Stanislav Stratijev

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stanislav Stratijev
Lični podaci
Datum rođenja(1941-09-09)9. septembar 1941.
Mesto rođenjaSofija, Kraljevina Bugarska
Datum smrti20. septembar 2000.(2000-09-20) (59 god.)
Mesto smrtiSofija, Bugarska
ObrazovanjeUniverzitet u Sofiji
Zvanični veb-sajt
www.stanislavstratiev.org

Stanislav Stratijev (bug. Станислав Стратиев; Sofija, 9. septembar 1941Sofija, 20. septembar 2000) je bio bugarski književnik, dramaturg i scenarista.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Počeo je da radi kao novinar studirajući književnost na Universitetu u Sofij. Godine 1974. je napisao svoju prvu dramu Rimska kupka, koja ima ogroman uspeh i odigrana je više od deset uzastopnih sezona u Sofijiskom satiričkom pozorištu. Sledi Sako od velura, Rejs i mnoge druge drame. Drame Stanislava Stratijeva su prikazivane u Belgiji, Češkoj, Estoniji, Finskoj, Francuskoj, Nemačkoj, Grčkoj, Mađarskoj, Irskoj, Indiji, Italiji, Kini, Poljskoj, Rumuniji, Rusiji, Švedskoj, Slovačkoj, Siriji, Turskoj, SAD i dr. 1990, Život, makar i kratak osvojio je prvo mesto u evropskoj konkurenciji za kazalište u Mobežu, Francuskoj. Drama S druge strane je 1993. finalista u konkursu na pozornici međunarodnog odeljenja BBS radia. Iako je popularan uglavnom kao dramaturg, Stanislav Stratijev piše i prozu u kojoj vešto spaja socijalnu satiru i tanki lirizam. Njegove priče i knjige su prevedene na više od 30 jezika u svetu. Scenariji takođe nose uspehe. Film Ravnoteža dobija srebrnu medalju na 13. Internationalnom filmskom festivalu u Moskvi 1983. Iste godine, Sunce detinjstva dobija posebnu nagradu žirija „Dete našeg vremena“ u Milanu. Kultna komedija Orkestar bez imena je proglašena najboljim bugarskim filmom od čitalaca lista 24 časa u 2006, a 2007. je omiljeni bugarski film slušalaca radia Atlantik. Od 1975. do svoje smrti 2000, Stanislav Stratijev radi kao dramaturg u Sofijskom satiričkom pozorištu.[1][2][3]

Drame[uredi | uredi izvor]

  • Rimska kupka
  • Sako od velura
  • Rejs
  • Maksimalista
  • Ne potonuće
  • Život, makar i kratak
  • Balkanski sindrom
  • Zemlja rotira
  • Mamut
  • S druge strane
  • Zimske navike zečeva
  • Prazne sobe

Filmografija[uredi | uredi izvor]

  • Garderoba (1974)
  • Nadzornik u tvrđavi (1974)
  • Kratko sunce (1979)
  • Sunce detinjstva (1981)
  • Orkestar bez imena (1982)
  • Ravnoteža (1983)
  • I Bog se spusti da nas vidi (2001)
  • Vrapci u oktobru (2006)

Proza[uredi | uredi izvor]

  • Single vjetrenjača (1969)
  • Divlja patka između stabala (1972)
  • Putovanje bez kofer (1972)
  • Kratko sunce (1977)
  • Divlje pčele (1977)
  • Krajolik s pasom (1977)
  • Detalji krajolika (1978)
  • Život u nebu (1983)
  • Bugarski model (1991)
  • Vežbe za drugost (1993)
  • Stojan (1995)
  • Lice od El Greko (1997)
  • Motivi za klarinet (1997)
  • Vavilonska kronika (2000)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Rimsko kupatilo“, „Mostovi“, knj. 2 (66), 1986, 157-180.
  2. ^ „Posetio ga Bog“, „Savremenik plus“, knj. 41-42-43, 1996, 148-152.
  3. ^ Svetlozar Igov „Bugarska književnost posle 1989. godine“, „Letopis Matice srpske“, god. 186, mart 2010, knj. 485, sv. 3, 414-439.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]