Снежна гуска
Snežna guska | |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Aves |
Red: | Anseriformes |
Porodica: | Anatidae |
Rod: | Anser |
Vrsta: | A. caerulescens
|
Binomno ime | |
Anser caerulescens | |
Podvrste | |
Teritorija snežnih gusaka: Predeli za parenje Predeli za prezimljavanje
| |
Sinonimi | |
Anser caerulescens |
Snežna guska (takođe i plava guska, lat. Chen caerulescens) je severnoamerička vrsta guske. Ime je dobila po svom izrazito belom perju. Rod ove ptice je sporan. Američko ornitološko društvo i BirdLife International stavljaju ovu vrstu i sve druge bele guske u rod Chen,[2] dok druge institucije tradiocionalno stavljaju ove vrste u rod sivih guski Anser.[3][4] Latinski naziv Caerulescens znači plavkasta ili plavičasta.[5]
Ove guske se pare na severu (Grenland, Kanada i Aljaska) a prezimljuju južnije; od jugozapadne Britanske Kolumbije pa sve do delova SAD i Meksika. Svakog proleća se vraćaju svome gnezdu na arktičkoj tundri.[6]
Opis[uredi | uredi izvor]
Snežne guske se pojavljuju u dve boje: bela sa crnim vrhovima krila i siva/plava sa belom glavom, vratom i repnim delom. Obe varijante imaju roze noge i crni kljun (kod belih samo kao pruga na sastavima kljuna), na mladunčadima ove boje nisu svetle kao kod odraslih primeraka. Glava im može biti rđavo-braon boje a kao posledica minerala u zemljištu gde se hrane. Vrlo su glasne i mogu se čuti i sa veće udaljenosti (preko 1 km).
Nekada se smatralo da su ove dve varijante različite vrste zbog njihove različite boje ali kako se pare međusobno i dele isto stanište danas se smatraju jednom vrstom. Ova vrsta je podeljena u dve podvrste na osnovu njihove veličine i geografije, međutim kako razlika u njihovoj veličini nije velika neki osporavaju ovu podelu.[6] Manja podvrsta C. c. caerulescens živi od centralne Kanade do Beringovog moreuza, njena visina se kreće od 64 do 79 cm a težina od 2.05 do 2.7 kg. Veća podvrsta C. c. atlanticus se gnezdi u severoistočnoj Kanadi, prosečno teži oko 3.2 kg (može težiti i do 4.5 kg). Raspon krila za obe podvrste se kreće od 135 do 165 cm. Plave varijante guske su retkost u većoj podvrsti (C. c. atlanticus) i u istočnim populacijama manje podvrste (C. c. caerulescens).
Parenje[uredi | uredi izvor]
Dugoročni parovi se formiraju u drugoj godini stim što parenje ne počinje pre treće godine. Ženke se pare na istom mestu gde su se i izlegle.
Snežne guske se obično gnezde u kolonijama, gnežđenje obično počinje krajem maja ili početkom juna zavisno od vremenskih uslova. Ženka bira mesto za gnezdo (uglavnom je u pitanju neko uzvišenje) i gradi isto. Pošto položi 3-5 jaja ženka leži na njima 22 do 25 dana, mladunčad napuštaju gnezdo u rok od nekoliko sati od izleganja, sami se hrane ali ih oba roditelja štite. Posle 42 do 50 dana mogu da lete ali ostaju sa svojim roditeljima do svoje 2-3 godine.
Populacija[uredi | uredi izvor]
Populacija manje snežne guske (C. c. caerulescens) prelazi preko 5 miliona što je povećanje od preko 300% od sredine 1970—ih. Godišnje njihova populacija poraste preko 5%. U ovo procenu nisu uračunata mladunčad i guske koje nisu uspele da se pare. Populacioni pokazatelji za manje snežne guske pokazuju rekordne brojke otkako se vodi evidencija njihovog broja.
Migracija[uredi | uredi izvor]
Snežne guske se pare od kraja maja do sredine avgusta. Provode više od pola godine u migraciji od toplijih do hladnijih krajeva i nazad. Tokom prolećnih migracija velika jata lete vrlo visoko duž uskih koridora gotovo 4800 km od zimskih krajeva do tundri.
Ekologija[uredi | uredi izvor]
Van sezone gnežđenja uglavnom se hrane u jatima. Zimi se hrane zaostalim žitaricama na poljima. Glavne grabljivice koje napadaju gnezda su polarna lisica i Stercorariidae.[7] Najkritičniji period je prvih par nedelja posle polaganja jaja i odmah nakon izleganja. Jaja i mladunčad su ranjiva na ove grabljivce dok su odrasle guske uglavnom bezbedne. Primećeno je da gnezda prave mahom blizu gnezda snežne sove koja odbija druge grabljivice.[7]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ BirdLife International (2016). „Anser caerulescens”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2016: e.T22679896A85973888. doi:10.2305/IUCN.UK.2016-3.RLTS.T22679896A85973888.en .
- ^ „Chen caerulescens”. ITIS.
- ^ Ogilvie & Young 2005, str. 38
- ^ Kear, Janet (2005). Ducks, Geese and Swans. 1. Oxford: Oxford University Press. str. 297. ISBN 978-0-19-861008-3.
- ^ Jobling, James A (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. str. 48,83. ISBN 978-1-4081-2501-4.
- ^ a b Mowbray, Thomas B.; Fred, Cooke; Barbara, Ganter (2000). „Snow Goose (Chen caerulescens)”. Ur.: Poole, A. The Birds of North America Online. Ithaca: Cornell Lab of Ornithology. Pristupljeno 10. 4. 2009.
- ^ a b Tremblay, J.-P.; Gauthier, G.; Lepage, D.; Desrochers, A. „Factors Affecting Nesting Success in Greater Snow Geese: Effects of Habitat and Association with Snowy Owls”. Wilson Bulletin. 109 (3): 449—461. JSTOR 4163840.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Mowbray, Thomas B.; Fred, Cooke; Barbara, Ganter (2000). „Snow Goose (Chen caerulescens)”. Ur.: Poole, A. The Birds of North America Online. Ithaca: Cornell Lab of Ornithology. Pristupljeno 10. 4. 2009.
- Ogilvie, Malcolm A.; Young, Steve (2002). Wildfowl of the World. London: New Holland Publishers. str. 38. ISBN 978-1-84330-328-2.[mrtva veza]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Snow Goose Species Account – Cornell Lab of Ornithology (jezik: engleski)
- The Nature Conservancy's Species profile: Snow Goose (jezik: engleski)