Pređi na sadržaj

Stari grad (Višegrad)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Višegradski stari grad je grad koji je poznat još pod imenom Pavlovac ili Pavlovine. Smatra se da je ovo ime dobio po vlastelinskoj porodici Pavlović, pod čijom se vlasti nalazio. Pripada srednjovjekovnom stilu gradnje.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

U srednjem vijeku grad Višegrad se nalazio na današnjem brdu Grad. Njega su činile dvije kule, sazidane od kamena i još jedna zgrada u blizini njih. Te dvije kule su bile povezane pokrivenim prolazom. Prilaz gradu čuvao je zid koji je išao sve do rijeke Drine. Ispod kula se nalazilo naselje koje se zvalo Podvišegrad, gdje se danas nalazi naselje Megdan. Ne zna se kada je dobio ime Višegrad, ali se pretpostavlja da ono potiče iz srednjeg vijeka u doba srpske ili bosanske države. On se spominje i u prvim turskim spisima. Ime Višegrad se pominje i u dubrovačkim arhivama. Stari grad Višegrad je do danas očuvao svoje ruševine na klisurama brda iznad Drine. Ruševine se nalaze na dva mjesta i po tome su dobile naziv Gornji i Donji grad. O višegradskom starom gradu ili akropoli višegradskoj, kako su ga Nijemci nazivali, danas se ne zna puno. Misli se da je tu nekada bilo manje naselje. O svim ovim gradovima sačuvano je mnogo priča i predanja.

Kula Kraljevića Marka[uredi | uredi izvor]

U podnožju starog grada na strmim stijenama pored Drine nalaze se ostaci donje kule. Ta kula je imala ulogu osmatračnice i sa nje se vidio ko god da je prišao gradu. Ova kula je sazidana na principu valjka. Zidine su joj debljine oko 2 metra. Unutrašnji prečnik joj je oko 4 metra, a visoka je oko 8 metara. Donja kula je, na dva sprata koji su bili pregrađeni drvenim podom, sa donjim gradom bila povezana širokim hodnikom. Smatra se da je u podnožju kule Kraljevića Marka postojala skela za prevoz ljudi i robe s jedne strane rijeke Drine na drugu. Ova kula u narodu je poznata kao „kula Kraljevića Marka“ i zbog toga za ovo mjesto povezana legenda o Kraljeviću Marku. Ispod kule se nalazi nekoliko udubljenja u stijenama koje se zovu „Markova sjedala“ ili „Markove stope“. Na dnu rijeke Drine se nalaze „Šarčeva kopita“ to jeste tragovi konja Šarca. Kažu da su se tu negdje nalazili i tragovi od „Markove sablje“ međutim izgubili su se prilikom građenja puta uz rijeku Drinu. Po jednoj narodnoj priči, Kraljević Marko je na svome konju Šarcu preskočio rijeku Drinu, što znači da je sa Butkovih stijena preskočio Drinu i došao u svoju kulu. Misli se da je ova kula nekada bila povezana tunelom sa rijekom Drinom. Za vrijeme turske vlasti u njoj se nalazila tamnica, a dolaskom Austrije unutrašnjost kule je zatrpana kamenjem, da se u njoj ne bi sakrivali srpski odmetnici i hajduci.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]