Srećko Manola

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
srećko manola
Srećko Manola Ivo
Lični podaci
Datum rođenja(1914-10-06)6. oktobar 1914.
Mesto rođenjaTravnik, Austrougarska
Datum smrti25. februar 1979.(1979-02-25) (64 god.)
Mesto smrtiZagreb, SR Hrvatska, SFR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ od1935.
Učešće u ratovimaŠpanski građanski rat
Narodnooslobodilačka borba
SlužbaJugoslovenska vojska
Internacionalne brigade
NOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19341937.
19371939.
19411974.
Činporučnik NRA
general-pukovnik JNA
U toku NOBkomandant Šeste ličke proleterske divizije
Heroj
Narodni heroj od24. jula 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden ratne zastave Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem Orden za hrabrost
Partizanska spomenica 1941.

Srećko Manola — Ivo (Travnik, 6. oktobar 1914Zagreb, 25. februar 1979), učesnik Španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe, general-pukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 6. oktobra 1914. godine u Travniku, u službeničkoj porodici. Ostao je bez oca sa tri godine, nakon čega se s majkom i braćom preselio kod strica u Sarajevo, 1919. godine. Posle završene osnovne škole, u Sarajevu je završio nižu gimnaziju. Godine 1929. upisao se na Pomorsko-trgovačku akademiju u Kotoru, a završio je u Dubrovniku, maturiravši 1934. godine, nakon čega je bio oficir Trgovačke mornarice Jugoslovenske vojske.[1] Član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) postao je 1935. godine.

Španski građanski rat[uredi | uredi izvor]

Jugosloveni u logoru Girs, 1939. godine: Vojo Todorović Lerer, Srećko Manola, Miljenko Cvitković, Ilija Engel i Ahmet Fetahagić

U Španskom građanskom ratu učestvovao je od jula 1937. godine. Bio je pomoćnik načelnika Štaba za izviđanje i osmatranje u Trećoj bateriji „Libkneht“ Drugog diviziona teške artiljerije „Škoda“. U maju 1938. godine, u toku žestokih borbi kod Meskita, bio je najpre postavljen za načelnika Štaba, a zatim i za komandanta diviziona u činu poručnika Španske republikanske armije. Nakon obznane Španske republikanske vlade od 8. oktobra 1938, da se svi stranci obeju zaraćenih strana povuku i izdvajanja jugoslovenskih interbrigadista iz 129. internacionalne brigade, Jugosloveni su formirali svoj bataljon, koji se sastojao od dve čete, a Manola je tada bio postavljen za komandira Prvog voda Prve čete.

Nakon sloma Španske republike, Manola je od februara 1939. do maja 1941. bio u koncentracionim logorima u Francuskoj. Zajedno s grupom jugoslovenskih dobrovoljaca, iz logora Verne d'Arjež prebacio se u Nemačku, gde je jedno vreme bio zatvoren u logoru Vatenštet. Ubrzo je pobegao iz logora i partijskim vezama vratio se u Jugoslaviju.

Narodnooslobodilačka borba[uredi | uredi izvor]

Odmah po povratku u Jugoslaviju, pristupio je Narodnooslobodilačkoj borbi i učestvovao u razvijanju ustanka na Kordunu i Baniji, a od septembra 1941. i u Lici. Bio je delegat Vojnog komiteta pri Centralnom komitetu KP Hrvatske, a krajem 1941. postao je komandant grupe partizanskih odreda za Baniju i Kordun. Aprila 1942, postao je komandant Prve operativne zone Hrvatske, a novembra iste godine komandant Šeste ličke divizije NOVJ.

Tokom bitke na Neretvi 1943, rukovodio je borbama 6. divizije na Suvaševici i Lapačkoj dolini, u kojima je uništena čitava kolona italijanske divizije. Od aprila do septembra 1943, bio je prvi pomoćnik komandanta Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske, a od oktobra zamenik komandanta Mornarice NOVJ pri Vrhovnom štabu NOVJ. Na toj dužnosti nalazio se do 1946. godine.

Posleratni period[uredi | uredi izvor]

Nakon rata, ostao je u profesionalnoj vojnoj službi u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA). Bio je načelnik uprave u Generalštabu JNA. Završio je Višu vojnu akademiju JNA, 1955. godine. Bio je načelnik Više vojne akademije JNA i komandant Štaba za narodnu odbranu SR Hrvatske. Dužnost načelnika Vojnoobaveštajne službe obavljao je od 1948. do 1953. i od 1960. do 1963. godine.[2]

Godine 1971. podržao je ideje Hrvatskog proljeća.[3]

Imao je čin general-pukovnika JNA. Aktivna služba u JNA mu je prestala 1974. godine.

Preminuo je 25. februara 1979. godine u Zagrebu.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i ostalih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su Orden ratne zastave, Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem i Orden za hrabrost. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 24. jula 1953. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vojska. net: Srećko Manola, pristupljeno 23. 10. 2014.
  2. ^ Rukovodstvo VOS kroz istoriju, pristupljeno 23. 10. 2014.
  3. ^ Proleksis Enciklopedija: Manola, Srećko, pristupljeno 23. 10. 2014.

Literatura[uredi | uredi izvor]