Srećko Manola
srećko manola | ||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||||||
Datum rođenja | 6. oktobar 1914. | |||||||
Mesto rođenja | Travnik, Austrougarska | |||||||
Datum smrti | 25. februar 1979.64 god.) ( | |||||||
Mesto smrti | Zagreb, SR Hrvatska, SFR Jugoslavija | |||||||
Profesija | vojno lice | |||||||
Delovanje | ||||||||
Član KPJ od | 1935. | |||||||
Učešće u ratovima | Španski građanski rat Narodnooslobodilačka borba | |||||||
Služba | Jugoslovenska vojska Internacionalne brigade NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija 1934–1937. 1937–1939. 1941–1974. | |||||||
Čin | poručnik NRA general-pukovnik JNA | |||||||
U toku NOB | komandant Šeste ličke proleterske divizije | |||||||
Heroj | ||||||||
Narodni heroj od | 24. jula 1953. | |||||||
Odlikovanja |
|
Srećko Manola — Ivo (Travnik, 6. oktobar 1914 — Zagreb, 25. februar 1979), učesnik Španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe, general-pukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 6. oktobra 1914. godine u Travniku, u službeničkoj porodici. Ostao je bez oca sa tri godine, nakon čega se s majkom i braćom preselio kod strica u Sarajevo, 1919. godine. Posle završene osnovne škole, u Sarajevu je završio nižu gimnaziju. Godine 1929. upisao se na Pomorsko-trgovačku akademiju u Kotoru, a završio je u Dubrovniku, maturiravši 1934. godine, nakon čega je bio oficir Trgovačke mornarice Jugoslovenske vojske.[1] Član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) postao je 1935. godine.
Španski građanski rat[uredi | uredi izvor]
U Španskom građanskom ratu učestvovao je od jula 1937. godine. Bio je pomoćnik načelnika Štaba za izviđanje i osmatranje u Trećoj bateriji „Libkneht“ Drugog diviziona teške artiljerije „Škoda“. U maju 1938. godine, u toku žestokih borbi kod Meskita, bio je najpre postavljen za načelnika Štaba, a zatim i za komandanta diviziona u činu poručnika Španske republikanske armije. Nakon obznane Španske republikanske vlade od 8. oktobra 1938, da se svi stranci obeju zaraćenih strana povuku i izdvajanja jugoslovenskih interbrigadista iz 129. internacionalne brigade, Jugosloveni su formirali svoj bataljon, koji se sastojao od dve čete, a Manola je tada bio postavljen za komandira Prvog voda Prve čete.
Nakon sloma Španske republike, Manola je od februara 1939. do maja 1941. bio u koncentracionim logorima u Francuskoj. Zajedno s grupom jugoslovenskih dobrovoljaca, iz logora Verne d'Arjež prebacio se u Nemačku, gde je jedno vreme bio zatvoren u logoru Vatenštet. Ubrzo je pobegao iz logora i partijskim vezama vratio se u Jugoslaviju.
Narodnooslobodilačka borba[uredi | uredi izvor]
Odmah po povratku u Jugoslaviju, pristupio je Narodnooslobodilačkoj borbi i učestvovao u razvijanju ustanka na Kordunu i Baniji, a od septembra 1941. i u Lici. Bio je delegat Vojnog komiteta pri Centralnom komitetu KP Hrvatske, a krajem 1941. postao je komandant grupe partizanskih odreda za Baniju i Kordun. Aprila 1942, postao je komandant Prve operativne zone Hrvatske, a novembra iste godine komandant Šeste ličke divizije NOVJ.
Tokom bitke na Neretvi 1943, rukovodio je borbama 6. divizije na Suvaševici i Lapačkoj dolini, u kojima je uništena čitava kolona italijanske divizije. Od aprila do septembra 1943, bio je prvi pomoćnik komandanta Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske, a od oktobra zamenik komandanta Mornarice NOVJ pri Vrhovnom štabu NOVJ. Na toj dužnosti nalazio se do 1946. godine.
Posleratni period[uredi | uredi izvor]
Nakon rata, ostao je u profesionalnoj vojnoj službi u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA). Bio je načelnik uprave u Generalštabu JNA. Završio je Višu vojnu akademiju JNA, 1955. godine. Bio je načelnik Više vojne akademije JNA i komandant Štaba za narodnu odbranu SR Hrvatske. Dužnost načelnika Vojnoobaveštajne službe obavljao je od 1948. do 1953. i od 1960. do 1963. godine.[2]
Godine 1971. podržao je ideje Hrvatskog proljeća.[3]
Imao je čin general-pukovnika JNA. Aktivna služba u JNA mu je prestala 1974. godine.
Preminuo je 25. februara 1979. godine u Zagrebu.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i ostalih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su Orden ratne zastave, Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem i Orden za hrabrost. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 24. jula 1953. godine.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Vojska. net: Srećko Manola, pristupljeno 23. 10. 2014.
- ^ Rukovodstvo VOS kroz istoriju, pristupljeno 23. 10. 2014.
- ^ Proleksis Enciklopedija: Manola, Srećko, pristupljeno 23. 10. 2014.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Vojna enciklopedija. Beograd. 1978.
- Narodni heroji Jugoslavije. Ljubljana — Beograd — Titograd: Partizanska knjiga — Narodna knjiga — Pobjeda. 1982.
- Rođeni 1914.
- Umrli 1979.
- Travničani
- Komunisti Bosne i Hercegovine
- Jugosloveni u Španskom građanskom ratu
- Jugoslovenski partizani
- Lika u Narodnooslobodilačkoj borbi
- Generali NOVJ
- Oficiri i podoficiri Jugoslovenske vojske u NOVJ
- Mornarica NOVJ
- Pripadnici KOS JNA
- General-pukovnici JNA
- Diplomci Više vojne akademije JNA
- Nosioci Partizanske spomenice 1941.
- Narodni heroji - M
- Nosioci Ordena ratne zastave