- „Despot Stefan” (1960)
- „Aleksandar Makedonski” (1961)
- „Vitezi kneza Lazara” (1962)
- „Julije Cezar” (1964)
- „Ustanak u Zeti” (1965)
- „Legende o Milošu Obiliću” (1966)
- „Stefan Dušan” (1975)
- „Teško pobeđenima” (1976)
- „Istina o Mališi Čvoriću” (1981)
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Slavomir je najčešće svirao violončelo
-
Prvi roman Guapo objavljen je 1955. godine, a prevođen je i na ruski jezik
-
Izdanje Aleksandra Makedonskog na makedonskom jeziku
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Simo C. Ćirković: Ko je ko u Nedićevoj Srbiji 1941-1944, izd. Prosveta, Beograd 2009, odrednica „Nastasijević, Slavomir N.“ str. 360-361.COBISS.SR 170123788
- ^ a b Milomir Glišić, Dušan Ilić, Aleksandar Lazarević, Radmilo Lale Mandić, Miroslav Laf Marković, Miodrag Ristić: Stari Milanovac, treće dopunjeno izdanje. 2003. ISBN 86-7152-018-8.
- ^ a b v „Znameniti Milanovčani”. Muzej rudničko-takovskog kraja. 20. 10. 2019. Pristupljeno 9. 6. 2021.