Srpski husarski puk

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Grb srpskog husarskog puka

Srpski husarski puk[1] bila je konjička jedinica koja je postojala u ruskoj vojsci u periodu od 1723. do 1783. godine.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Srpski husar u službi Ruskog carstva

Najamnički vlaški, srpski i poljski husarski pukovi koji su postojali u ruskoj vojsci tokom Severnog rata i Prutskog pohoda raspušteni su 1721. godine nakon zaključenja Ništatskog mira. Međutim, u oktobru 1723. godine, car Petar Veliki naredio je srpskom majoru Jovanu Albanezu da formira srpski husarski puk od 316 ljudi.

Do 1733. godine puk je imao 197 ljudi, u vezi sa tim je komandant puka Ivan Stojanov preduzeo aktivne mere za regrutovanje Srba, posebno u zemljama Austrijskog carstva, tokom progona pravoslavnih.

Godine 1736, u vezi sa početkom rusko-turskog rata, osoblje puka je povećano na 1160 ljudi u 10 četa. Do 1740. puk se sastojao od 1045 ljudi. Srpski husarski puk učestvovao je u jurišu na Očakov, bitkama na Prutu i Hotinu.

Dana 14. oktobra 1741. godine, ukazom Ane Leopoldovne, sastav četiri postojeća husarska puka (srpski, mađarski, moldavski i gruzijski) postaje jedan puk: 963[2] čoveka u 10 četa. Godine 1783. puk je ušao u sastav Olviopoljskog husarskog puka.

Godine 1775. po instrukcijama Vojnog kolegijuma, sastavljen je novi grbovnik. Glavni posao na sastavljanju grbovnika preduzeo je knez M. M. Ščerbatov. Stoga je grb u literaturi dobio naziv „Ščerbatovljev grb“. Grbovnik je sadržao slike 35 grbova za znamenja ruskih pukova, uključujući i „srpski“.

Komandiri su bili: od 1733. godine — Ivan Stojanov, od 1770 godine — Ivan Grigorovič Drenvic, od 1753. godine do 1764. godine — Jovan Šević.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gusarы. Voennaя эnciklopediя. SPb.: I. D. Sыtina. 1911—1915. 
  2. ^ Po drugim istočnikam 1 063.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Istoričeskoe opisanie odeždы i vooruženiя rossiйskih voйsk, s risunkami, sostavlennoe po vыsočaйšemu poveleniю / Pod red. A. V. Viskovatova. — SPb.: Voennaя tipografiя pri Glavnom Štabe, 1841—1862.
  • fon, Briks Genrih Otto Rihard. Primečaniя k «Istorii konnicы» Denisona. Kn. 2. — M.: ACT, 2001.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]