Stevan Roglić
stevan roglić | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||
Datum rođenja | 29. jul 1921. | ||||||
Mesto rođenja | Kragujevac, Kraljevina SHS | ||||||
Datum smrti | 18. jul 1992.70 god.) ( | ||||||
Mesto smrti | Beograd, Srbija, SR Jugoslavija | ||||||
Profesija | vojno lice-pilot | ||||||
Delovanje | |||||||
Učešće u ratovima | Aprilski rat Narodnooslobodilačka borba | ||||||
Služba | Jugoslovenska vojska NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija 1940 — 1941. 1941 — 1981. | ||||||
Čin | general-pukovnik | ||||||
Komandant RV i PVO JNA | |||||||
Period | 1980 — 1982. | ||||||
Prethodnik | Enver Ćemalović | ||||||
Naslednik | Slobodan Alagić | ||||||
Odlikovanja |
|
Stevan Roglić (Kragujevac, 29. jul 1921 — Beograd, 18. jul 1992) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i general-pukovnik avijacije-pilot. U periodu od 1979. do 1981. godine je bio komandant Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane SFRJ.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 29. jula 1921. godineu Kragujevcu. Pet razreda osnovne škole i tri razreda alatničarskog zanata završio je u Vojnotehničkom zavodu u Kragujevcu i 1937. godine postao kalfa.
Učesnik Narodnooslobodilačke borbe je bio od 1941. godine. Maja 1943. godine, kada su uvedeni prvi oficirski činovi u NOVJ, unapređen je u čin kapetana. Vršio je dužnost komandanta Omladinskog bataljona, koji je 1944. godine popunjen mladim borcima i upućen u Sovjetski Savez na školovanje u vazduhoplovna učilišta u Groznom (jurišnici), Krasnodaru (lovci) i Engeljsu (bombarderi).
Nakon oslobođenja je nastavio vojnu službu u Ratnom vazduhoplovstvu Jugoslovenske armije. Bio je prvi komandant 250. raketnog puka PVO, koji je formiran 24. novembra 1962. godine. Godine 1967. je unapređen u čin general-majora i postavljen za komandanta 11. divizije PVO. Potom odlazi u Niš, gde najpre prima dužnost načelnika Štaba, a potom komandanta Prvog Vazduhoplovnog korpusa. Dužnosta načelnika Štaba Komande RV i PVO, obavljao je u činu general-potpukovnika.
U periodu od 1979. do 1981. godine obavljao je dužnost komandanta Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane SFRJ (RV i PVO). Penzionisan je 1981. godine u činu general-pukovnika JNA.
Uoči sahrane predsednika SFRJ Josipa Broza Tita, 5. maja 1980. godine, nalazio se u grupi oficira koji su izneli Titov kovčeg iz pogrebnog vozila i položili na odar u centralnom holu Skupštine SFRJ, nakon čega je prekriven jugoslovenskom zastavom.[1]
Nakon penzionisanja je bio aktivan u društveno-političkom životu.[2]
Preminuo je u Beogradu, 18. jula 1992. godine, a sahranjen je u rodnom Kragujevcu.[3]
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden narodne armije sa lovorovim vencem, Orden narodne armije sa zlatnom zvezdom, Orden za hrabrost, Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima, Orden partizanske zvezde sa puškama i dr. Takođe je nosilac zvanja počasnog pilota sa Zlatnim pilotskim znakom.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Donošenje kovčega u Skupštinu SFRJ”. www.foto.mij.rs. 5. 5. 1980.
- ^ Litija u resničkom Vikend naselju kragujevacke.rs
- ^ General-pukovnik STEVAN ROGLIĆ udruzenjepvlps.org
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Rođeni 1921.
- Umrli 1992.
- Kragujevčani
- Srpski piloti
- Jugoslovenski piloti u Drugom svetskom ratu
- Jugoslovenski piloti
- Oficiri i podoficiri Jugoslovenske vojske u NOVJ
- Omladina u Narodnooslobodilačkoj borbi
- Jugoslovenski partizani
- Oficiri NOVJ
- Vojni piloti JNA
- General-pukovnici JNA
- Nosioci Partizanske spomenice 1941.