Pređi na sadržaj

Staronordijski jezik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Staronordijski jezik
Govori se unordijske zemlje, Škotska, Irska i Engleska
RegionEvropa
latinica, (staronordijska abeceda)
Jezički kodovi
ISO 639-2non
ISO 639-3
Rasprostranjenost nordijskih i srodnih jezika u 10. veku
  Zapadni staronordijski dijalekt
  Istočni staronordijski dijalekt
  Starogutnijski
  Staroengleski
  Krimsko-gotski
  Ostali germanski jezici, delimično srodni nordijskim

Staronordijski jezik je severnogermanski jezik koji su govorili stanovnici Skandinavskog poluostrva i njihovih prekomorskih poseda u Vikinškom dobu, sve do oko 1300. godine. Pranordijski jezik se razvio u staronordijski jezik do 8. veka.[1]

Staronordijski jezik se delio na tri dijalekata: istočni staronordijski dijalekt, zapadni staronordijski dijalekt.[2] Zapadni i istočni dijalekti su stvorili dijalektni kontinuum. Nije postojala jasna geografska granica među njima. Tragovi istočnog dijalekta su nađeni u istočnoj Norveškoj, a zapadnog u zapadnoj Švedskoj. Većina govornika koji su govorili istočni dijalekt su živeli na prostoru današnje Danske i Švedske.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Torp, Arne, Lars S. Vikør (1993)
  2. ^ Adams 1895, str. 336–8
  3. ^ Article Nordiska språk, section Historia, subsection Omkring 800–1100, in Nationalencyklopedin (1994).

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zoëga, Geir T. „A Concise Dictionary of Old Icelandic — Slovari — Severnaя Slava”. norroen.info. Pristupljeno 4. 9. 2016. 
  2. ^ „Lexicon Poeticum : Index Page”. Notendur.hi.is. 8. 3. 2003. Arhivirano iz originala 20. 10. 2017. g. Pristupljeno 4. 9. 2016.