Sofija Paleolog

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sofija Paleolog
Rekonstrukcija lika Sofije Paleolog
Lični podaci
Datum rođenja1455.
Mesto rođenjaMistra, Morejska despotovina
Datum smrti7. april 1503.
Mesto smrtiMoskva, Moskovska kneževina
Porodica
SupružnikIvan III Vasiljevič
PotomstvoVasilij III Ivanovič, Yury Ivanovich, Andrey of Staritsa, Jelena Ivanovna
RoditeljiToma Paleolog
Katarija Zaharija
DinastijaRjurikoviči
Prethodnik-
NaslednikSolomonia Saburova

Sofija (Zoja) Paleolog je bila druga supruga moskovskog kneza Ivana III (1462—1505) i vizantijska princeza iz dinastije Paleologa, ćerka morejskog despota Tome (1428—1460) i bratičina poslednjeg vizantijskog cara, Konstantina Dragaša (1449—1453).

Poreklo i porodica[uredi | uredi izvor]

Sofija Paleolog je rođena u braku despota Tome Paleologa i Katarine Zaharije, koji su pored nje imali bar još 3 dece:

Njen otac je rođen kao najmlađi sin (od desetoro dece), Manojla II i Jelene Dragaš (ćerke Konstantina Dragaša (Dejanovića)), oblasnog gospodara koji je vladao istočnom Makedonijom. Po majčinoj liniji on je bio čukununuk kralja Srbije Stefana Dečanskog (1322—1331) čija se ćerka udala za sevastokratora Dejana (rodonačelnika Dejanovića i oca Konstantina Dejanovića Dragaša) i po toj osnovi je potomak Nemanjića. Njena majka je bila ćerka Centurionea II Zaharija (1404—1430), poslednjeg ahajskog kneza.

Bila je udata za moskovskog kneza Ivana III iz dinastije Rjurikoviča, sa kojim je imala sedmoro dece[1]:

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je, kao Zoja, u Moreji (Peloponez) 1450. ili 1451.[2], koja je posle pada Carigrada 1453, postala poslednje vizantijsko uporište u Evropi. Usled stalnih sukoba između njenog oca Tome i strica Dimitrija, Morejska despotovina je oslabljena i 1460. godine je osvajaju Osmanlije. Toma je sa porodicom, preko Krfa pobegao u Rim, u kome je Zoja prešla na katolicizam. Posle očeve smrti 1465. godine, staranje nad njom je preuzeo kardinal Visarion, nekadašnji pravoslavni arhiepiskop i jedan od zagovornika Firentinske unije.

Tokom juna 1472. godine, ona se u Rimu verila sa moskovskim knezom Ivanom III. Papa Sikst IV (1471—1484) i kardinal Visarion su se nadali da će ovim brakom uspeti da ostvare snažan uticaj u Rusiji i uvedu katolicizam, ali do toga nije došlo. Svečano venčanje je obavljeno 12. 11. 1472. godine u Moskvi, a neposredno pre njega, Zoja je prešla u pravoslavlje i uzela ime Sofija[2]. Tokom vladavine svog supruga, bila je veliki pokrovitelj umetnosti, što je dovelo do širenja italijanskih i vizantijskih uticaja u Rusiji[2].

Umrla je u Moskvi 7. aprila 1503.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Andronik III Paleolog
 
 
 
 
 
 
 
8. Jovan V Paleolog
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Ana Savojska
 
 
 
 
 
 
 
4. Manojlo II Paleolog
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Jovan VI Kantakuzin
 
 
 
 
 
 
 
9. Jelena Kantakuzin
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Irina Asen
 
 
 
 
 
 
 
2. Toma Paleolog
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Dejan
 
 
 
 
 
 
 
10. Konstantin Dragaš Dejanović
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Teodora Nemanjić
 
 
 
 
 
 
 
5. Jelena Dragaš
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Sofija Paleolog
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Centurione I Zaharija
 
 
 
 
 
 
 
12. Andronikos Asen Zaccaria
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
6. Centurione II Zaharija
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Erard III Le Maure, Baron of Arcadia
 
 
 
 
 
 
 
13. Unnamed
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Katarija Zaharija
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Leonardo I Toko
 
 
 
 
 
 
 
14. Leonardo II Toko
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Maddalena Acciaiuoli dei Buondelmonti
 
 
 
 
 
 
 
7. Creusa Tocco
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Genealogy.eu, sajt koji sadrži porodična stabla kraljevskih i plemićkih porodica
  2. ^ a b v Kazhdan 1991

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]