Pređi na sadržaj

Slobodan Vladušić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prof. dr

Slobodan Vladušić
Datum rođenja(1973-05-09)9. maj 1973.(51 god.)
Mesto rođenjaSubotica, SR SrbijaSFR Jugoslavija
PrebivališteSubotica
Obrazovanjedoktor književnih nauka
UniverzitetFilozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu
Zanimanjeuniverzitetski profesor i književnik
Radovi
  • Crnjanski, Megalopolis (2011)
  • Književnost i komentari (2017)
  • Veliki juriš (2018)
  • Omama (2021)

Slobodan Vladušić (Subotica, 9. maj 1973) srpski je univerzitetski profesor, književnik i esejista.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Osnovnu školu (19801988) i srednju školu (19881992) završio je u Subotici. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, Odsek za srpsku književnost i jezik (19931998). Godinu dana je proveo kao lektor za srpski jezik na Univerzitetu Adam Mickijevič u Poznanju. Magistrirao je 2005. na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu sa temom „Dezintegracija motiva mrtve drage u srpskoj poeziji HH veka“, a doktorsku disertaciju pod naslovom „Slike evropskih metropola u prozi Miloša Crnjanskog“ odbranio 2008.

Od oktobra 1998. do marta 1999. bio je urednik kritike u časopisu Reč. U toku 2001. godine bio je tri meseca honorarni urednik na Televiziji Subotica. Bio je urednik Letopisa Matice srpske (20132016). Osnovao je Centar za istraživanje i popularizaciju srpske književnosti pri Odseku za srpsku književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, kao i „Blogeramu”, kurs pisanja blogova za učenike 4. razreda srednjih škola.

Trenutno je zaposlen na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu na Odseku za srpsku književnost i jezik kao redovni profesor.[1] Uz akademsku karijeru aktivno neguje i spisateljsku. Član je književne grupe P-70, zajedno sa Vladimirom Kecmanovićem, Nikolom Malovićem, Dejanom Stojiljkovićem i Markom Krstićem.[2]

Publicistiku je objavljivao u NIN-u, Nedeljniku i Pečatu.


Dela[uredi | uredi izvor]

Periodika[uredi | uredi izvor]

Prozom, prevodima, stručnim radovima i kritikom zastupljen je u listovima i časopisima: Reč (1996–2000), Pro Femina (1996, 1997), Polja (1996–1998, 2008, 2011), Sveske (1997, 1998), Književna reč (1997), Letopis Matice srpske (1997–2004, 2006, 2011, 2013–2017), Književna kritika (1998), Književne novine (2000, 2001), Luča (2000), Severni bunker (2000, 2001, 2003), Književni glasnik (2001), Književni magazin (2001, 2012, 2013), Povelja (2001), Zlatna greda (2002, 2004, 2006, 2010–2012), Književna istorija (2002, 2005), Gradina (2003), Koraci (2004, 2006), Politika (2004, 2005), Nasleđe (2004, 2006, 2009, 2010), Stanje stvari (2005, 2006), Književni list (2005), Književnost (2005, 2008), Rukovet (2006), Godišnjak Filozofskog fakulteta (2007, 2009, 2010, 2012, 2016, 2017), Raskršća (2007), Kultura (2009, 2013), Anali Borislava Pekića (2009), Vsesvіt (Ukrajina, 2009), Nova srpska politička misao (2009), Pravo & Društvo (2010), Sveske Zadužbine Ive Andrića (2010–2012), Nova Zora (2011), Sociološki pregled (2012), Oktoih (2013), Naš trag (2013).

Književnoteorijska dela[uredi | uredi izvor]

Književnoumetnička dela[uredi | uredi izvor]

Ostalo[uredi | uredi izvor]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Slobodan Vladušić”. Pristupljeno 23. 3. 2022. 
  2. ^ „Slobodan Vladušić”. Pristupljeno 23. 3. 2022. 
  3. ^ „Slobodan Vladušić – „Zavet i megalopolis“ – Izdavaštvo Bitije”. bitije.rs. Pristupljeno 2024-01-27. 
  4. ^ a b v „Slobodan Vladušić”. Stubovi kulture. 2012. Pristupljeno 7. 6. 2012. [mrtva veza]
  5. ^ Isidora Sekulić“ Slobodanu Vladušiću”. Radio-televizija Republike Srpske. 6. 6. 2012. Pristupljeno 7. 6. 2012. 
  6. ^ Nagradu „Meša selimović“ dele Negrišorac i Vladušić
  7. ^ „Nagrada „Janko Veselinović“ Slobodanu Vladušiću”. Laguna. 16. 5. 2019. Pristupljeno 25. 2. 2022. 
  8. ^ „Nagrada „Svetozar Ćorović“ dodeljena Slobodanu Vladušiću”. Dnevnik. 11. 9. 2019. Pristupljeno 25. 2. 2022. 
  9. ^ „Piscu Slobodanu Vladušiću nagrada Beskrajni plavi krug”. Dnevnik. 20. 11. 2021. Pristupljeno 25. 2. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]