Pređi na sadržaj

Stalać

Koordinate: 43° 40′ 24″ S; 21° 24′ 29″ I / 43.673333° S; 21.408166° I / 43.673333; 21.408166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Stalać
Železnička stanica Stalać
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugRasinski
OpštinaĆićevac
Stanovništvo
 — 2011.1521
Geografske karakteristike
Koordinate43° 40′ 24″ S; 21° 24′ 29″ I / 43.673333° S; 21.408166° I / 43.673333; 21.408166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina235 m
Stalać na karti Srbije
Stalać
Stalać
Stalać na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj37212
Pozivni broj037
Registarska oznaka

Stalać (do 1953. godine Stalać Selo) je naselje u Srbiji u opštini Ćićevac u Rasinskom okrugu koje se nalazi na 140m nadmorske visine. Prema popisu iz 2011. bilo je 1521 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 1828 stanovnika).

Nalazi se na Južnoj Moravi, na putu za Kruševac, 9 kilometara jugozapadno od 171. kilometra auto-puta BeogradNiš (kod Pojata).

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Stalać je staro naselje koje se prvi put u istorijskim dokumentima spominje u hristovlji grčkog cara Vasilija II Makedonca iz 1019. godine pod nazivom Istanglangen.[1]

U periodu turske vladavine na ovim prostorima reka Južna Morava je bila prirodna granica dve nahije, pa je desni Stalać pripadao Aleksinačkoj, a levi Stalać Kruševačkoj nahiji. Kada je princ Musa 1412.g . prodro u Srbiju preko Pirota, Svrljiga,Sokola, napao i osvojio Bovan, zatim opljačkao Lipovac kada je najverovatnije prvi put stradao i obližnji manastir.Posle ovih mesta, Musa je lako osvojio značajan grad Stalać, opljačkao ga, i u malom gradu se dugo zadržao komandant utvrđenja. Tim povodom Konstantin Filozof piše: „A u kuli se zadrža, čuvajući grad, neki blagorodni muž, dok sa kulom ne izgore, junačan kao neko od starih.“ Godine 1733. Stalać pripada Paraćinskoj parohiji; paraćinski sveštenik nije mogao služiti u Stalaću jer je bio suviše udaljen. Ta „drevna“ crkva je bila potpuno prazna, čija se posveta nije znala. Tih godina formiran je Stalaćski kapetanat sa sedištem u Stalaću, čijih je stotinu hajduka držalo stražu u 11 čardaka. U narodnoj molbi iz 1727. godine pominje se Roman Nikolić, kapetan stalaćski. Zanimljivo je da godine 1717. Stalać je praktično nenaseljen i ima samo 4 domova. Po oslobađanju od Turaka 1830. godine Stalać je imao 68 kuća i 81 poresku glavu. Desetak godina posle toga ubrzano se razvija i već ima 90 kuća i 617 stanovnika. U to vreme Stalać već ima „Primiritelni sud“ i sastavlja jednu opštinu zajedno sa Lučinom. U periodu od 1888. godine otvara se i prva škola gde je učiteljica bila monahinja Polherija Vukadinović kao i Kosara Bokina, mada je u Grad Stalaću otvorena 1871. godine gde je učitelj bio izvesni Sreten Subotić a i pre toga je dolazio Ćićevački učitelj kako bi učio đake još 1832. godine Kroz Stalać 1884. godine prolazi i prvi voz a inače prvi šef stanice je bio izvesni Milan Stajević U neposrednoj blizini naselja, oko 2,5 kilometara južno od mesta gde se spajaju Zapadna i Južna Morava i čine Veliku Moravu, nalazi se srednjovekovni grad Stalać, jedan od najvećih utvrđenih gradova u Srbiji. Postavljen je na vrhu sedlastog uzvišenja koje dominira širokom okolinom. Grad je kontrolisao prilaze dolinom reka, ali je istovremeno imao funkciju odbrane prilaza Kruševcu - srpskoj srednjovekovnoj prestonici. Svake godine, za vreme sv. Trojice, kod kule Todora od Stalaća održava se manifestacija „Morava nas voda od'ranila“.

Ovde se nalaze Crkva Svetog Arhanđela u Stalaću i Crkva Svetog Duha u Stalaću. Crkva sv. Trojice i kosturnica palim junacima 1912-18. osvećeni su 8. avgusta 1940.[2]

Sport[uredi | uredi izvor]

U mestu od 1921. godine obitava i FK Trudbenik Stalać, a nekada je imao i uspešan rukometni klub Železničar.

Grb FK Trudbenik iz Stalaća

Industrija[uredi | uredi izvor]

IGM Vojvoda Prijezda[uredi | uredi izvor]

Fabrika opekarskih proizvoda „Vojvoda Prijezda“ osnovana je nakon Drugog svetskog rata 1946. godine kada su tadašnje vlasti u Stalać donele puno ciglarskih mašina tipa „JEŽIK“ Čehoslovačke proizvodnje, da bi 1948. godine profunkcionisao pogon za mašinsko sečenje cigle. Do 1953. godine pogon posluje samostalno, kada sa više pogona za izradu opekarskih proizvoda iz Kruševačkog kraja ulazi u sastav preduzeća „Dušan Ristić“ Kruševac, sve do 1989. godine kada se izdvaja i posluje samostalno. Fabrika zapošljava 110 radnika i izvozi proizvode na tržištima Rumunije, Poljske i Crne Gore. Sirovinska baza za proizvodnju nalazi se tik uz fabriku na ležištu Selište.

Antić Kosta[uredi | uredi izvor]

Preduzeće „Antić Kosta“ osnovano je 1959. godine u privatnom vlasništvu. Bavi se proizvodnjom metalne galanterije i zapošljava 48 radnika.

Putevi Invest[uredi | uredi izvor]

Fabrika betonskih prefabrikata „Putevi Invest“ osnovana je 1948. godine pod imenom Mirko Tomić, od 1952. do 2002. godine posluje u sastavu KMG Trudbenik iz Beograda. Posebnu delatnost čini i eksploatacija i separacija prirodnog Moravskog šljunka. Fabrika je povezana elektrifikovanim železničkim kolosekom sa železničkom stanicoma Stalać.

Ovde se nalaze Železnička stanica Stalać i Železnička stanica Stevanac.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Stalać živi 1481 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,5 godina (40,3 kod muškaraca i 44,5 kod žena). U naselju ima 568 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,22.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1890. 1.449
1931. 1.683
1948. 1.995
1953. 2.077
1961. 2.137
1971. 2.087
1981. 2.150
1991. 2.048 2.010
2002. 1.828 1.899
2011. 1.521
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
1.773 96,99%
Romi
  
17 0,92%
Makedonci
  
7 0,38%
Crnogorci
  
2 0,10%
Hrvati
  
2 0,10%
Albanci
  
2 0,10%
Slovenci
  
1 0,05%
Rusi
  
1 0,05%
Jugosloveni
  
1 0,05%
nepoznato
  
5 0,27%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ D. Minić, O. Vukadin, Srednjovekovni Stalać, Beograd 2007.
  2. ^ "Politika", 9. avg. 1940
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Srednjovekovni Stalać. Beograd: Arheološki institut. 2007.  |first1= zahteva |last1= u Authors list (pomoć)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]