Pređi na sadržaj

Slobodan Stojadinović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slobodan Stojadinović
Slobodan Stojadinović
Lični podaci
Puno imeSlobodan Stojadinović
Datum rođenja(1948-05-02)2. maj 1948.
Mesto rođenjaNiš, FNR Jugoslavija
Datum smrti11. april 2011.(2011-04-11) (62 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija

Slobodan Stojadinović (Niš, 2. maj 1948Beograd, 11. april 2011) bio je srpski pesnik, pripovedač, likovni i književni kritičar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Osnovnu školu završio je u Kamenici, kod Niša, gimnaziju u Nišu, a Fakultet političkih nauka u Beogradu 1979. gde je živeo do 1997. godine. Uređivao je književnost u „Panpubliku“, „Naučnoj knjizi“, „Hipnosu“, pokrenuo kalendar „Hipnos“, bio član redakcije Srpskog književnog glasnika (19921997), pokretač i glavni i odgovorni urednik časopisa „Slava“, koji je izlazio u Nišu (20022004), a potom pokretač i glavni urednik „časopisa za priču i priče o pričama“ „Priča“ , od 2007. do smrti. Bio je i urednik u nekoliko izdavačkih kuća u Beogradu.

Zastupljen je u brojnim izborima i antologijama srpske poezije u zemlji i inostranstvu. Pesme su mu prevedene na italijanski, bugarski, nemački, francuski, hebrejski, engleski i makedonski jezik. Bio je jedan od poslednjih srpskih boema pesnika.

Knjige pesama[uredi | uredi izvor]

  • Vremenik, Niš, 1973.
  • Temeljnik, Niš, 1978.
  • Ponornik, Beograd, 1985.
  • Danajski darovi, Beograd, 1987.
  • Kararuka, Beograd, 1990.
  • Čudeova pevanja, Beograd, 1992.
  • Policijski čas, Beograd, 1994.
  • Brojanje do jedan, Beograd, 1999.
  • Uninije, Beograd, 2002.
  • Moždanik, Beograd, 2003.
  • Raspasana komanda, Beograd, 2006.
  • Krčanov blok, Beograd, 2009.

Izabrane pesme[uredi | uredi izvor]

  • Il fuoco nero, na italijanskom, Bari, 1992.
  • Pesme, Niš, 1996.
  • Danaiske darove, na bugarskom, Sofija, 1996.
  • Rapsodija straha, Beograd, 1998.
  • Brojanje do jedan, Beograd, 2010.

Pripovetke[uredi | uredi izvor]

  • Krotitelji vazduha, Niš, 2000.
  • Nevečernji dan, Beograd, 2007.

Antologije[uredi | uredi izvor]

  • Čegarski venac, Beograd, 1996. i 2009.
  • Drainčeva spomenica, Beograd, 1999.
  • Venac za Dostojevskog, Podgorica, 2005.
  • Spomenica Branislava Petrovića, Beograd, 2010.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Miodrag Perišić: Ponornik Slobodana Stojadinovića, u knjizi „Ponornik“, Beograd, 1985.
  • Mihajlo Pantić: Spajanje nespojivog, u knjizi „Šum vremena“, Novi Sad 1988.
  • Milentije Đorđević: Pesnički čin kao prometejstvo i subverzivnost, u knjizi „Baština i baštinici“, Beograd, 2003.
  • Goran Maksimović: Lirski prostori Slobodana Stojadinovića, pogovor knjizi „Brojanje do jedan“, Beograd, 2010.
  • Enciklopedija Niša, kultura, Centar za naučna istraživanja SANU i Univerziteta u Nišu, Niš, 2011. str. 435 - 436;

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]