Slobodan Sotirov
Slobodan Sotirov | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 22. januar 1926. |
Mesto rođenja | Pirot, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 12. jun 2015.89 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Srbija |
Slobodan Sotirov (Pirot, 22. januar 1926 — Beograd, 12. jun 2015) bio je srpski slikar bugarskog porekla.
On je živeo i aktivno stvarao u Srbiji. Imao je preko 50 samostalnih i učestvovao na preko 100 kolektivnih izložbi u Srbiji i drugim bivšim jugoslovenskim republikama, Bugarskoj, Italiji, Švajcarskoj, Nemačkoj, Švedskoj, Japanu, Americi.
Naslikao je preko dve hiljade portreta. Slikao je mrtve prirode u ulju na platnu, a njegov opus karakteriše i specifičan spoj realizma i apsktrakcije, kojim je slikama dao jedinstven koloristički pečat.
Dobitnik je „Zlatne palete“ ULUS-a i bugarske nagrade „Ivan Vazov“ za doprinos u kulturi. Bio je profesor crtanja i tehnologije slikarstva na Višoj pedagoškoj školi u Beogradu. O njegovom slikarskom opusu napisano je pet monografija.
Život i karijera[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1926. godine u Pirotu, kao prvo dete oca Kruma, trgovca, i majke Jordanke, domaćice. Majka Jordanka slučajno je bila u Pirotu kada je krenuo porođaj, mada je porodica u vreme njegovog rođenja živela u Dimitrovgradu (tadašnjem Caribrodu), u kome je slikar proveo svoje detinjstvo.
Još kao petogodišnjem dečaku, lov i ribolov mu postaju strastveni hobiji, koje je započeo pecajući i loveći sa ocem Krumom u rekama Erma i Nišava i na Staroj planini. Od majke Jordanke nasledio je ljubav prema čitanju romana i kulinarstvu.
U Caribrodu je završio niže razrede osnovne škole. Osmogodišnju gimnaziju završio je u Pirotu. Sa 16 godina Slobodan Sotirov primljen je na Akademiju likovnih umetnosti u Sofiji, Bugarska, u kojoj je studirao klasično crtanje i slikanje u klasi profesora Ilije Petrova. Rat je privremeno prekinuo njegovo studiranje. Tokom Drugog svetskog rata od 1944. godine kao partizan uzeo je učešće u Narodnooslobodilačkoj borbi naroda Jugoslavije. Po završetku rata nastavio je studije u Sofiji, a jedne školske godine (u vreme Rezolucije informbiroa) studirao je i na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Koste Hekmana i Ivana Tabakovića.
Od početka karijere bavio se i pedagoškim radom. Od 1949 do 1952.. predavao je crtanje, bugarsku i svetsku književnost u Manjinskoj srednjoj školi (gimnaziji) i Učiteljskoj školi u Dimitrovgradu. U tom periodu se oženio i po prvi put zasnovao porodicu.
Nakon seobe u Niš, u zvanju profesora, predavao je dekorativne tehnike i analitičko crtanje u srednjoj umetničkoj školi „Đorđe Krstić“ u Nišu.
Najduže je predavao, kao profesor crtanja i profesor tehnologije, na Višoj pedagoškoj školi u Beogradu gde je bio i šef katedre u nekoliko navrata.
Imao je preko 50 samostalnik i učestvovao na preko 100 kolektivnih izložbi u Srbiji i drugim bivšim jugoslovenskim zemljama, Bugarskoj, Italiji, Švajcarskoj, Nemačkoj, Švedskoj, Japanu, Americi. Član je ULUS-a i dobitnik "Zlatne palete" 1964. godine. Medalju "Ivan Vazov" za doprinos u kulturi, dobija u Sofiji 1997. godine. Pored Srbije i Bugarske, živeo je dugi niz godina i stvarao u Italiji, Švedskoj i Švajcarskoj.
Poznanstvo iz mladosti sa dr Fedorom Vujovićem, stomatologom iz Švajcarske, Sotirova je godinama odvodilo u malo švajcarsko selo, gde je više od dvadesetak godina portretisao žitelje.
Pored maternjeg bugarskog jezika, govorio je srpski, francuski, engleski i nemački jezik.
O njegovom slikarskom opusu napisano je pet monografija.
Godine 1983. oženio se Draganom Milošević sa kojom ima dve ćerke, Mariju i Jordanku. Najveći deo života i stvaralaštva Sotirov je proveo u Beogradu.
Umro je u Beogradu 12. juna 2015. godine, u 89 godini života. Sahranjen je na groblju u Dimitrovgradu, u kome je proveo detinjstvo.
Delo[uredi | uredi izvor]
Već tokom studija, slikar Sotirov, pokazao je izuzetan talenat za slikanje portreta i od tada do danas naslikao je preko dve hiljade portreta. Slika mrtve prirode u ulju na platnu, a u mladosti je slikao i apstraktne enformel slike u akvarelu. Njegov likovni opus karakteriše specifičan spoj realizma i apsktrakcije koji je slikama dao samo njemu svojstven jedinstven, koloristički pečat.
Slobodan Sotirov izlaganje svojih umetničkih dela započeo je na kolektivnoj izlošbi ULUS-a u Beogradu i samostalnoj izložbi u Leskovcu (1947). godine. Od te godine do danas njegova likovna dela izlagana su na preko 100 kolektivnih i preko 50 samostalnih izložbi u Srbiji i drugim, danas bivšim, jugoslovenskim zemljama, Bugarskoj, Italiji, Švajcarskoj, Nemačkoj, Švedskoj, Japanu, Americi.
U hiperrealističkom slikarstvu Slobodan Sotirov, poslednjih godina uočava se sve više prožimanje realizma i apstrakcije, u kome se on odlično snalazi vođen Milunovićevim razmišljanjem...„da ne postoji stara ni nova umetnost već samo dobra i loša“.
Prema mišljenju likovnih kritičara Srbije Sotirov spada u grupu najstarijih predstavnika takozvane beogradske kolorističke škole, jer njegove slike, gledano na prvi pogled, zrače najlepšim spektrom boja u bezbroj varijanti. Dok na drugi pogled, pedantno oko ljubitelja umetnosti, koje slike gleda sa distance, u njegovim delima zapravo vidi; samo tri zvučne boje u tri valera, ili paletu boja koja ne može da se imitira. Boja je na njegovim slikama kao „otisak prsta“, svojstvan samo Slobodanu Sotirovu, ili kako to Aleksandar Jovanović Birilj, u svom kritičkom osvrtu na kolorit Sotirova zapaža;
„ | Uđemo li okom u centar slike, mi u stvari ulazimo u bespredmetni svet gde su razrađeni zakoni harmonije i ravnoteže, gde Sotirov daje boji simboličke i zvučne vrednosti. | ” |
I Dejan Đorić, u predgovoru kataloga za izložbe Slobodana Sotirova (2014) „Slike života i život slike“ uočava razlike u tomnskoj skali na i to ovako opisuje:
„ | Tajna ovog majstora nije samo u moći predstavljanja već i viđenja, jer uočava beskrajno fine razlike lokalnog tona i nijansi. | ” |
Slobodan Sotirov je najviše prepoznatljiv kao slikar mrtve prirode i portreta, imajući u vidu činjenicu da je do sada stvorio više od dve hiljade portreta u Srbiji, Švajcarskoj, Italiji, Nemačkoj, Švedskoj i SAD. Svoje opredeljenje, da slika porterte, u jednom od svojih intervjua Sotirov ovako objašnjava:
„ | Portret je disciplina u kojoj se vidi koliko ko zna. U Sofiji, kad sam ja studirao pre 60 godina, u hodniku Akademije su stajali samo portreti dela profesora koji su tada predavali. Ko zna da nacrta dobro akt i portret, taj zna i da slika. Zanat se tu ogleda. Portret je na neki način i danas tradicija u zemljama koje drže do likovne kulture. Slikanje portreta je talenat i znanje da uočiš šta to u nečijem liku daje karakter toj osobi, šta je to baš njegovo, po čemu je taj čovek prepoznatljiv. Svaki portret, osim osobe, zabeleži i delić vremena u kojoj je taj čovek živeo. Odelo, frizura... | ” |
Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]
- 1964. Srbija, „Zlatna paleta“ Udruženja Likovnih Umetnika Srbije.
- 1997. Bugarska, Medalja „Ivan Vazov“, za doprinos u kulturi.
Samostalne izložbe[uredi | uredi izvor]
Godina | U zemlji | Godina | U inostranstvu |
---|---|---|---|
|
|||
|
| ||
| |||
|
|||
|
|||
|
| ||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
| ||
| |||
| |||
|
| ||
| |||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
| ||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
| ||
|
|||
Monografije o umetniku[uredi | uredi izvor]
- Stanislav Živković, Slikarstvo Slobodana Sotirova, Monografija, Beograd, 1987.
- Stanislav Živković, Svet Slobodana Sotirova, Monografija, Beograd, 2000.
- Sreta Bošnjak, Od prirode do prirode slike, Monografija, Beograd, 2004.
- Slobodan Sotirov, Sotirov, Porträts (1985-2005), Poligraf, Beograd, 2005.
- Slobodan Sotirov, Prijatelji i modeli 1946/2007. Poligraf. Beograd, 2007.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Stanislav Živković Slikarstvo Slobodana Sotirova, Monografija, Beograd, 1987.
- Sotirov: prijatelji i modeli 1946/2007. Poligraf. 2007. ISBN 978-86-7648-028-9.
- Iztochnik : Wikipedia (septembar 2011). Bulgari V Surbiy: Banatski Bulgari, Pomoravski Bulgari, Surbi Ot Bulgarski Proizkhod, Banatska Bulgarska Knizhovna Norma, Anton Lebanov. General Books LLC. ISBN 978-1-233-98254-7.
- Sotirov, Slobodan (2005). Flühli: Sotirov, Porträts (1985-2005). Polygraf. ISBN 978-86-7648-021-0.
- Slobodan Sotirov, Sreto Bošnjak, Nikola Kusovac, Stanislav Živković, Zoran Petrović, Miomira Branković, Dragana Sotirov, Milena Heraković, Predrag Simović, Vladimir Valešinski Sotirov: od prirode do prirode slike 2004, Narodna knjiga Beograd.
- Sotirov, Slobodan; Mitrović, Milun; Mala galerija umetničke kolonije Ečka (1968). Slobodan Sotirov: Samostalna izložba akvarela od 4. II-18. II 1968. Zrenjanin. Mala galerija Umetničke kolonije Ečka-Zrenjanin. Savremena galerija Umetničke kolonije.
- Dejan Đorić, „Slika života ili život slike,“ Predgovor u katalogu za izložbu Slobodana Sotirova, Galerija Narodne banke Srbije, Beograd, 2014.. pp. 2
- Library of Congress (1964). The National union catalogs, 1963-: A cumulative author list representing Library of Congress printed cards and titles reported by other American libraries. Library of Congress.