Pređi na sadržaj

Stevan Petrović Brile

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
stevan petrović brile
Stevan Petrović Brile
Lični podaci
Datum rođenja(1921-11-17)17. novembar 1921.
Mesto rođenjaStejanovci, kod Rume, Kraljevina SHS
Datum smrti9. maj 1943.(1943-05-09) (21 god.)
Mesto smrtiBeočin, ND Hrvatska
Profesijaberberski pomoćnik
Delovanje
Član KPJ od1943.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od22. decembra 1951.

Stevan Petrović Brile (Stejanovci, kod Rume, 17. novembar 1921Beočin, 9. maj 1943) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 17. novembra 1921. godine u selu Stejanovcima, kod Rume. Posle završene osnovne škole, u rodnom mestu, otišao je na izučavanje berberskog zanata. Radio u mnogim mestima u Sremu, a kasnije i u Beogradu. Družeći se sa omladinom i radnicima prišao je radničkom pokretu. Član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) je postao 1941. godine, a Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) 1943. godine.[1]

Posle Aprilskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije, 1941. godine, vratio se u rodno mesto. Zajedno sa ostalim članovima mesne skojevske organizacije radio je na prikupljanju oružja i drugog materijala i organizovanju ustanka. U toku leta otušao je u Fruškogorski partizanski odred. Zajedno sa Lazarom Markovićem Čađom, narodnim herojem, juna 1942. godine, izveo je jedan neobičan poduhvat - oni su u Velikim Radincima, ušli u autobus, koji je saobraćao između Grgurevaca i Sremske Mitrovice, napali vozača i nemačke oficire i prisilili ih da voze na Frušku goru. Fruškogorski partizani su bili iznenađeni kada su Brile i Čađa sa zarobljenim Nemcima došli u šumu autobusom.[1]

Kada je, u avgusta 1942. godine, na Fruškoj gori formirana prva diverzantska desetina, Brile je bio izabran za njenog političkog komesara. Prvih dana januara 1943. godine formirana je i specijalna diverzantska grupa od jedanaest boraca, za čijeg je političkog komesara ponovo izabran Brile.[1]

Spomen-bista u centru Beočina

Jedna od značajnijih akcija ove grupe, bila je diverzija koju su, 14. februara 1943. godine, izvršili Brile i Milan Korica Kovač, narodni heroj. Tada je trebalo da unište električnu centralu u Vrdniku koja je okolinu i rudnik, snabdevala strujom. U Vrdniku se tada nalazio okupatorski garnizon s oko 1.500 Nemaca i ustaša. Oko osam sati uveče, sa zarobljenim policajcem, neometano su prošli pored stražara i ušli u električnu centralu. U mašinarnicu su ubacili oksigenski bocu, tešku pedeset kilograma, a zatim defanzivnu bombu. Posle eksplozije, Nemci su bili iznenađeni i počeli su nasumice da pucaju. Brile i Kovač su iskoristili ovu situaciju, i gotovo neometano izašli iu električne centrale, koja je duži vremenski period bila onesposobljena.[1]

U leto 1943. godine Brile, Čađa i još sedam partizana su upali u rumsku železničku stanicu, pobili svih dvanaest stražara i sedmoricu ustaša, a zatim demolirali i zapalili stanične uređaje. Na voz koji je tada ulazio u stanicu oni su tada osuli paljbu iz automata, zbog čega je voz, i pored planiranog zadržavanja, produžio put. Ova akcija je bila izvedena u neposrednoj blizini kasarne, u kojoj je bilo oko 600 nemačkih vojnika. Jedna od težih akcija, u kojoj je Brile učestvovao, bila je i miniranje beočinske pruge, kojom su često prolazili vozovi s nemačkim vojnicima. Posle dva neuspela pokušaja, Brile je 9. maja 1943. godine ponovo postavio minu na prugu kod sela Rakovca, i čekao između Dunava i obronka brda, sasvim blizu pruge. Lokomotiva i dva vagona su prošla, a tek je treći vagon aktivirao Briletovu minu. Posle eksplozije, neprijatelj se brzo sredio, i nastala je neravnopravna borba — Brile je odstupao i pucao, ali je bio ranjen. Smrtno ranjenog, nemački vojnici su ga izboli bajonetima i izgazili čizmama. Sutradan su ga mrtvog izložili na glavnom trgu u Beočinu.[1]

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNR Jugoslavije 22. decembra 1951. godine, proglašen je za narodnog heroja.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ Narodni heroji 2 1982, str. 98.

Literatura[uredi | uredi izvor]