Sport u Nemačkoj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Alijanc arena u Minhenu, održana uvodna utakmica Svetskog prvenstva u fudbalu 2006.
Berlinski maraton.

Sport u Nemačkoj je važan deo nemačke kulture i društva. Godine 2006. oko 27,5 miliona ljudi su bili članovi u više od 91.000 sportskih klubova u Nemačkoj. Gotovo sve sportske klubove predstavlja Nemačka olimpijska sportska federacija.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Fridrih Ludvig Jan

Fridrih Ludvig Jan, poznat kao otac gimnastike, rođen je 1778. godine i radio je kao pomoćni učitelj u Berlinu. Otvorio je prvu nemačku gimnaziju na otvorenom, na proleće 1811. Njegove aktivnosti posebno su bile usmerene na omladinu, sa kojom je u popodnevnim časovima odlazio na teren.

Jan je razvio poznatu gimnastičku opremu, izumeo i nove sprave. Svojim glavnim spisom Die Deutsche Turnkunst (1816) razvio je gimnastiku u nezavisnu vrstu sporta, pa se aktivnosti u teretani nisu ograničavale samo na jednostavne fizičke vežbe.

Janove ideje su prikazivane na Nacionalnom gimnastičkom festivalu u Koburgu 1860. godine, Berlinu 1861. godine i Lajpcigu 1863. Natpis na njegovoj kući Frisch, Fromm, Fröhlich, Frei, u prevodu „svež, pobožan, veseo, slobodan”, postao je osnovna ideja nemačkog gimnastičkog pokreta.

Nacistička vlada je 1934. godine osnovala Deutscher Reichsbund für Leibesübungen, kasnije Nationalsozialistischer Reichsbund für Leibesübungen, službeno telo Trećeg rajha koje upravljanja sportom. Sva ostala nemačka sportska udruženja postepeno su izgubila slobodu i zavisila su od ovog. Organizaciju je 1945. godine rasformirala američka vojna vlada.

Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]

Olimpijski stadion u Berlinu

U večnoj tabeli osvojenih medalja olimpijskim igrama do 2006. godine Nemačka se nalazi na petom, Istočna Nemačka na sedmom, a Zapadna Nemačka na dvadeset prvom mestu. Kada se sve medalje saberu, Nemačka je na trećem mestu. Ako se računaju samo medalje sa Zimskih olimpijskih igara svih nemačkih država, ona je država sa najviše medalja.

Nemačka je dva puta bila domaćin Letnjih olimpijskih igara, u Berlinu 1936. i u Minhenu 1972. Nemačka je bila domaćin Zimskih olimpijskih igara 1936. godine.

Nemačka je osvojila najviše medalja tokom Zimskih olimpijskih igara u Torinu 1992, 1998, 2002. i 2006. godine. Istočna Nemačka je osvojila najviše zlatnih medalja na Zimskim olimpijskim igrama 1984.

Fudbalski savez[uredi | uredi izvor]

Nemačka reprezentacija nakon što je četvrti put osvojila Svetsko prvenstvo 2014.

Fudbal je najpopularniji sport u Nemačkoj.[1] Sa ukupno 26.000 klubova i 178.000 timova, nemački fudbal finansira država.

Nemačka fudbalska liga najvišeg nivoa, poznata kao Bundesliga, ima najveću prosečnu posećenost bilo koje fudbalske lige na svetu. Od sezone 2019—20, Bundesliga se nalazi na trećem mestu na UEFA rang listi, koja se zasniva na učinku klubova u UEFA Ligi šampiona i UEFA Ligi Evrope.[2]

Pored nacionalne lige, Svetsko prvenstvo i Evropsko prvenstvo privlače veliku pažnju stanovništva.

Bajern Minhena je najuspešniji nemački fudbalski klub, sa 30 državnih šampionata, 20 nacionalnih kupova i 6 titula evropskih prvaka, kao i nekoliko drugih međunarodnih titula. Kao i mnogi drugi nemački fudbalski klubovi, i Bajern Minhena je multi-sportski klub.

Dres Franca Bekenbauera 1977.

Fudbalska reprezentacija Nemačke jedna je od tradicionalnih sila međunarodnog fudbala. Osvojila je Svetsko prvenstvo 1954, 1974, 1990. i 2014. godine i Evropsko prvenstvo 1972. i 1980. kada je Zapadna Nemačka bila domaćin Evropskog prvenstva 1988, a 1996. godine kao Nemačka. Takođe, biće domaćin predstojećeg Evropskog prvenstva 2024. Osvojili su Kup konfederacije 2017. godine. Miroslav Kloze je vodeći strelac reprezentacije sa 71 golom, kao i Franc Bekenbauer koji je jedan od retkih ljudi na svetu koji je osvojio Svetsko prvenstvo i kao trener i kao igrač. Nemačka je bila domaćin Svetskog prvenstva 1974. i 2006. godine, završivši na trećem mestu nakon što je izgubila u polufinalnu od reprezentacije Italije.

Ženska reprezentacija je takođe veoma uspešna, pobedili su na Svetskom prvenstvu 2003. i 2007. godine, čineći Nemačku jedinom državom koja je osvojila i muško i žensko Svetsko prvenstvo i evropske titule.[3]

Bendi[uredi | uredi izvor]

Bendi se igrao u Nemačkoj početkom 20. veka, ali su se igrači i publika tada okrenuli fudbalu i hokeju na ledu. Sport je ponovo uveden u 21. veku, osnivanjem Nemačkog udruženja bendi 2013. godine. Državno prvenstvo održava se svake zime od 2014—15.

Hokej na ledu[uredi | uredi izvor]

HK Ajsberen Berlin

Hokej na ledu jedan je od najpopularnijih sportova u Nemačkoj, iako je po gledanosti rangiran daleko iza fudbala. Postoji mnogo liga, ali najbolja je hokejaška liga Nemačke. U reprezentaciji Nemačke nastupilo je nekoliko istaknutih sadašnjih i bivših igrača nacionalnih hokejaških liga, među kojima su osvajači Hartovog memorijalnog tofeja: Leon Drajzajtl, Filip Grubauer, Dominik Kahun, Kristijan Erhof, Denis Sajdenberg, Tomas Grajs i Filip Gogula. Muška reprezentacija trenutno je na osmom mestu u svetu.

Godine 2010. Manhajm i Keln bili su domaćini Svetskog prvenstva. Nemačka je pobedila Sjedinjene Američke Države u uvodnoj utakmici Svetskog prvenstva 2010. pred rekordnom publikom od 77.803 u Feltins areni u Gelzenkirhenu. Na kraju prvenstva, osvojila je četvrto mesto. Denisa Endrasa je međunarodna hokejaška federacija proglasila najboljim golmanom turnira, a mediji najboljim golmanom i najvrednijim igračem.[4]

Košarka[uredi | uredi izvor]

Dirk Novicki

Zajedno sa fudbalom, hokejom na ledu i rukometom, košarka u Nemačkoj je među najpopularnijim sportovima. Bundesliga je liga najvišeg nivoa profesionalne klupske košarke u Nemačkoj.

Jedan od najpopularnijih sportista je Dirk Novicki, koji je igrao u NBA za Dalas maveriksi. Igrao je u četrnaest NBA Ol-star meča i dvanaest puta je izabran u idealni tim NBA. Godine 2007. postao je prvi igrač koji je potpuno treniran van SAD-a, proglašen je najkorisnijim igračem NBA.

Najveći uspesi košarkaške reprezentacije su pobeda na Evropskom prvenstvu 1993, srebrna medalja na Evropskom prvenstvu 2005. i bronzana medalja na Svetskom prvenstvu 2002.

Rukomet[uredi | uredi izvor]

Rukomet je jedan od najpopularnijih timskih sportova u Nemačkoj.

Nemačka se zajedno sa Danskom smatra rodnim mestom rukometa. Prva utakmica moderne ere zvanično je održana 29. oktobra 1917. u Berlinu. Karl Šelenc razvio je većinu pravila savremenog rukometa. Učestvovali su na Letnjim olimpijskim igrama 1936. Prva međunarodna utakmica odigrana je 3. septembra 1925. godine između Nemačke i Austrije.

Smatra se da je rukomet drugi najpopularniji timski sport u Nemačkoj. U anketi Repucom od ukupnog broja populacije 33% se izjasnilo da im je pored fudbala omiljeni sport rukomet, 25% košarka, 24% hokej na ledu i 11% odbojka. Reprezentacija privlači veliku pažnju i oko 16 miliona TV gledalaca pratilo je kako je Nemačka pobedila Poljsku na Svetskom prvenstvu 2007. godine, kao i 13 miliona tokom finala Evropskog kupa 2016. godine. Rukomet predstavlja drugi timski sport u Nemačkoj sa približno 750.000 aktivnih registrovanih igrača širom zemlje od 2016. Tokom Bundeslige, sezone 2014—15. utakmica između Rajn-Nekar Levena i Hamburgera oborila je svetski rekord rukometnih utakmica sa 44.189 gledalaca u Komercbank areni oborivši prethodni rekord od 36.651 gledaoca.

Nemačka je tri puta osvajala Svetsko prvenstvo, 1938, 1978. i 2007. Dva puta su osvojili Evropskog prvenstvo 2004. i 2016. godine. Na Letnjim olimpijskim igrama osvojili su jednu zlatnu medalju (1936), dve srebrne (1984 i 2004) i jednu bronzanu (2016).

Rukometna Bundesliga važi za najkonkurentniju profesionalnu ligu na svetu i nekoliko timova je osvojilo Ligu šampiona. Ukupno devetnaest puta je tim Nemačke osvojio Ligu šampiona 2017. godine, što je više od bilo koje nacije. Najuspešniji tim u Nemačkoj je Kip koji je osvojio dvadeset titula kao i tri Lige šampiona. Oni su jedini tim u nemačkoj sportskoj istoriji koja je uspelo da prođe celu sezonu (2011—2012), a da ne izgubi nijednu utakmicu.

Moto-sport[uredi | uredi izvor]

Mihael Šumaher je osvojio 91 pobedu i 7 šampionata formule 1.

Nemačka je jedna od vodećih zemalja moto-sporta na svetu. Mihael Šumaher, Sebastijan Fetel i Niko Rozberg bili su prvaci sveta formule 1 (zajedno su osvojili dvanaest titula), a Valter Rerl je jedini svetski šampion Nemačke (osvojio je dve titule). Johen Rint, koji je 1970. bio svetski prvak formule 1, rođen je u Nemačkoj, ali se takmičio sa austrijskom licencom.

Šumaher je postavio novi rekord kada je nadmašio Huana Manuela Fanhia sa pet šampionata, rekord koji je od 1957. trajao 46 godina. Bio je najplaćeniji sportista u istoriji, sa godišnjom platom od oko 70 miliona američkih dolara. Prema časopisu Eurobusiness, 2005. godine postao je prvi sportista milijarder na svetu. Smatraju ga jednim od najvećih pokretača svih vremena; kada se prvi put povukao na kraju sezone 2006, učestvovao je na sedam šampionata i postigao je sve značajniji F1 rekord. Vratio se u moto-sport 2010. godine, u avgustu 2011. proslavio je dvadeset godina u F1 i po drugi put se povukao na kraju sezone 2012. godine.

Sebastijan Fetel

Godine 2010. Fetel je postao najmlađi vozač ikada koji je osvojio Svetsko prvenstvo, takođe je uspešno odbranio titulu 2011, 2012. i 2013. Pre nego što je osvojio svoje prvo F1 prvenstvo, Fetel je već bio najmlađi koji je ikada vozio formulu 1 i završio je kao vicešampion prvenstva.

Godine 2016. Niko Rozberg je postao treći nemački vozač koji je osvojio Svetsko prvenstvo formule 1.

DTM se smatra jednom od najboljih serija turističkih automobila na svetu. Vozači formule 1 su Mika Hekinen, Žan Alezi i drugi. Trke se održavaju uglavnom u Nemačkoj, ali neke trke se dešavaju i drugde u Evropi.

Od 1970. godine domaćin je godišnje Nürburgring, jedne od najvećih svetskih trkačkih disciplina sa preko 200 timova koji učestvuju i preko 800 vozača i među stotinama hiljada gledalaca koji kampuju duž trkačke staze.

Zimski sportovi[uredi | uredi izvor]

Magdalena Nojner, biatlonka.

Nemačka je jedna od najuspešnijih nacija u zimskim sportovima. Jedina država su na svetu koja ima četiri staze za bob, skijanje i skelet. Ove staze se nalaze u Altenbergu, Šenau am Kenigszu, Oberhofu i Vinterbergu.

Bob[uredi | uredi izvor]

Nemačka je dugo bila dominantna u bobu, osvojivši više medalja na Zimskim olimpijskim igrama nego bilo koja druga država osim Švajcarske. Međutim, ako se računaju zajedno osvojene medalje Istočne i Zapadne Nemačke od 1949. do 1990. godine, broj osvojenih medalja u Nemačkoj je gotovo dvostruko veći od broja švajcarskih medalja.

Sankanje[uredi | uredi izvor]

U sankanju, Nemačka je takođe bila dominantna. Među poznatim skijašima su Georg Hakl, Klaus Bonzak, Margit Šuman, David Meler, Feliks Loh, Zilke Kraushar-Pilah, Zilke Oto i Tatjana Hifner. Od 117 olimpijskih medalja Nemačka je osvojila 70.

U skeletonu, Nemačka je bila dominantna.

Biatlon[uredi | uredi izvor]

Biatlon je postao jedan od najpopularnijih zimskih sportova u Nemačkoj u poslednjih nekoliko godina.[5][6] Osvojila je 59 olimpijskih medalja u biatlonu, više nego bilo koja druga nacija, i osvojila je zlato. Među najuspešnijim nemačkim biatloncima su Frank-Peter Reč, Mihael Grajs, Sven Fišer, Riko Gros, Frank Luk, Andrea Henkel, Kati Vilhelm, Magdalena Nojner i Laura Dalmajer.

Skijaški skokovi[uredi | uredi izvor]

Katarina Vit 1982.

Zajedno sa biatlonom, skijaški skokovi su najpopularniji zimski sportovi u Nemačkoj, jer TV emisije redovno privlače pet miliona gledalaca.[7] Jens Vajsflog je najuspešniji nemački skakač i bio je jedan od najboljih konkurenata na svetu od sredine 1980-ih do sredine 1990-ih. Među ostalim istaknutim sportistima su Hans-Georg Ašenbah, Sven Hanavald, Martin Šmit i Severin Frojnd. Dve od četiri turneje četiri skakaonice održavaju se na nemačkim brdima, u Oberstdorfu i Garmiš-Partenkirhenu.

Nordijska kombinacija[uredi | uredi izvor]

Nemački sportisti bili su takmičari u nordijskoj kombinaciji. Takmičari koji su osvajali titule su Georg Toma, Ulrih Veling, Herman Vajnbuh, Roni Akerman i Erik Frencel.

Alpsko skijanje[uredi | uredi izvor]

Nemačka je postigla veliki uspeh u alpskom skijanju. Najuspešniji nemački alpski skijaši uglavnom su bile žene. Feliks Nojrojter je najuspešniji nemački skijaš.[8] Rozi Mitermajer, Katja Zejcinger i Marija Hefl-Riš osvojile su više svetskih titula.

Brzo klizanje[uredi | uredi izvor]

U brzom klizanju Nemačka je bila glavna sila, posebno u ženskoj konkurenciji. Klaudija Pehštajn osvojila je devet olimpijskih medalja na duge staze, više nego bilo koji drugi klizač.

Umetničko klizanje[uredi | uredi izvor]

Oskar Ulig je pobedio na Evropskom prvenstvu 1891. godine. Najpoznatija nemačka umetnička klizačica je Katarina Vit, dvostruka osvajačica zlatne olimpijske medalje 1980-ih.

Kerling[uredi | uredi izvor]

Nemačka je redovni takmičar u kerlingu otkako je sport ponovo uveden na Zimskim olimpijskim igrama 1998. Osvojili su Svetsko prvenstvo 1992. i 1994. godine.

Bendi[uredi | uredi izvor]

Iako je bendi redak sport u zemlji, reprezentacija se kvalifikovala za Diviziju A Svetskog prvenstva 2017.[9]

Tenis[uredi | uredi izvor]

Štefi Graf

Dva najuspešnija nemačka tenisera svih vremena su Štefi Graf i Boris Beker.

Beker je na Vimbldonu postao najmlađi pojedinačni šampion u istoriji, osvojio je šest Grend slema u singlu i zlatnu olimpijsku medalju zajedno sa Mihaelom Štihom.

Graf je osvojila 22 pojedinačna Grend slema. Godine 1988. postala je prva i jedina teniserka koja je osvojila sva četiri Grend slema i olimpijsku zlatnu medalju.

Biciklizam[uredi | uredi izvor]

Biciklizam je popularan sport u Nemačkoj i jedan od najvećih vozača u novije vreme Jan Ulrih dominirao je Tur de Fransom 1997. godine. On se smatra jedinim doslednim rivalom Lensa Armstronga, koji je nekoliko puta završio na drugom mestu na Tur de Fransa. Nedavno se Toni Martin pojavio kao jedan od najboljih pojedinačnih biciklista na svetu, pobedivši na Svetskom drumskom prvenstvu UCI 2011, 2012, 2013. i 2016. Nemačka je 2014—2016. pobedila na Tur de Fransu više puta nego bilo koja druga zemlja.[10] Osvojili su Svetsko drumsko prvenstvo UCI 2016.[11] Godine 2017. Nemačka je četvrti put bila domaćin početka Tur de Fransa.

Šah[uredi | uredi izvor]

Šah je popularan sport u Nemačkoj. Ima oko 84 velemajstora i 242 međunarodna majstora. Emanuel Lasker bio je poznati nemački šahista koji je 27 godina bio svetski šampionat.

Golf[uredi | uredi izvor]

Martin Kajmer.

Godine 2007. Nemačka je bila domaćin tri evropska turneja PGA. Prvenstvo 2008. nije održano, nastavljeno je 2009. i ponovo nije 2010. Godine 2015. Otvoreno prvenstvo Evrope je zamenilo ovaj nemački turnir.

Godine 2015. Nemačka je bila domaćin Solhejm kupa.

Bernhard Langer je prvi Nemac koji je osvojio prvenstvo. Ujedno je i jedini igrač golfa koji je osvojio svih pet seniorskih turnira. Martin Kajmer je postao drugi Nemac koji je osvojio PGA prvenstvo 2010. Godine 2014. je osvojio Otvoreno prvenstvo SAD.

Boks[uredi | uredi izvor]

Maks Šmeling 1938.

Boks je jedan od najgledanijih TV sportova u Nemačkoj. Vladimir i Vitalij Kličko su među dva najpopularnija boksera u Nemačkoj. RTL je naveo braću Kličko kao svoje najvažnije bogatstvo, pored fudbala.[12] Poslednjih godina Nemačka je postala središte boksa, a mnogi međunarodni bokseri putuju van zemlje.[4][13][14] Genri Maske je uspešni nedavni nemački šampion u boksu.

Maks Šmeling je bio svetski šampion u teškoj kategoriji u profesionalnom boksu između 1930. i 1932. godine. Njegove dve borbe sa Džo Luisom krajem 1930-ih prerasle su u svetski društveni događaj zbog njihovih nacionalnih udruženja. Rangiran je na 55. mestu liste Ring Magazine sa 100 najvećih boksera svih vremena.

Ragbi unija[uredi | uredi izvor]

Prvi nemački ragbi tim formiran je na Univerzitet u Hajdelbergu oko 1850. Hajdelberger je osnovan 1872. kao najstariji nemački ragbi klub. Nemačka ragbi federacija osnovana je 1900. Iste godine osvojili su srebrnu olimpijsku medalju u ragbi junionu. Danas se reprezentacija Nemačke takmiči u najvišoj diviziji Kupa evropskih nacija.

Ragbi liga[uredi | uredi izvor]

Avgusta 2001. ragbi ligu je predstavio Sajmon Kuper koji je rođen u Halifaksu, njegov otac je Nemac. Pre toga, neformalno su je igrala udruženja emigranata, poput britanskih vojnika i studenata. Državno upravno telo, ragbi nemačka liga, pridruženi je član evropske ragbi federacije. Reprezentacija je pobedila u Kontinentalnom štitu Evrope 2006. i 2011. godine.

Vodeni sportovi[uredi | uredi izvor]

Vodeni sportovi kao što su jedrenje, veslanje, plivanje, kajting, veikbording, ronjenje, ribolov i motonautika su popularni u Nemačkoj.

Američki fudbal[uredi | uredi izvor]

Istorija američkog fudbala u Nemačkoj započela je 1977. godine, kada je formiran prvi klub. Nemačka fudbalska liga je elitna liga američkog fudbala u Nemačkoj i formirana je 1979. Pravila igranja zasnovana su na pravilima Nacionalnog koledža sportske asocijacije. Godine 1999. liga se preimenovala u American-Football-Bundesliga to German Football League.[15]

Lakros[uredi | uredi izvor]

Lakros se igra u Nemačkoj od 1992. godine, sa oko 5000 igrača registrovanih u nemačkom udruženju.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „German football: Tor! Tor! Tor!”. The Economist. 2013-05-25. Pristupljeno 2013-10-07. 
  2. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 28. 09. 2007. g. Pristupljeno 19. 04. 2021. 
  3. ^ Germany set the record straight Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2020). FIFA. Retrieved 21 June 2015.
  4. ^ a b „Archived copy” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 2018-01-31. g. Pristupljeno 2017-12-30. 
  5. ^ Case Bryant, Christa (13. 2. 2010). „Winter Olympics: Why biathlon is the most popular sport in Europe”. Csmonitor.com. Pristupljeno 24. 3. 2013. 
  6. ^ Becker, Lars (28. 11. 2017). „Thanks to Laura Dahlmeier & Co: Biathlon World Cup Excites Millions – and Sponsors”. Internationale Fachmesse für Sportartikel und Sportmode. Pristupljeno 22. 1. 2019. 
  7. ^ Becker, Thomas (12. 5. 2018). „Michael Greis: "I'm As Ambitious As Ever". Internationale Fachmesse für Sportartikel und Sportmode. Pristupljeno 21. 1. 2019. 
  8. ^ „German slalom expert Neureuther announces retirement”. france24.com. 16. 3. 2019. Pristupljeno 17. 3. 2019. 
  9. ^ „Bandy destined for the Olympic Winter Games!”. Arhivirano iz originala 17. 10. 2018. g. Pristupljeno 19. 04. 2021. 
  10. ^ „2017 Tour de France - Düsseldorf - New start for Germany”. Tour de France. Pristupljeno 18. 10. 2016. 
  11. ^ „Germany tops 2016 UCI Road World Championships medal table”. cyclingnews.com. 16. 10. 2016. Pristupljeno 18. 10. 2016. 
  12. ^ http://www.rtlgroup.com/www/htm/home_news.aspx?ID=762C4460F67E40BFA3A1D736AB387242
  13. ^ https://www.nytimes.com/2008/02/23/sports/othersports/23boxing.html?pagewanted=all
  14. ^ http://www.eastsideboxing.com/news.php?p=21583&more=1
  15. ^ Geschichte Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. oktobar 2017) AFVD website, accessed: 29 December 2010

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Sport u Nemačkoj na Vikimedijinoj ostavi