Pređi na sadržaj

Srpski narodni preporod

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Osvajanje Beograda (1844–45), Katarina Ivanović
Takovski ustanak (1894), Paja Jovanović
IV Majski sabor 1848 (1848–49), Pavle Simić

Srpski narodni preporod, ili kraće Srpski preporod, odnosi se na period u istorija Srba između 18. vijeka i dejure osnivanja Kneževine Srbije 1878. godine. Započeo je na teritoriji Habzburške monarhije, u Sremskim Karlovcima.[1] Smatra se da je srpska renesansa započeta u 17. vijeku u Banatu.[2] Srpski preporod započet je prije Bugarskog narodnog preporoda.[3] Prvi ustanci u Osmanskom carstvu koji su poprimili nacionalni karakter bila su oba srpska ustanka (1804—1817),[1] što je bio vrhunac srpske renesanse.[4] Prema Jeleni Milojković-Đurić: „Prvo književno i naučno društvo među Slovenima bila je Matica srpska, koju su osnovale vođe srpskog preporoda u Pešti 1826”.[5] Vojvodina je postala kolijevka srpskog preporoda tokom 19. vijeka.[6] Vuk Stefanović Karadžić (1787—1864) je tokom tog perioda bio najaktivniji.[7][8]

Srpski preporod je bio prijetnja Austriji, po pitanjima strateškog interesa.[9] Srbi su uspostavili kratkotrajnu Srpsku Vojvodinu tokom Godina revolucije kroz oružani sukob sa Mađarima, kao dio Preporoda.[10]

Iako je tokom srpskog preporoda usvojena ideja o saradnji južnoslovenskih naroda, a bila je pod uticajem svoje nacionalne političke osnove i mogućnosti osnivanja jugoslovenski države, i dalje je, u kulturnom i nacionalnom pogledu, ostala pansrpska.[11]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b M. Şükrü Hanioğlu (2010). A Brief History of the Late Ottoman Empire. Princeton University Press. str. 51. ISBN 1-4008-2968-2. 
  2. ^ Deák, Francis (1942). Hungary at the Paris Peace Conference: The Diplomatic History of the Treaty of Trianon. Columbia University Press. стр. 370. 
  3. ^ Novak, Viktor (1980). Revue historique. „Иако је српски препород старији од бугар- ског, они су се надопуњивали. Књижевно „славеносрпски" и „сла- веноблгарски" су били блиски један другом, „нису се много разли- ковали и једнако су били доступни и за наше и за ... 
  4. ^ Singleton, Fred (1985). A Short History of the Yugoslav Peoples. Cambridge University Press. стр. 72. ISBN 978-0-521-27485-2. 
  5. ^ Jelena Milojković-Djurić (1994). Panslavism and national identity in Russia and in the Balkans, 1830-1880: images of the self and others. East European Monographs. стр. 21. 
  6. ^ Paul Robert Magocsi (2002). Historical Atlas of Central Europe. University of Toronto Press. стр. 34. ISBN 978-0-8020-8486-6. 
  7. ^ Merchiers, Ingrid (2007). Cultural Nationalism in the South Slav Habsburg Lands in the Early Nineteenth Century: The Scholary Network of Jernej Kopitar (1780-1844). DCL Print & Sign. ISBN 978-3-87690-985-1. „The Serbian revival is especially linked with the name of Vuk Stefanovic Karadzic, who has been extensively studied and the subject of numerous monographs. 
  8. ^ Soviet Literature. Foreign Languages Publishing House. 1956. „He helped Vuk Karadzich, prominent in the Serbian Renaissance, and one of the leading figures in the educational movement of his times, 
  9. ^ Milosavljević, Petar (1995). Srpski nacionalni program i srpska književnost. Narodna i univ. knjižnica. стр. 73. 
  10. ^ Jugoslovenski istoriski časopis. 5. 1939. стр. 242. „Српски препород. Ова глава почиње нашом борбом с Мађарима 1848/49. Она је била само један део велике европске револуције 1848 и вођена на наче- лима слободе народа и демократије, на којима је та рево- луција и почела. 
  11. ^ Čubrilović, Vasa (1982). Istorij̀a političke misli u Srbij̀i XIX veka. Narodna kn̂iga. стр. 160.