Slobodan Vladušić
Prof. dr Slobodan Vladušić | |
---|---|
Datum rođenja | 9. maj 1973. |
Mesto rođenja | Subotica, SR Srbija, SFR Jugoslavija |
Prebivalište | Subotica |
Obrazovanje | doktor književnih nauka |
Univerzitet | Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu |
Zanimanje | univerzitetski profesor i književnik |
Radovi |
|
Slobodan Vladušić (Subotica, 9. maj 1973) srpski je univerzitetski profesor, književnik i esejista.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Osnovnu školu (1980–1988) i srednju školu (1988–1992) završio je u Subotici. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, Odsek za srpsku književnost i jezik (1993–1998). Godinu dana je proveo kao lektor za srpski jezik na Univerzitetu Adam Mickijevič u Poznanju. Magistrirao je 2005. na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu sa temom „Dezintegracija motiva mrtve drage u srpskoj poeziji HH veka“, a doktorsku disertaciju pod naslovom „Slike evropskih metropola u prozi Miloša Crnjanskog“ odbranio 2008.
Od oktobra 1998. do marta 1999. bio je urednik kritike u časopisu Reč. U toku 2001. godine bio je tri meseca honorarni urednik na Televiziji Subotica. Bio je urednik Letopisa Matice srpske (2013–2016). Osnovao je Centar za istraživanje i popularizaciju srpske književnosti pri Odseku za srpsku književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, kao i „Blogeramu”, kurs pisanja blogova za učenike 4. razreda srednjih škola.
Trenutno je zaposlen na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu na Odseku za srpsku književnost i jezik kao redovni profesor.[1] Uz akademsku karijeru aktivno neguje i spisateljsku. Član je književne grupe P-70, zajedno sa Vladimirom Kecmanovićem, Nikolom Malovićem, Dejanom Stojiljkovićem i Markom Krstićem.[2]
Publicistiku je objavljivao u NIN-u, Nedeljniku i Pečatu.
„ | Uzore nemam. Postoje pisci koje volim, koje čitam, o kojima razmišljam i o kojima pišem, ali to nisu uzori. To su moji prijatelji u prošlosti. Ja sam trenutno živi predstavnik našeg društva, a kada to ne budem, nadam se da će biti neko, pa da nas sve ponovo okupi u svojoj svesti. | ” |
— Slobodan Vladušić, Slobodan Vladušić: Verujem da je ovaj narod sposoban za velike juriše (9. 11. 2018) |
Dela[uredi | uredi izvor]
Periodika[uredi | uredi izvor]
Prozom, prevodima, stručnim radovima i kritikom zastupljen je u listovima i časopisima: Reč (1996–2000), Pro Femina (1996, 1997), Polja (1996–1998, 2008, 2011), Sveske (1997, 1998), Književna reč (1997), Letopis Matice srpske (1997–2004, 2006, 2011, 2013–2017), Književna kritika (1998), Književne novine (2000, 2001), Luča (2000), Severni bunker (2000, 2001, 2003), Književni glasnik (2001), Književni magazin (2001, 2012, 2013), Povelja (2001), Zlatna greda (2002, 2004, 2006, 2010–2012), Književna istorija (2002, 2005), Gradina (2003), Koraci (2004, 2006), Politika (2004, 2005), Nasleđe (2004, 2006, 2009, 2010), Stanje stvari (2005, 2006), Književni list (2005), Književnost (2005, 2008), Rukovet (2006), Godišnjak Filozofskog fakulteta (2007, 2009, 2010, 2012, 2016, 2017), Raskršća (2007), Kultura (2009, 2013), Anali Borislava Pekića (2009), Vsesvіt (Ukrajina, 2009), Nova srpska politička misao (2009), Pravo & Društvo (2010), Sveske Zadužbine Ive Andrića (2010–2012), Nova Zora (2011), Sociološki pregled (2012), Oktoih (2013), Naš trag (2013).
Književnoteorijska dela[uredi | uredi izvor]
- Degustacija strasti, eseji, Književna omladina Srbije, Beograd 1998. COBISS.SR-ID - 161805063[mrtva veza]
- Na promaji: studije, eseji i kritike, Agora, Zrenjanin 2007. COBISS.SR-ID - 223394311[mrtva veza]
- Portret hermeneutičara u tranziciji, stručna monografija, Dnevnik, Novi Sad 2007. COBISS.SR-ID - 224084999[mrtva veza]
- Ko je ubio mrtvu dragu?, stručna monografija, Službeni glasnik, Beograd 2009. COBISS.SR-ID - 168931340[mrtva veza]
- Crnjanski, Megalopolis, stručna monografija, Službeni glasnik, Beograd 2011. COBISS.SR-ID - 186356748[mrtva veza]
- Književnost i komentari: uputstvo za oružanu pobunu, eseji, Službeni glasnik, Beograd 2017. COBISS.SR-ID - 247240460[mrtva veza]
- Zavet i megalopolis, eseji, Bitije, Beograd, 2020.[3]
Književnoumetnička dela[uredi | uredi izvor]
- Forward: krimikomedija, roman, Stubovi kulture, Beograd 2009. COBISS.SR-ID - 167705100[mrtva veza]
- Mi, izbrisani: video-igra, roman, Laguna, Beograd 2013. COBISS.SR-ID - 200621324[mrtva veza]
- Veliki juriš, roman, Laguna, Beograd 2018. COBISS.SR-ID - 267594508[mrtva veza]
- Omama, roman, Laguna, Beograd 2021. COBISS.SR-ID - 38233865[mrtva veza]
Ostalo[uredi | uredi izvor]
- Košarka to je Partizan: mit o Košarkaškom klubu Partizan, monografija (2016).
- Teniser, drama koja se izvodila u Narodnom pozorištu u Subotici.
Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]
- Nagrada „Milan Bogdanović”, za kritički tekst o knjizi Kiša i hartija Vladimira Tasića.[4]
- Nagrada „Borislav Pekić”, za sinopsis romana Forward, 2009.[4]
- Nagrada „Zlatni suncokret”, za roman Forward, 2009.[4]
- Nagrada „Isidora Sekulić”, za studiju Crnjanski, megalopolis, za 2011.[5]
- Nagrada „Meša Selimović”, za roman Mi, izbrisani, za 2013.[6]
- Nagrada „Laza Kostić”, za knjigu eseja Književnost i komentari, 2018.
- Nagrada „Đorđe Jovanović”, za knjigu eseja Književnost i komentari, 2018.
- Nagrada „Janko Veselinović”, za roman Veliki juriš, 2019.[7]
- Nagrada „Svetozar Ćorović”, za roman Veliki juriš, Bileća 2019.[8]
- Nagrada „Beskrajni plavi krug”, za roman Omama, za 2021.[9]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „Slobodan Vladušić”. Pristupljeno 23. 3. 2022.
- ^ „Slobodan Vladušić”. Pristupljeno 23. 3. 2022.
- ^ „Slobodan Vladušić – „Zavet i megalopolis“ – Izdavaštvo Bitije”. bitije.rs. Pristupljeno 2024-01-27.
- ^ a b v „Slobodan Vladušić”. Stubovi kulture. 2012. Pristupljeno 7. 6. 2012.[mrtva veza]
- ^ „„Isidora Sekulić“ Slobodanu Vladušiću”. Radio-televizija Republike Srpske. 6. 6. 2012. Pristupljeno 7. 6. 2012.
- ^ Nagradu „Meša selimović“ dele Negrišorac i Vladušić
- ^ „Nagrada „Janko Veselinović“ Slobodanu Vladušiću”. Laguna. 16. 5. 2019. Pristupljeno 25. 2. 2022.
- ^ „Nagrada „Svetozar Ćorović“ dodeljena Slobodanu Vladušiću”. Dnevnik. 11. 9. 2019. Pristupljeno 25. 2. 2022.
- ^ „Piscu Slobodanu Vladušiću nagrada Beskrajni plavi krug”. Dnevnik. 20. 11. 2021. Pristupljeno 25. 2. 2022.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Slobodan Vladušić u Pečatu
- Slobodan Vladušić - Knjiga o Crnjanskom korak naprijed (16. 6. 2012)
- Slobodan Vladušić, autore sajber romana „Mi, izbrisani“ („Večernje novosti“, 28. septembar 2013)
- Slobodan Vladušić: U Britaniji je pobedio Polis (1. 7. 2016)
- SUgrađani: Slobodan Vladušić - "Život je kao putovanje vozom - dođete na stanicu pa produžite" (28. 3. 2021)
- Slobodan Vladušić: OMAMA – TRILER O SUDBINI CRNjANSKOG (28. 5. 2021)
- Slobodan Vladušić: Od Crnjanskog sam učio kako se tumači svet (19. 6. 2021)
- Slobodan Vladušić: Andrić bi koristio Fejsbuk, dok bi Crnjanski bio na Instagramu (25. 6. 2021)
- Slobodan Vladušić, književnik: Crnjanski od krvi i mesa (3. 7. 2021)
- Slobodan Vladušić: Omama – priča o tajnama (5. 10. 2021)
- Slobodan Vladušić: Ovo vreme ucena više podseća na 1914, nego na 1999. („Večernje novosti”, 10. novembar 2021)
- Rođeni 1973.
- Književnici iz Subotice
- Srpski književnici
- Srpski esejisti
- Srpski kritičari
- Srpski profesori
- Dobitnici nagrade Meša Selimović
- Dobitnici nagrade Laza Kostić
- Dobitnici nagrade Janko Veselinović
- Dobitnici nagrade Beskrajni plavi krug
- Dobitnici nagrade Isidora Sekulić
- Dobitnici nagrade Milan Bogdanović
- Dobitnici nagrade Svetozar Ćorović
- Dobitnici nagrade Borislav Pekić
- Dobitnici nagrade Zlatni suncokret
- Dobitnici nagrade Đorđe Jovanović