Pređi na sadržaj

Spisak luka u Kini

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Teretni brod u blizini Šangaja

Kina ima 34 glavne luke i više od 2000 manjih luka. Prvu grupu čine uglavnom morske luke (osim luka poput Šangaja, Nanjinga i Nantonga duž Jangcea i Guangdžoua u delti Biserne rijeke) koje se otvaraju prema Žutom moru (Bo Hai), Tajvanskim moreuzima, Bisernoj rijeci i Južnom kineskom moru. Drugu grupu obuhvataju luke koje leže duž glavnih i manjih rijeka Kine.[1] Većina najvećih kineskih gradova takođe su luke ili im to omogućava luka u blizini.[2]

Glavne luke[uredi | uredi izvor]

Glavne luke u Kini, poredane geografski od sjevera ka jugu, su:

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izgradnja luka i tereti[uredi | uredi izvor]

Kineske obalne luke omogućavaju prevoz uglja, kontejnera, uvezene rude gvožđa i žita, rol-on-rol-of operacije između kopna i ostrva, kao i pristup dubokom moru.

U izgradnji luka, Kina je posebno ojačala sistem za prevoz kontejnera, koncentrišući se na izgradnju grupe kontejnerskih pristaništa sa dubokim vodama u Daljanu, Tjencinu, Kingdau, Šangaju, Ningbou, Sjamenu i Šendženu, te time postavljajući temelje kineskim kontejnerskim čvorištima. Nova dubokomorska luka otvorena je u Jangšanu jugoistočno od Šangaja.

Sistem transporta uglja je dodatno ojačan izgradnjom brojnih pristaništa za transport uglja. Pored toga, rekonstruisana su ili proširena pristaništa koja se bave uvozom sirove nafte i rude gvožđa.

Krajem 2004. godine, obalske luke Kine imale su preko 2.500 vezova srednje veličine ili više, od čega 650 vezova klase 10.000 tona. Njihov kapacitet rukovanja bio je 61,5 miliona standardnih kontejnera za godinu, što je na prvom mjestu u svijetu. Količine tereta kojima se bave neke velike luke prelaze 100 miliona tona godišnje, kao što su Šangaj, Šendžen, Ćingdao, Tjancin, Guangdžou, Sjamen, Ningbo i Daljan uvršteni su među 50 vodećih kontejnerskih luka.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Ports in China”. fujitrading.co.jp. Fuji trading. Pristupljeno 9. 9. 2016. 
  2. ^ „Chna - Economy”. Washington post. 8. 9. 2016. Pristupljeno 9. 9. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]