Stari grad (Baku)
Stari grad İçəri şəhər | |
---|---|
Svetska baština Uneska | |
Mesto | Azerbejdžan |
Koordinate | 40° 21′ 54″ S; 49° 50′ 10″ I / 40.365033° S; 49.836° I |
Površina | 221.000 m2 (2.380.000 sq ft) |
Uključuje |
|
Ugroženost | 2003 –2009 |
Veb-sajt | www |
Stari grad ili unutrašnji grad (azer. İçərişəhər )[1] je istorijsko jezgro Bakua, glavnog grada Azerbejdžana. Stari grad je najstariji deo Bakua,[2] okružen zidovima. 2007. godine u Starom gradu je bilo oko 3000 ljudi.[3] U decembru 2000. godine, Stari grad Baku, uključujući Palatu Širvanšaha i Devojačku kulu, postao je prvi lokalitet u Azerbejdžanu koju je UNESKO klasifikovao kao lokalitet svetske baštine.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Opšte je prihvaćeno da Stari grad, uključujući i njegovu Devojačku kulu, datira bar iz 12. veka, a neki istraživači tvrde da je izgrađen još u 7. veku. Pitanje nije do kraja rešeno.[4]
Tokom tog srednjovekovnog perioda Bakua, izgrađeni su spomenici kao Sinig Gala minaret (Synig Gala Minaret) (11. vek), zidovi tvrđave i kule (11. – 12. vek), Devojačka kula, Multani karavanserai i kupatilo Haji Gajib (15. vek), palata Širvanšah (15.-16. veka), Bukara Karavanserai i Gasimbej amam (16 vek).
1806. godine, kada je Baku bio okupiran od strane Ruskog carstva tokom Rusko-persijskog rata (1804–1813), bilo je 500 domaćinstava i 707 radnji, a 7.000 stanovnika je bilo u Starom gradu (tada jedinom susedstvu Bakua) od kojih su skoro svi bili etnički Tati.[5] Između 1807 i 1811. popravljene su gradske zidine i produžena su utvrđenja. Grad je imao dve kapije: Saljan i Šemaka. Grad je štitilo desetine topova postavljenih na zidine. Luka je ponovo otvorena za trgovinu, a 1809. osnovana je carinarnica.[6]
U tom periodu Baku se počeo širiti izvan gradskih zidina, a pojavila su se nova susedstva. Tako su se izrazi Unutrašnji grad (azer. İçəri Şəhər ) i spoljni grad (azer. Bayır Şəhər) počeli upotrebljavati.
Dolaskom Rusa tradicionalni arhitektonski izgled Starog grada se promenio. Mnoge evropske građevine izgrađene su tokom 19. i početkom 20. veka, u stilu baroka i gotike.
Godine 1865. srušen je deo gradskih zidina sa pogledom na more, a kamenje je prodato i korišćeno u izgradnji Spoljašnjeg grada. Novac dobijen od ove prodaje (44 000 rubalja) otišao je u izgradnju Baku bulevara. 1867. godine na Bulevaru su se pojavile prve fontane.
U ovom periodu otvorene su još dve kapije, od kojih je jedna bila poznata Tagijeva kapija (1877). Otvaranje novih kapija i prolaza nastavilo se u sovjetskom periodu.
Armenska crkva Presvete Bogorodice, sagrađena je pod persijskom vlašću između 1797. i 1799. u senci Devojačke kule, ali je prestala da funkcioniše 1984. godine i srušena je 1992. godine.
Susedstva[uredi | uredi izvor]
Stari grad bio je podeljen u nekoliko četvrti, koje su ujedno služile i kao društvene podele. Ponekad su delovi Starog grada nazivani po njihovoj džamiji: na primer, četvrt Džumove džamije, četvrt Šal džamije, četvrt Mahamadjar džamije itd.[7]
Spisak glavnih četvrti[uredi | uredi izvor]
- Sejids, četvrt sveštenika
- Agšalvarlilar, četvrt gradskih plemića, bukvalno "oni sa belim pantalonama"
- Bozbašjemejenler, četvrt "onih koji ne jedu meso"
- Gemičiler, četvrt brodograditelja i mornara
- Hamamčilar, četvrt zaposlenih u javnom kupatilu
- Arabačilar, četvrt vozača vagona i kolica
- Nojutčuler, četvrt naftnih radnika
- Juhud Zejnalilar, jevrejski kraj
- Lezgiler, četvrt dagestanskih oklopnika i kovača
- Gilaklar, četvrt trgovaca iz Gilana
Podzemna infrastruktura[uredi | uredi izvor]
2008. godine otkriven je drevni podvožnjak iz 19. veka, tokom rekonstrukcije u parku Vahid. Radnici su prošli oko 200 m duž tunela, ali su se zatim zaustavili, susrećući se sa masom vode i mulja. Sudeći po fotografijama snimljenim u pećini, tunel je izgrađen vrlo temeljito, zidovi, plafon i pod tunela popločani su belim rezanim kamenom. Radnici su takođe pronašli nekoliko novčića iz sovjetskog perioda, što sugeriše da je pre njih neko bio u tunelu, pre najmanje 20 godina.[8]
Prema naučniku Vitaliju Antonovu, Baku je krajem 18. veka bio kavkasko središte revolucionarnog pokreta, a pronađeni podvožnjak je iskopan da bi spasao guvernera u slučaju masovnih nereda u gradu. Druga verzija je da je ovaj prolaz jedan od nekoliko, koji vodi do drevnog dvorca Sabajil, koga je preplavilo Kaspijsko more. Postoji nekoliko tunela koji vode od Palate Širvanšaha i Sinik Gala do mora. Sinik Gala je bila džamija u 15. veku, u vreme Šaha Ismaila, a uništile su je trupe Petra Prvog. Odnosno, otkriveni prolaz je deo podzemne mreže koja povezuje grad Sabajil sa kopnom.[9]
Obrazovanje[uredi | uredi izvor]
Prva poznata medresa u Starom gradu otvorena je u 12. veku, a među njenim popularnim učiteljima bio je Baba Kuhi Bakuvi. Četiri stotine godina kasnije, drugi ugledni naučnik po imenu Seid Jahja Bakuvi (umro 1403) osnovao je Darulfunun (Kuću umetnosti i nauke, prototip modernog univerziteta) u Palati Širvanšaha. Ali sa padom države Širvanšaha, obrazovanje u Bakuu je postepeno propadalo. Do 1806. godine u Starom gradu je ostalo samo dvanaest molakana (osnovne i srednje škole, koje su držale džamije), a samo tri su preživele u 20. veku. Kasnije su sve takve škole zatvorene i zamenjene modernim vrtićima i državnim sekularnim školama.
Svetska baština[uredi | uredi izvor]
U decembru 2000. godine, Stari grad Baku sa Palatom Širvanšaha i Devojačkom kulom postao je prvi lokalitet u Azerbejdžanu koji je UNESKO klasifikovao kao lokalitet svetske baštine .
Tri godine kasnije, 2003. godine, UNESKO je stavio Stari grad na listu svetske baštine u opasnosti, navodeći štetu od zemljotresa u novembru 2000. godine, slabu zaštitu i "sumnjive" napore na obnovi.[10]
Komitet za svetsku baštinu 2009. godine pohvalio je Azerbejdžan zbog njegovih napora da sačuva grad Baku i uklonio ga sa liste ugroženih. [11] [12]
Stari grad u filmovima[uredi | uredi izvor]
Neke scene poznatih filmova iz Azerbejdžana i Sovjetskog Saveza, poput "Diamong-ova ruka", "Čovek amfibija", "Aibolit-66", "Teheran-43", "Ne bojte se, ja sam s vama" koji su poznati širom sveta, snimani su u Starom gradu.[13] Film "Brilijantna ruka" je sniman u Starom gradu odlukom Leonida Gajdaja. U filmu se pojavljuju stare ulice Starog grada, Palata Širvanšaha, minareti džamija i zidovi tvrđave. U Ičerišeheru, gde se snimao film, postavljen je spomenik Juri Nikulinu.[13]
Karakter i nasleđe[uredi | uredi izvor]
Duži vremenski period, eksplicitni simbol Starog grada bilo je drvo duda koje se nalazilo iza džamije Djuma. Verovalo se da je drvo bilo staro nekoliko stotina godina. Drvo se pominje u mnogim izrekama i popularnim pesmama u Starom gradu i postalo je lokalna znamenitost. Mesto na kome se to drvo nalazilo nazivalo se Trg Duda. Međutim, tokom 1970-ih godina dud je posečen zbog građevinskih radova u blizini.
Još jedna popularna znamenitost Starog grada je lokalna knjižara koja prodaje uglavnom stare, ali i nove knjige. Popularno je odredište studenata i bibliofila, najviše zbog svog niske cene.
Stari grad Baku prikazan je na prednjoj strani novčanice Azerbejdžana od 10 manata koja se izdaje od 2006. godine.[14]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Azerbaijani Carpets
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ [1] İçəri Şəhərə xoş gəlmişsiniz!
- ^ Akhundov, Fuad. „6.2 Walking Tour: Baku's Old City”. Azerbaijan International. Pristupljeno 29. 4. 2017.
- ^ Vəfalı, Təbriz (8. 9. 2007). „İçərişəhərin əhalisi azalıb” (na jeziku: azerbejdžanski). Həftə İçi. Arhivirano iz originala 13. 9. 2018. g. Pristupljeno 29. 4. 2017.
- ^ Mir Teymur. Ichari Shahar – The Heart of Baku: A Living Monument from the Middle Ages. Azerbaijan International, Summer 2000
- ^ Minahan, James B. (10. 2. 2014). Ethnic Groups of North, East, and Central Asia: An Encyclopedia. ISBN 9781610690188. Pristupljeno 9. 3. 2015.
- ^ Fatullaev, Šamilь. Gradostroitelьstvo Baku XIX – Načala XX Vekov. Baku, Institut arhitekturы i iskusstva Akademii nauk AzSSR, 1978
- ^ Alakbarov, Farid. Baku's Old City: Memories of How It Used to Be. Azerbaijan International, Autumn 2002.
- ^ Ancient underpass discovered near Icheri Sheher – PHOTO
- ^ „The discovered in Baku underpass may become a clue to the new mysteries of the Azerbaijani history”. Arhivirano iz originala 15. 8. 2011. g.
- ^ UNESCO World Heritage site: Walled City of Baku with the Palace of the Shirvanshahs and the Maiden Tower
- ^ World Heritage Committee hails Azerbaijan for preservation of Baku Arhivirano 2009-06-27 na sajtu Wayback Machine
- ^ Hürriyet UNESCO adds more sites to its world heritage list[mrtva veza]
- ^ a b „Юriю Nikulinu v Baku postavlen pamяtnik”.
- ^ Central Bank of Azerbaijan. National currency: 10 manat. – Retrieved on 25 February 2010.