Spomenik vojvodi Vuku

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Spomenik vojvodi Vuku
Spomenik vojvodi Vuku u parku na Topličinom vencu u Beogradu
Opšte informacije
MestoBeograd
OpštinaStari grad
Država Srbija
Vreme nastanka1922.
Tip kulturnog dobraspomenik kulture od velikog značaja

Spomenik vojvodi Vuku nalazi se u Beogradu u parku na Topličinom vencu. Autor skulpture iz 1922. godine je vajar Đorđe Jovanović. Spomenik je postavljen tek 1936. godine.

Posmrtni ostaci vojvode Vuka, Vojina Popovića, preneti su u Beograd iz srpskog vojničkog groblja na Zejtinliku kod Soluna, 30. septembra 1923. godine. U svečanoj povorci centralnim ulicama Beograda, nakon opela u Sabornoj crkvi i oproštajnog govora sa balkona Narodnog pozorišta vojvoda je poslednji put ispraćen i sahranjen na Novom groblju.

Život Vojina Popovića[uredi | uredi izvor]

U ranom detinjstvu Vojin Popović je pod turskim terorom prebegao iz Sjenice u Kragujevac, gde je ostao na školovanju. Nakon svršene Vojne akademije 1903. u Beogradu, kao pešadijski potporučnik pristupio je četničkoj organizaciji 1905. godine, a 1911. i tajnoj organizaciji „Ujedinjenje ili smrt“ (Crna ruka). Učestvovao je u borbama protiv Turaka u Makedoniji i Staroj Srbiji u periodu 1905—1912. (Čelopek, Kumanovo, Prilep, Bitolj, obala Vardara) i protiv Bugara na reci Bregalnici 1913. U Prvom svetskom ratu se proslavio u Drinskoj, Kolubarskoj i posebno u Cerskoj bici, podvizima za koje je bio odlikovan Karađorđevom zvezdom IV i III reda. Stekao je čin pešadijskog potpukovnika srpske vojske. Iako poznat kao strog i neumoljiv, uživao je bezgranično poverenje i ostao u sećanju kao najuzorniji četnički vojvoda, zbog izuzetne hrabrosti kojom je predvodio saborce. Njegovi odredi su obezbeđivali pratnju prestolonaslednika Aleksandra Karađorđevića prilikom povlačenja preko Albanije, nakon velikih gubitaka 1915. godine. Neprestano bojevanje završio je na najtežem delu Solunskog fronta u Prvom svetskom ratu kao komandant Dobrovoljačkog odreda u borbama sa Bugarima za osvajanje Kajmakčalana, strateški najvažnijeg vrha planine Nidže, o čemu su svedočili najbliži saborci. Nakon ranjavanja na Staravinskom visu u području Crne reke 29. novembra 1916. godine, vojvoda je nastavio proterivanje neprijatelja, ali ga je oborio metak na samoj završnici bitke.[1]

Ideja o spomeniku i podizanje[uredi | uredi izvor]

Vojvoda Vuk Popović

Posle sahranjivanja u Beogradu, predlagalo se podizanje spomenika vojvodi Vuku. Gradsko veće Beogradske opštine predložilo je da se za podizanje spomenika odredi mesto u parku na Topličinom vencu. Sredstva za izradu spomenika obezbedili su mnogobrojni poštovaoci vojvode Vuka. Za izradu skulpture za spomenik vojvodi, angažovan je istaknuti vajar vajar Đorđe Jovanović, školovan u Beču, Minhenu i Parizu, koji je već godinu dana ranije (1922) izlio u Pragu bronzanu skulpturu vojvode. Podizanje spomenika najpoštovanije ličnosti četničkog pokreta odlagano je više godina, zbog nepovoljnih političkih događaja u kojima su neki pripadnici „ Crne ruke“ učestvovali, kao i delovanje četničkih odreda kao pomoć regularnoj srpskoj vojsci na prostoru Srbije i Makedonije, a koji su, kao nezvanične vojne grupacije, vremenom bili ugašeni pod pritiskom evropskih vlada.

U nedelju 25. oktobra 1936. godine, u parku na Topličinom vencu svečano je otkriven i osveštan spomenik velikom ratniku za oslobođenje srpskih zemalja - glavnom komandantu narodne vojske, srpskog Dobrovoljačkog odreda, Vojinu Popoviću, koji je za saborce još za života bio legenda - vojvoda Vuk. Uz zvuke četničke himne, uz prisustvo više hiljada građana i nekoliko desetina najviših zvanica, najuglednijih vojnih predstavnika, predstavnika kralja Petra II, spomenik je otkrio advokat Milan Aćimović, nekadašnji četnik i ratni drug vojvode Vuka. Time je proslavljena dvadesetogodišnjica njegove junačke pogibije. Spomenik je postavljen u centru tadašnje prestonice Kraljevine Jugoslavije.[2][3]

Opis spomenika[uredi | uredi izvor]

Spomenik u vidu skulpture vojvode Vuka na visokom postamentu, izveden je u duhu memorijala građenih širom Srbije, a u tradiciji evropskih primera, koji čuvaju sećanje na stradale borce za oslobođenje u balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu. Na postolje u obliku zarubljenog kvadra izgrađenom od peščara, postavljena je bronzana skulptura vojvode, koji je na simboličnom uzvišenju zakoračio u snažnom pokretu napred, mada u predahu između borbi, jer drži oružje spušteno u desnoj ruci, dok levom rukom pokazuje napred na gradove na jugu tadašnje Srbije, koje je još trebalo osloboditi. Vojvoda je predstavljen realistično i u izgledu lica i u odeždi četničkog vojvode, vođe narodne vojske, koju čine delovi narodne nošnje i ogrtač, dok mu je oko pasa privezan pojas od metaka. Na glavi je kapa sa amblemom četničkog pokreta (mrtvačka glava sa prekrštenim puškama i dvoglavim orlom). Na podnožju skulpture urezan je potpis autora skulpture „Đ. Jovanović 1929“. Visina figure je 2 metra, postolja 4 metra, dok je širina postolja 1,5 metra. Na frontalnoj strani postamenta utisnut je natpis: Vojvoda Vuk 1880—1916, a na bočnim stranama postamenta postavljene su ploče sa uklesanim imenima po sedam gradova u čijim je oslobađanjima vojvoda Vuk učestvovao: Na desnoj ploči su gradovi: Čelopek, Kumanovo, Elbasan, Bregalnica, Samurovića Ada, Loznica. Na levoj ploči su gradovi: Jadar, Konatica, Beograd, Vlasina, Kajmakčalan, Siva Stena, Grunište. Pri vrhu postamenta u plitkom reljefu oblikovan je venac, upleten od listova lovora, na kome su sa sve četiri strane postavljene, takođe u plitkom reljefu, svedene predstave kosti lobanje i tela. Vojvoda stoji na trijumfalnom lovorovom vencu, ovenčan besmrtnom slavom, ali sa istaknutim simbolom pripadnosti narodnoj dobrovoljačkoj vojsci. Stil izrade reljefa na postamentu odražava umetničke koncepte između dva svetska rata, moderniji je i stilizovaniji u duhu skulpture ar dekoa, dok sama ranije nastala skulptura ima izražen pokret, ali je obrađena bez modernizacije u izrazu. Jasne su tipske analogije i uticaji francuske skulpture, posebno Ogista Rodena, a moguće je i poređenje sa nekoliko skulptura koje je do tada izveo vajar Đorđe Jovanović (Knez Miloš Obrenović, spomenik u Požarevcu (1897), Crnogorac (1902), Kosačica (1915) i Pobednik, spomenik u Paraćinu (1920).

Značaj spomenika[uredi | uredi izvor]

Vojvoda Vuk Popović

Spomenik vojvodi Vuku ima posebnu kulturno-istorijsku i umetničku vrednost, kao jedan od memorijala oslobodilačkim ratovima Srbije. On je istorijski dokument o srpskoj dobrovoljačkoj narodnoj vojsci, ali je i delo jednog od najistaknutijih srpskih skulptora. Ovo je jedini spomenik četničkom vojvodi u Beogradu i to predstavljen u celoj figuri, dok ostale vojvode pripadaju regularnoj vojsci, mnogi od njih predstavljeni u vidu biste. Ovim spomenikom proslavljena je ideja o Oslobodiocu srpskih zemalja, ali i ratniku kao vrhunskom uzoru.[4] U vizualizaciji lik nije idealizovan, već je modelovan prema autentičnom izgledu, čak je prikazan kao nešto stariji čovek, iako je podlegao ranama u 36-oj godini.

Spomenik vojvodi Vuku utvrđen je za kulturno dobro 2014. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Anonim, „Jedan očevidac smrti vojvode Vuka govori o njegovom poslednjem času“, Politika, 25. oktobar 1936.
  2. ^ Anonim, „U Beogradu je svečano otkriven spomenik Vojvodi Vuku-Vojinu Popoviću“, Beogradske opštinske novine, br. 10, oktobar 1936, 780-781
  3. ^ "Vreme", 26. okt. 1936, str. 5 i str. 12 (foto)
  4. ^ Danilo Šarenac, Tradicija neregularnih trupa: spomenik Vojvodi Vuku u Beogradu, u: zbornik Prostori pamćenja, 2, Odeljenje za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Beograd 2013, 49-65